Amniocenteza je operacijski pregled kojim se iglom ulazi do plodne vode. Budući da igla pri pregledu prolazi kroz plodnu vodu amnion i korion, dakle to podrazumijeva probijanje kože, potkožnog tkiva, mišića trbušne stijenke, potrbušnice i maternice.Pritom se pazi da, iako su igle tanke i iznimno oštre da ne dođe do oštećenja tkiva.
Da bi se izbjegla bilo kakva povreda ploda danas se amniocenteza radi isključivo pod ultrazvučnom kontrolom koja omogućuje da se vide sva spomenuta tkiva, položaj djeteta, posteljica, pupkovina i na taj način se iglom može ući u takozvani slobodni džep plodne vode.
Ranom amniocentezom se u razdoblju od 15 i 18 tjedna trudnoće mogu pronaći eventualne kromosomske nepravilnosti ploda i bolesti. Kasnija amniocenteza izvodi se u trećem tromjesečju između 24 i 42 tjedna trudnoće i pregledava se plodna voda.
Najčešće se izvodi rana amniocenteza, a cilj joj je pregled djetetovih kromosoma da bi se dobio uvid u izgled i broj svih kromosoma. Nalaz iz tog razdoblja mora biti gotov do 22 tjedna trudnoće koji je ujedno i zakonski rok za dozvoljeni prekid trudnoće. Dokazano je da one trudnice koje imaju više od 35 godina u njihovim trudnoćama veća je vjerojatnost kromosomskih poremećaja i tada je najčešća trisomija 21 ili Down sindrom, ali se može javiti i trisomija 18 tj Edwardsov sindrom, trisomija 13 ili Patauov sindrom, te monosomija -x ili Turnerov sindrom, što znači da su tromosomije bolesti koje podrazumijevaju jedan kromosom viška u određenom paru kromosoma.
Što je trudnica starija rizici su povećani tako da u trudnica u dobi od 25godina šanse da se rodi dijete s trisomijom su 1:2500 tj. oko 0,04% dok je za trudnicu od 35 godina taj rizik 1:250 ili 0,4% što je već 10 puta veći rizik, a što se veže uz starost jajne stanice jer sve stanice koje žena nosi u sebi stare su upravo koliko i ona sama i zato je u starijim jajnim stanicama proces poremećaja broja i izgleda kromosoma vjerojatniji nego u mlađoj dobi.
Radi toga se provodi amniocenteza da bi se pravovremeno moglo uočiti bilo kakvo odstupanje u razvoju ploda. Stoga će liječnik potanko izložiti medicinske i etičke razloge „za“ i „protiv“ amniocenteze, a na trudnici je da odluči hoće li se podvrgnuti tom zahvatu ili ne.