Kod 50% neplodnih parova uzrok neplodnosti je muški faktor, loš spermiogram; smanjeni broj i pokretljivost spermija, povišen postotak morfološki neispravnih spermija, prisutnost anstispermalnih antitijela, nezrelost spermija, poremećeni rad spolnih žlijezda, neravnoteža spolnih hormona ili ejakulat bez prisustva spermija. Svi spomenuti faktori smanjuju šansu za spontano začeće djeteta.
U takvim slučajevima se u postupcima humane reprodukcije koristi ICSI postupak (Intracytoplasmic Sperm Injection), injekcija spermija u citoplazmu jajne stanice.
Od razvoja ICSI metode oplodnje jajnih stanica 1992. godine ista je postala jedna od najbitnijih tehnika medicinski pomognute oplodnje. ICSI je dramatično smanjio utjecaj muškog faktora na neplodnost te je omogućio milijune trudnoća koje bi inače bile teško ostvarive.
Tijekom 1980-ih godina razvijale su se razne metode kojima se htjela ostvariti oplodnja jajne stanice usprkos nepovoljnom muškom faktoru.
Tijekom postupka takozvane subzonalne injekcije spermija u perivitelini prostor jajne stanice, 1992. godine slučajno je probijena oolema te je spermij unesen u citoplazmu jajne stanice. Tim postupkom su postavljeni temelji ICSI postupku kakav obavljamo i danas.
ICSI postupak
Aspiracija jajnih stanica se obavlja transvaginalnom punkcijom folikula, ultrazvučno navođenom iglom. U apirativnoj tekućini se nalaze jajne stanice okružene granuloza stanicama corona-e radiata-e. Prije ICSI postupka oplodnje kumulazom se odstranjuju granuloza stanice kako bi se mogla ocijeniti kvaliteta citoplazme i zona-e pelucida-e te zrelost jajne stanice.
Ejakulat je prethodno obrađen nekom od tehnika izolacije pokretnih i kvalitetnih spermija. Prije oplodnje jajnih stanica embriolog izabire pokretne (ako postoje takvi) i morfološki najoptimalnije spermije. Holding pipetom se pridržava jajna stanica tako da je polarno tijelo okrenuto na 12 ili na 6 sati. Mikroinjekcijskom iglom se hvataju spermiji i injiciraju u citoplazmu jajne stanice. Nakon 17 +/- 1 sat se ocjenjuje oplodnja jajne stanice i kvaliteta novonastalih zigota. Procjenom embriologa vraćanje zametaka u maternicu žene se obavlja najčešće 3. ili 5. dan kulture, Peti ili šesti dan od oplodnje zametak je u stadiju koji zovemo blastocista.
Upotreba ICSI-a
Ovisno koliko je ozbiljan faktor muške neplodnosti, ICSI može biti učinjen sa spermijima iz svježeg ili odmrznutog ejakulata. ICSI se radi u slučaju kada su spermiji slabo pokretni, ima ih premalo ili je previsok postotak morfološki neispravnih oblika da bi se oplodnja učinila konvencionalnom IVF metodom (pročišćeni spermiji i jajna stanica se kultiviraju s ciljem da jedan spermij, uz enzimsku pomoć ostalih, sam oplodi jajnu stanicu).
Također, u slučaju opstruktivne ili neopstruktivne azoospermia-e ICSI se radi sa svježim ili odmrznutim spermijima dobivenih iz epididimisa mikroepididimalnom aspiracijom spermija (MESA) ili dobivenih iz testisa perkutanom aspiracijom spermija (PESA) odnosno testikularnom ekstracijom spermija (TESE, micro-TESE).
ICSI postupak oplodnje se u našem centru još obavlja i kod pacijentica starije životne dobi te ako je bila zabilježena niska stopa oplodnje u prijašnjim IVF postupcima.
Koriste se i dodatne tehnike kako bi se tijekom ICSI postupka izabrao najkompetentniji spermij koje će rezultirati oplodnjom jajne stanice.
Jedna takva je upotreba hijaluronske kiseline pri odabiru spermija, na koju se vežu samo zreli spermiji za koje se smatra da imaju niže razine DNA fragmentacije. Zreli spermiji se ne mogu detektirati uobičajenim morfološkim metodama.
Također, u slučaju da su svi raspoloživi spermiji nepokretni i ne možemo odrediti njihovu vijabilnost, moguće ih je aktivirati i pokrenuti primjenom pentoksifilina ili tokoferola. Vijabilni spermij se može uočiti i hipoosmotskim testom (HOS-Hypoosmotic Swelling Test) koji se bazira na činjenici da će samo žive, intaktne stanice bubriti u hipotoničnim otopinama (bubrenje je kod spermija detektirano kovrčanjem repa).
Sigurnost ICS postupka
Postoji određena zabrinutost u vezi s provođenjem ICSI postupaka jer je još uvijek nepoznati nasljedni uzorak genskih promjena zbog kojih dolazi do muške neplodnosti.
Ne postoje razlike između bihevioralnog i psihološkog razvoja djece začete IVF/ICSI metodom u usporedbi sa spontano začetom djecom te se ne povećava pojavnost kongenitalnih malformacija. Suprotno tome, postoji blagi povišeni rizik od nastanka de novo kromosomskih abnormalnosti i imprinting poremećaja.
S obzirom na dostupne dokaze ICSI se smatra sigurnom procedurom ako su zadovoljeni neki ključni kriteriji;
- prije samog postupka potrebna je genska evaluacija para, klasifikacija neplodnosti i adekvatno savjetovanje vezano uz samu proceduru, moguće rizike i sigurnost
- ICSI postupke moraju obavljati visoko educirani embriolozi
- stalno praćenje zdravstvenog stanja i razvoja djece začete ICSI metodom
- korištenje ICSI metode samo u slučajevima kada ne postoje alternativni načini oplodnje (IUI,IVF)
