Svako dijete je individua za sebe i ima svoj ritam rasta, razvoja i sazrijevanja unutar fizioloških okvira. Kada govorimo o normalnom neuromotoričkom razvoju, mislimo na proces stjecanja motoričkih, psihičkih i socijalnih vještina unutar dozvoljenog vremenskog raspona.
Uredan rast i razvoj prepoznajemo i pratimo pomoću miljokaza (milestone, kamen temeljac, ključni događaj). Oni označavaju vrijeme unutar kojeg dijete određenu vještinu treba napraviti te što se iduće od njega može očekivati. Neke od važnijih prekretnica unutar prve godine su socijalni smiješak, posezanje za igračkama, oslonac na podlaktice, rotacija oko osi trupa, posjedanje, puzanje, vertikalizacija i hod. Dio beba će određene aktivnosti savladati ranije, dok će druge to učiniti kasnije.
Kao roditelju novorođenčeta koje prkosi svakom osjećaju dosljednosti i predvidljivosti, od velike je važnosti da ste educirani o važnosti ispravnog ophođenja s vašom bebom. Pod ispravnim postupanjem (baby handling) mislimo na niz aktivnosti kojima se djetetovom mozgu šalju informacije o pravilnim položajima i kretnjama čime se potiče normalan motorički razvoj.
Provodi se cjelodnevno, od rođenja pa dok dijete samostalno ne prohoda. Uključuje aktivnosti kao što su podizanje i spuštanje na podlogu, hranjenje, presvlačenje, okretanje na bok, igranje, provođenje njege, a s ciljem da dijete nauči iskustvo pravilnog pokreta. Svaki put kad bebu podignemo, okrenemo na trbuh ili presvlačimo, radimo li prema baby handlingu, isto toliko puta s njom spontano vježbamo. Pravilnom stimulacijom djetetov mozak brzo pamti informacije i koristi ih za usvajanje pokreta, a s vremenom i kompleksnijih motoričkih radnji. Ispravno postupanje važno je za sve bebe, osobito one s određenim neurorizikom.
Neki od razloga zbog kojih je važno pravilno rukovanje s bebom
1. Podržava razvoj
Sveobuhvatna motorička stimulacija važna je iz mnogo razloga, ali nijedan nije važan kao omogućavanje zdravog početka života. Djetetu je potrebno omogućiti da se osjeća stabilno i sigurno u položaju na leđima, bokovima i trbuhu. Izlaganjem djeteta svim trima položajima, poticajnim aktivnostima i kretnjama dijete stječe osjećaj tijela u prostoru, priprema se za pokret i nesvjesno vježba cijeli dan.
Time se podržava i osnažuje cjelokupan razvoj, a osobito se povećava šansa za postizanje neuromotoričkih prekretnica onoj djeci koja su bila izložena prenatalnim, perinatalnim ili postnatalnim čimbenicima rizika.
2. Rana intervencija
Neurorizičnoj djeci može trebati više vremena da savladaju određene prekretnice, ali roditelji mogu primjenom jednostavnih i praktičnih savjeta utjecati na povoljan ishod neuromotoričkih sposobnosti. Jednako tako, pravilnim izvođenjem aktivnosti u svakodnevnom životu poput dizanja, spuštanja i nošenja može se korigirati i/ili prevenirati razvoj loših shema pokreta kao što su izvijanje u luku, zabacivanje glave, križanje nogu itd.
Sve aktivnosti koje se preporuče za rad kod kuće trebale bi biti smislene, odmjerene, prikladne djetetu, ali i što jednostavnije kako bi ih roditelji uspješno implementirali u svakodnevicu.
3. Razvija bliskost
Poticajnim vježbama i zajedničkom igrom produbljuje se emocionalna povezanost između roditelja i djeteta, jača osjećaj bliskosti i međusobnog povjerenja.
Dijete kroz igru razvija osjećaj sigurnosti i samostalnosti te kompetencije i vještine na svim područjima razvoja (motoričke, emocionalne, socijalne, kognitivne i govorne).
Greške koje roditelji najčešće rade
Podizanje i spuštanje djeteta kao paket
Dijete iz ležećeg položaja ne bismo smjeli podizati tako da postavimo ruke ispod pazuha i dignemo ga ravno uvis kao paket, što je jedna od najčešćih grešaka s kojima se svakodnevno susrećemo.
Ispravan način je podizanje preko boka, uvijek pazeći da su obje djetetove ruke pozicionirane ispred tijela. Pritom glava i vrat ne bi smjeli zaostajati za tijelom da ne bi došlo do izvijanja u luk.
Nošenje prema naprijed, licem okrenutim prema našim prsima
Greška koju roditelji često rade je da bebu nose licem okrenutu prema sebi, s rukama široko postavljenim na prsima, pridržavajući joj glavu. Na taj se način djetetu ograničava uspostava kontrole glave, ali i otežava važna prekretnica, a to je postavljanje ruku u sredini tijela.
Neke od ispravnih varijanti držanja su da dijete držite okrenuto od sebe tako da jednom rukom držite zdjelicu i tako formirate sjedalicu, a drugom rukom pridržavate gornji dio tijela pazeći da su bebine ruke usmjerene prema naprijed. Druga varijanta je da dijete držimo u položaju „gnijezda“, pri čemu je glava oslonjena na unutarnju stranu naše nadlaktice, a ruke usmjerene prema naprijed.
Previjanje pelena povlačeći dijete za stopala
Previjanje pelena kod djece često izaziva otpor i plač pa je uobičajeno da roditelji u težnji da što prije promijene pelenu dijete prime za stopala i obje noge podignu uvis. Ispravan način je smireno uspostaviti kontakt očima, aktivnost previjanja izvoditi polako na način da postavimo ruke između djetetovih nogu, pridržavamo natkoljenicu i dijete zarotiramo na bok.
Ukoliko niste sigurni kako postupati s bebom, ispravan način pokazat će Vam pedijatar ili terapeut u skladu s dobi i razvojnim statusom djeteta. Odlazak pedijatru uvijek iskoristite za razgovor o nedoumicama vezanim uz Vaše dijete. Edukacijom i informiranjem moći ćete i samostalno primijetiti poteškoće u motorici te pravovremeno reagirati i iste ispraviti. Roditelji koji nisu upućeni u razvojni slijed djeteta mogu učiniti puno pogrešaka svakodnevnim postupanjem, čime ometaju ili usporavaju neuromotorički razvoj.
