Što karakterizira dojenačke kolike?
Karakteriziraju ih ponavljane i duge epizode plača, nemira i/ili iritabilnost djeteta koje nastaju bez jasnog razloga i ne mogu se spriječiti niti potpuno smiriti uobičajenim postupcima roditelja (njegovatelja).
Bitna karakteristika je da se dojenče normalno razvija, tj. nema nikakvih pokazatelja bolesti, povišene temperature ili slabog tjelesnog rasta i razvoja, zbog čega i kažemo da se radi o funkcijskim smetnjama, a ne bolesti.
Nekada se govorilo i o pravilu brojke „3“ budući da većina djece plače više od 3 sata na dan, više od 3 dana u tjednu te u većini slučajeva kolike prestaju oko 3. mjeseca života. No, kako se vidjelo da ima djece s dojenačkim kolikama koje se ne uklapaju sasvim u ovaj obrazac, a iste mogu trajati čak i do 5. mjeseca života to pravilo se više ne koristi.
Kada se javljaju kolike/grčevi?
Tipično se javljau iza drugog ili trećeg tjedna života, a kod prijevremeno rođenih, par tjedana iza predviđenog termina rođenja. Tegobe su obično najizraženije oko šestog do osmog tjedna, nakon čega postupno jenjavaju.
Trajanje simptoma nakon 5. mjeseca dovodi u pitanje da li su to samo bezazlene kolike ili nešto drugo. Učestalost se kreće oko 5-25% dojenčadi. Uz to nema razlike između djevojčica i dječaka te dojene i nedojene djece. Kako su dramatičnog izgleda te ponavljajućeg karaktera, čine veliki stres za obitelj i mogu značajno narušiti obiteljsku dinamiku.
Zašto kolike nastaju?
Do dana današnjeg pitanje uzroka ostalo je nerazjašnjeno. Čak još uvijek nije potvrđeno kako se zaista radi o boli u trbuhu ili uopće boli, iako klinička slika tome najviše odgovara.
Postoje razne pretpostavke o tome što bi mogao biti uzrok: nezrelost probavnog trakta, slabija aktivnost enzima za probavu mliječnog šećera, neuspostavljen normalni dnevni ritam, pojačan odgovor na vanjske poticaje, narušena crijevna mikrobiota (flora)... Međutim, brojna istraživanja nisu našla jasnih medicinskih dokaza koji je točan razlog ili se radi o međuodnosu više njih.
Kako razlikovati običan plač od kolika?
Sva djeca, pogotovo mala koja još ne govore, ponekad plaču. Najčešće je to kada osjećaju neku neugodu - bol, glad, hladnoću, imaju temperaturu i slično. Plač se tada javlja u različitim dnevnim intervalima i kratko traje.
Kod kolika dijete plače bez jasnog povoda, neutješno, često visokim glasom i teško se umiruje. Uz plač zna se javljati privlačenje nožica što izgleda kao grčenje, zatim vjetrovi, pretakanje u trbuhu, zbog čega se i stječe dojam bolova.
Tegobe se najčešće javljaju u popodnevnim satima, ili uvečer, kao i iza obroka, a sve se obično ponavlja iz dana u dan. Ipak, usprkos dramatičnom izgledu dijete je dobrog apetita, dobro uzima obroke, ima normalne stolice i zdravo izgleda. Poznato je da roditelji djece s kolikama češće posjećuju liječnika nego roditelji djece koja nemaju kolike, a razlog je uglavnom nesigurnost je li sve uredu, kao i potreba za podrškom.
Kako što sigurnije razlikovati kolike od bolesti?
Samo u 5% djece koja dolaze liječniku zbog kolika ustanovi se kako je u podlozi neka patologija, tj. bolest. No, u tom slučaju kolike nisu jedina tegoba, već se javljaju i neki drugi simptomi. Primjer tome je urinarna infekcija koja često ide s kolikama, ali uz njih vidimo ili nenapredovanje na tjelesnoj masi (BMI za dob djeteta) ili slabo uzimanje obroka, temperaturu....
Ponekad alergija na proteina kravljeg mlijeka može uzrokovati iritabilnost i grčeve u trbuhu, nerijetko udruženo dolazi suha ili atopijski promijenjena koža, proljev, povraćanje, krv u stolici, nedovoljan napredak djeteta.
