Prednja ili velika fontanela je najveća fontanela koja se nalazi između dvije čeone i dvije tjemene kosti, u prosjeku je početno široka oko dva i pol centimetara i ima oblik romba. Stražnja ili mala fontanela se nalazi na zatiljku, široka je oko pola centimetra i ima oblik trokuta.
Položite li ruku na fontanelu možete osjetiti pulsiranje. Točan uzrok je nepoznat, ali kako pulsiranje fontanele odgovara srčanom pulsu, pretpostavlja se da je pulsiranje fontanele posljedica pulsiranja arterija koje opskrbljuju moždano tkivo. Čak i naziv koji potječe od latinske riječi fonticulus, a znači mala fontana ili izvor, dolazi upravo zbog pulsiranja.
Roditelji najčešće reagiraju beskrajno pažljivo i oprezno kada po prvi put iznad čela svoje bebe dotaknu veliku fontanelu. No, unatoč krhkom izgledu, fontanela je dovoljno čvrsta da zaštiti unutrašnjost djetetove glavice. Nije potrebna posebna njega fontanele u odnosu na druge dijelove dječje glavice.
Čemu služe fontanele?
Poznato je da se tijekom evolucije ljudsko tijelo mijenjalo. Jedna od iznimno važnih promjena je da se uspravljanjem i hodom zdjelica smanjila i postala uža što je prilično otežalo sam porođaj djece. Uloga fontanela upravo je pomoć pri porodu jer omogućuju primicanje kostiju lubanje te brzo izjednačenje krvnog tlaka u bebinoj glavici. Stoga katkad nakon prolaska kroz porođajni kanal glavice novorođenčadi izgledaju šiljato ili nakrivljeno. No, to je samo privremeno jer već nakon nekoliko dana sve se vraća na svoje mjesto.
Mozak novorođenčeta je relativno velik u odnosu na ostatak tijela. Rast mozga je najintenzivniji u prve dvije godine života, a da bi se odvijao nesmetano, neophodno je postojanje fontanela koje omogućuju dodatni prostor. Kasnije se rast usporava, pa se fontanele postepeno zatvaraju.
Velika fontanela se naziva i djetetovim „prozorom za mozak“. Preko nje se može izmjeriti tlak unutar lubanje i kroz nju se mogu vršiti ultrazvučni pregledi mozga kada za to postoji bilo kakva indikacija.
Ultrazvukom iskusni ultrasoničar može uočiti anomalije mozga, tumore ili krvarenja. Sama pretraga je bezbolna i potpuno neštetna, te se može ponavljati koliko god puta je potrebno dok je fontanela otvorena.
Promjene na fontaneli
Prednja fontanela bi trebala biti u ravnini ili neznatno ispod ravnine okolnih kostiju kad je beba mirna. Bilo kakve promjene mogu značiti patologiju.
Ispupčena fontanela
Fontanela se može ispupčiti kad dojenče plače i to je sasvim normalno. No trajno ispupčena i napeta prednja fontanela ukazuje na povećani intrakranijalni tlak te je u tim situacijama nužno potražiti liječničku pomoć.
Trajno ispupčena fontanela može biti posljedica:
• upale mozga ili moždanih ovojnica,
• traume glave ili
• hidrocefalusa (patološko nakupljanje likvora tj. tekućine u moždanim komorama).
Uvučena fontanela
Ako je fontanela stalno jače uvučena, potrebno je javiti se pedijatru jer se možda radi o dehidraciji koja je kod novorođenčeta i dojenčeta izrazito opasna. Obično se dešava u slučajevima nedovoljnog unosa hrane (manjak majčinog mlijeka, odbijanje mlijeka) ili većeg gubitka tekućine iz organizma (povraćanje, proljev). Od ostalih znakova dehidracije dodatno je obično prisutno smanjeno mokrenje, suha usta, iritabilnost i pospanost.
Fontanele – zatvaranje
Od šesnaestog tjedna bebina života fontanele se počinju polako zavarati. Stražnja fontanela se zatvara već nekoliko mjeseci nakon poroda, dok zatvaranje prednje fontanele može trajati do druge godine bebina života. Što se tiče bočnih fontanela sfenoidalna se obično zatvara do 6 mjeseci, a mastoidna između 6 i 18 mjeseci.
Varijacije “normalnog” razvoja kod beba su velike stoga vrijeme zatvaranja fontanela samo po sebi ne znači ništa sve dok je beba dobro i glavica uredno raste. U slučaju da se javi ranije zatvaranje fontanele, bitno je pratiti neurološki razvoj, rast i opseg glavice te obratiti pažnju na sam oblik bebine glave.
