Svatko od nas, djece i odraslih, povremeno ima refluksne epizode, no pojedine epizode ne predstavljaju bolest. Ovisno o tome kakvog su intenziteta, trajanja i učestalosti refluksne epizode, koje simptome izazivaju i ima li posljedica na zdravlje djeteta razlikujemo fiziološki i patološki refluks.
Fiziološki GER je bezazlen te dijete lijepo raste, jede i zadovoljno je, stoga nema utjecaja na zdravlje. Znači radi se o funkcionalnom problemu, a ne bolesti. Danas se zna da bljucka između 60- 70% djece do dobi 5-6 mj, da bi se iza toga taj postotak značajno smanjio.
Razlog tome je jer u toj dobi djeca jedu tekuću hranu tj. mlijeko, želudac je stalno pun radi učestalih obroka, često se guta halapljivo pa se proguta i puno zraka, neka djeca pojedu i preveliku količinu, uz to je jednjak kratak, a položaj je pretežno ležeći. Kada dijete počne jesti kruće obroke, prelazi u sjedeći položaj, gutanje biva smirenije, bljuckanje se spontano smiruje.
Patološki GER koji zovemo i gastroezofagalna refluksna bolest (GERB) implicira komplikacije poput upale u jednjaku, nelagode koju dijete ima kod jedenja, slabije napredovanje na tjelesnoj masi i druge značajne simptome koji predstavljaju rizik za zdravlje te ga moramo liječiti.
Što uzrokuje GERB?
Patološki gastroezofagelni refluks može biti primaran ili sekundaran. Kažemo da je primaran kada je donji sfinkter (mišić koji zatvara jednjak) slabije funkcionalan tako da se onda iz želuca sadržaj lako vraća prema jednjaku.
Sekundaran refluks je u slučajevima kada neki drugi razlog djeluje na vraćanje sadržaja; poput alergije na hranu, smetnji pasaže (prolaska sadržaja) kroz probavni trakt uslijed suženja ili drugih anomalija probavnog trakta.
Koji su simptomi patološkog refluksa?
Kod dojenčadi
Učestalo bljuckanje nekada do povraćanja, uz koje ide i slabo napredovanje na tjelesnoj masi, također izvijanje tijela i glavice prema straga (to se zove i Sandiferov sindrom), ponekad plač zbog bolnosti, odbijanje obroka, primjese krvi u izbljucanom sadržaju, anemija, kašljanje koje se ponavlja.
Kod starije djece
Simptomi mogu biti osjećaj pečenja iza prsne kosti, smetnje gutanja, vraćanje sadržaja u usta, a ponekad i respiratorni simptomi radi nadražaja dišnog sustava, tipa promuklosti, pročišćavanja grla i slično.
Djeca koja imaju značajne simptome trebaju se dijagnostički obraditi kako bi se ustanovila težina refluksa i prema tome i razina terapije. Pretraga za dokazivanje refluksa je 24h phmetrija jednjaka (tu se mjeri učestalost, trajanje i težina refluksnih epizoda). Ponekad se dopunski rade i neke druge pretrage te isključuje alergija na hranu. Dijagnostičku obradu indicira pedijatrijski gastroenterolog.
Može li GERB imati dugoročne posljedice za zdravlje?
Patološki refluks može uzrokovati anemiju zbog jake upale u jednjaku, a također ako se dugo ne liječi može dovesti do suženja jednjaka. Također nekada refluksne epizode mogu biti jako visoke pa uzrokovati i promjene na glasnicama ili oštećenja cakline zubi.
Kako se liječi refluksna bolest kod djece?
U liječenju kao prva linija se primjenjuju takozvane simptomatske antirefluksne mjere. Nastoji se da su obroci manji, a češći, tj. da se odjednom ne prepunjava želudac. Također se izbjegava ležeći položaj odmah iza jela, uz to se nastoji prehrana izbalansirati tako da što manje podražuje pojačano lučenje kiseline i vraćanje sadržaja.
Malim bebama se nastoje obroci zagustiti. Ako dijete jede adaptirano mlijeko, preporučuju se antirefluksne mliječne formule koje su nešto gušće strukture. Također je poželjno da beba iza obroka podrigne te leži u blago povišenom položaju (kosina od nekih cc 15%), no nikako na trbuhu.
Ponekad se koriste i alginati namijenjeni dječjoj dobi. Oni se klasično daju iza obroka kako bi ga zgusnuli u želucu s ciljem smanjivanja vraćanja sadržaja. Za patološki refluks koriste se i lijekovi koji smanjuju upalu u jednjaku kako bi se ovaj sačuvao i spriječile komplikacije.
Takva terapiju indiciraju dječji gastroenterolozi, a trajanje ovisi o intenzitetu i riziku komplikacija. Antirefluksnu operaciju razmatramo samo u djece s ugrožavajućim komplikacijama refluksne bolesti (pr. rizik suženja jednjaka) nakon neuspjeha farmakološkog liječenja.
Kakve životne i prehrambene navike stvarati?
Hrana koja podržava refluks je sva jače začinjena hrana, jako slatka hrana kao i jače masna hrana koja se dugo probavlja u želucu i stimulira lučenje velike količine kiseline. Kod djece se mora paziti na slatkiše, a kod većih na „fast food“, također izbjegavati čokoladne i gazirane napitke, ali i druge slatke napitke poput čajeva, sokova, kod adolescenata kave, koji su provocirajući faktori. Za žeđ se stoga treba preferirati voda.
Može li s vremenom refluks nestati?
Fiziološki refluks se s vremenom potpuno prevlada, a ponekada i patološki refluks. Naime jednjak se izdužuje rastom, sfinkter jednjaka postati će funkcionalniji, što tome doprinosi. No moramo uvijek pratiti dijete i činiti sve da se spriječe pogoršanja ili komplikacije.