Kod jakih kolika može se pokušati prehrana bez proteina kravljeg mlijeka kroz 14 dana u dogovoru s pedijatrom. To znači za majke koje doje, eliminacija mlijeka i mliječnog, a za djecu koja jedu mliječnu formulu, zamjena s ekstenzivnim hidrolizatom mlijeka koji ima hipoalergena svojstva. U isto vrijeme majkama dojiljama treba dati nutritivnu potporu koja sadrži kalcij. Ako na to nema poboljšanja kroz 14 dana, takvu prehranu ne treba nastavljati.
Iritabilnost i plač djeteta može biti posljedica poremećaja na nivou središnjeg živčanog sustava, uz što zna ići povraćanje ili odstupanje u neurološkom razvoju. Stoga, ako pored kolika postoje dodatni znaci svakako je korisno javiti se liječniku koji će procijeniti stanje djeteta.
Potvrda da nema bolesti umirit će roditelja i dati novu energiju i dodatni poticaj da se situacija prevlada.
Kako pristupiti djetetu s kolikama?
Za roditelje je najvažnije da su sigurni da je dijete zdravo te da problemu pristupe kao prolaznoj fazi u životu djeteta koja neće ostaviti posljedice na zdravlje. Nije realno očekivati da će se kolike sasvim riješiti ikakvom trenutno dostupnom medicinskom intervencijom ili primjenom medikamentozne terapije.
Prema smjernicama europskog i američkog gastroenteroloških društava kolikama se ne pristupa kao bolesti i nije potrebno nikakvo specifično liječenje. Ipak razni se pokušaji čine kako bi se postiglo ublažavanje kolika, s malom konačnom učinkovitosti.
Do sada učinjene studije koje su uključile značajno velik broj djece, pokazuju kako su efekti primjene raznih farmaceutskih pripravaka (simetikon, biljnih lijekova i sl.) u svrhu smirivanja kolika isti kao i placeba (tvar koja nema djelotvornih svojstava). Jedino što je pokazalo bolje djelovanje je probiotik Lactobacillus reuteri, koji kod dijela beba smanjuje jačinu i duljinu plakanja.
Napomenula bih kako mijenjanje hrane, čemu roditelji često pribjegavaju, također nije od koristi, a pogotovo odustajanje od dojenja pod izlikom da je mlijeko „preslabo“ ili nedovoljno... Jedina proba koja se može napraviti je pokušati prehrana bez proteina kravljeg mlijeka kroz 2 tjedna kao što je ranije objašnjeno. Nuđenje čaja i hranjenje kod svakog plača isto nema koristi, a može dodatno poremetiti ritam hranjenja djeteta.
Što možemo činiti kako bi bebi olakšali kolike/grčeve?
Ono što je svakako korisno je pokušati umiriti dijete kada vidimo da kolike počinju. Neke od mogućnosti koje se savjetuju su ritmično njihanje (nikako ne agresivna trešnja), nošenje u uspravnom položaju, masaža trbuha u smjeru kazaljke na satu ili neka druga stimulacija dodirom, kao i umirivanje pjevanjem, pričanjem....
Korisno je pokušavati ponavljati iste postupke kod uvođenja u spavanje, jer primjena istog rituala djeluje umirujuće na dijete. Na primjer, dijete koja je nahranjeno i previjeno, u mirnom okruženju, bez jakih zvukova (no nije nužna apsolutna tišina), u zamračenoj prostoriji staviti u krevetić ili lagano ljuljati dok se ne uspava.
Ako se meškolji ili je nemirno ne treba uvijek isti čas dizati i premještati dijete, bolje je malo pričekati i vidjeti hoće li se uspjeti samo umiriti. No, ako vidimo da se to neće dogoditi tada ga je svakako potrebno nastaviti umirivati metodama koje su ranije nabrojene.
Čvrsto povijanje koje je nekad bilo vrlo popularno s idejom da se pokušava imitirati položaj u maternici i eliminirati suvišne vanjske poticaje koji bi mogli razdraživati dijete ne preporučuje se jer može povećati rizik od razvoja iščašenja kuka i/ili pregrijavanja. Također se ne preporučuje niti postavljanje u položaju na trbuhu jer povisuje rizik od iznenadne dojenačke smrti.
Na kraju još jednom naglašavam da dojenačke kolike ne treba doživljavati kao bolest, niti pokušavati liječiti, već to stresno doba života treba pokušati što smirenije proživjeti, imajući na umu da neće ostaviti posljedice.
