Takvi pregledi su najčešće kratkog trajanja, do 15 minuta, a ponavljaju se nekoliko puta kroz menstruacijski ciklus. Folikulometrije najčešće izvode liječnici ginekolozi koji su subspecijalisti humane reprodukcije, iako ih u nekim stranim zemljama rade i liječnici opće prakse, visoko školovane primalje ili radiološki tehničari. Kada se liječnik odluči na folikulometriju pacijentica bi trebala znati kako će takvih pregleda biti nekoliko, ali i kako se takva metoda pokazala kao najsigurnija u dokazivanju ovulacije i tempiranja spolnih odnosa.
Dokazivanje ovulacije
Iako postoje i neke druge metode kojima se može potvrditi postojanje i vrijeme ovulacije kao što su detektiranje LH skoka, mjerenje bazalne temperature, praćenje cervikalne sluzi ili određivanje vrijednosti progesterona u drugoj fazi ciklusa, folikulometrija se u navedenom pokazala kao najpreciznija metoda. Najčešće se krene izvoditi nekoliko dana nakon prestanka menstrualnog krvarenja, te se ponavlja u razmacima od 2 ili 3 dana.
Cilj ovih pregleda je dokazati preovulacijski folikul čija je veličina obično oko 20 mm, te njegovo prsnuće koje rezultira stvaranjem žutog tijela na jajniku. Osim praćenja promjena na jajnicima, folikulometrijom se prate i promjene na sluznici maternice tj. na endometriju. Endometrij se tako u razdoblju prije ovulacije zadebljava i ima trolinijski izgled, da bi nakon ovulacije kompaktirao i izmijenio svoj trolinijski izgled s homogenom strukturom.
Neposredno prije ovulacije se dobrim ultrazvučnim aparatima može vidjeti i brežuljak unutar folikula koji sadržava jajnu stanicu, dok se neposredno nakon ovulacije vidi slobodna tekućina u zdjelici koja je znak prsnuća folikula i oslobađanja jajne stanice. Ultrazvukom se može prikazati i obilnost cervikalne sluzi unutar cervikalnog kanala, kao i bogatstvo krvne opskrbe žutog tijela ako koristimo modalitet s obojenim Doplerom.
Folikulometrija u prirodnom ciklusu
Kada pričamo o prirodnom ciklusu mislimo na menstruacijski ciklus bez stimulacije, odnosno onaj u kojem se oslobađa jedna ili eventualno dvije jajne stanice. U praksi je ovakva folikulometrija naročito korisna u sklopu temeljne obrade neplodnog para koji ima problem s točnim određivanjem plodnih dana.
Ženama koje imaju sindrom policističnih jajnika je često teško odrediti vrijeme ovulacije tako da one imaju veliku korist od ultrazvučne folikulometrije. Prirodni ciklus se može ultrazvučno pratiti s ciljem boljeg tempiranja spolnih odnosa, ali se ova metoda koristi i u tempiranju inseminacije i punkcije folikula u metodama medicinski potpomognute oplodnje. U obje metode će se pratiti rast folikula do preovulacijskog stadija kada se primjenjuje tzv. štoperica s ciljem tempiranja ovulacije kako bi se sjeme inseminiralo u maternicu u najbolje vrijeme ciklusa ili punktirao folikul s ciljem dobivanja zrele jajne stanice.
U prirodnom ciklusu se uz praćenje folikula, uvijek promatra i endometrij i njegovo zadebljavanje u prvoj fazi ciklus s obzirom na to da je pokazano kako bi njegova debljina u većini slučajeva trebala iznositi barem 8 mm kako bi se oplođeno jajašce moglo implantirati.
Folikulometrija u stimuliranom ciklusu
Stimulirani ciklus predstavlja menstruacijski ciklus u kojem se određenim lijekovima nastoji povećati broj folikula, odnosno postići da žena stvori više od jedne (ili dvije) zrele jajne stanice. Lijekovi za stimulaciju se mogu piti u obliku tableta ili se češće daju u obliku injekcija koje se apliciraju pod kožu.
Stimulacija s tabletama je obično blaža, te je kao takva pogodnija za tempiranje odnosa ili inseminaciju, dok je stimulacija injekcijama gonadotropina znatno jača te se uglavnom koristi za metode medicinski potpomognute oplodnje kako bi se izbjeglo postizanje višeplodnih trudnoća koje medicinski predstavljaju rizik. Principi ultrazvučne folikulometrije u stimuliranom ciklusu su zapravo isti kao i u prirodnom ciklusu, osim što je potrebno mjeriti više folikula. U takvom je postupku bitno izbrojati sve folikule i detaljno ih izmjeriti. U praksi se često vidi problem nejednolikog rasta folikula, što je potrebno uvijek detaljno procijeniti kako se u punkciju ne bi išlo prerano ili prekasno te se tako smanjile šanse za trudnoću.
Posebnu podvrstu predstavlja folikulometrija u ciklusima u kojima se planira vraćanje prethodno kriopohranjenih zametaka. U takvim se slučajevima nastoji uskladiti stadij zrelosti endometrija sa starošću zametka o čemu i najviše ovisi uspjeh takvog postupka.
Navedene se folikulometrije mogu raditi u prirodnom ciklusu kada se čeka spontana ovulacija te se nakon nje broje dani sazrijevanja endometrija, a ponekad se može aplicirati i tzv. štoperica kojom se može vrijeme ovulacije djelomično isplanirati. Jednostavnije je zametke vraćati u umjetnim ciklusima uz hormonsku terapiju kojom se samo priprema endometrij, dok je folikulogeneza zapravo inhibirana te se u tom slučaju mjeri samo debljina endometrija.
U zaključku se može reći kako je folikulometrija korisna i nezaobilazna metoda u svim ginekološkim ordinacijama bilo da je riječ o neplodnom paru ili o pacijentici koja želi bolje upoznati vlastiti menstruacijski ciklus.
Za žene je bitno da budu upoznate kako će se ovakvi kratki ultrazvučni pregledi ponoviti nekoliko puta kroz menstruacijski ciklus, te je dobro da im mokraćni mjehur bude ispražnjen. S obzirom na to kako se ginekolog ponekad može služiti i slobodnom rukom kako bi bolje prikazao nedostupan jajnik tijekom pregleda, pacijentice ponekad mogu doživjeti nelagodnost ili blažu bolnost koja je kratkotrajnog karaktera.
