U oba slučaja dobre bakterije koje su kolonizirale dijete tijekom prolaska kroz porođajni kanal I tijekom najmanje jednosatnog kontakta koža-na-kožu imaju jako povoljan utjecaj na brže otpadanje pupka i kraće zarašćivanje pupčane ranice. Ono čega se svi pribojavaju je upala pupka tzv. omfalitis.
Rizični činitelji za pojavu upale pupka u razvijenim i nerazvijenim zemljama su:
- neplaniran porod kod kuće
- „prljavi“ (septički) porod
- niska porodna masa
- produljeno puknuće plodovih ovoja duže od 18 sati
- kateterizacija pupka
- upala plodovih ovoja (korioamnionitis)
Upala pupka kod novorođenčeta
Upala pupka se javlja višestruko češće u zemljama u razvoju nego u razvijenim zemljama, a naročito je rizičan porod kod kuće u nerazvijenim zemljama nakon kojeg se omfalitis pojavljuje šest puta češće u usporedbi s porođajem u rodilištu ili zdravstvenoj ustanovi.
Najčešći uzročnici omfalitisa su različite vrste bakterija, a među njima je i uzročnik tetanusa koji može izazvati po život opasan novorođenački tetanus.
Kako prepoznati upalu pupka kod novorođenčeta?
Upala pupka može biti ograničena samo na pupak uz zaudarajući i gnojni iscjedak (to je najčešći oblik), potom s crvenilom kože trbušne stijenke neposredno oko pupka bez ili uz opće simptome bolesti poput temperature i bolesna izgleda, dok je upala mišićnih ovojnica i dubokih dijelova trbuha sa zahvaćenošću crijeva te znakovima teške sepse i šoka vrlo rijedak, ali po život opasan oblik omfalitisa.
U razvijenim zemljama učestalost svih vrsta upale pupka je oko 1 na 1000 živorođenih (0,1%), dok je u zemljama u razvoju upala pupka to češća što je zemlja nerazvijenija i što su higijenski uvjeti rađanja lošiji, te može iznositi od 2% do 22%, s tim da se procjenjuje da je prosječna vrijednost oko 8% onih rođenih u bolnici, a 22% onih rođenih kod kuće bez stručne pomoći.
Procjenjuje se da oko 2% sve djece koje u nerazvijenim zemljama imaju upalu pupka ima sepsu, dakle vrlo tešku infekciju.
Kako njegovati pupak novorođenčeta?
Pupkovinu treba prerezati uz poštivanje uvjeta asepse, dakle u sterilnim rukavicama uz steriliziran pribor za presijecanje i podvezivanje pupkovine. U razvijenim zemljama se preporučuje suha njega pupka u zdravstvenim ustanovama i kod kuće.
Pupak se drži čistim, suhim, bez izlaganja bilo kakvim antisepticima bilo u tekućem ili praškastom obliku, uz što veću izloženost zraku. Ako se pupak zamoči, potrebno ga je osušiti.
Prema SZO, u nerazvijenim zemljama s novorođenačkom smrtnošću većom od 30 na 1000 živorođenih, u kojima su loši higijenski uvjeti ili je porod bio kod kuće, pupak je prvih tjedan dana života potrebno njegovati 4% otopinom klorheksidina.
Ako je novorođenče rođeno u zdravstvenoj ustanovi u zemljama u kojima je novorođenačka smrtnost manja od 30 na 1000 živorođenih preporučuje se suha njega pupka, uz održavanje odgovarajuće higijene i čistoće.
Na slici 3 je prikazan suh pupčani bataljak nakon odstranjivanja plastične kvačice.
Prema medicini utemeljenoj na dokazima suha njega pupka bez antiseptika u zemljama s niskom razinom upale pupka i niskom smrtnošću novorođenčadi u kojima se porodi odvijaju u higijenskim uvjetima unutar zdravstvenih ustanova je najbolja metoda njege.
Razina dokaza za takav postupak temelji se na snažnoj preporuci uz dokaze umjerene kvalitete (razina B). Rutinska primjena klorheksidina se preporučuje u ustanovama ili zemljama s visokom učestalošću upale pupka i visokom neonatalnom smrtnošću (razina dokaza A ili snažne preporuke uz dokaze visoke kvalitete).
Za novorođenčad koja je dugo boravila u bolnici nema dokaza da bi rutinska primjena antiseptika mogla biti korisna s gledišta povećanja sigurnosti i učinkovitosti u odnosu na učestalost pojave upale pupka (razina dokaza C, slaba preporuka, dokazi niske i vrlo niske kvalitete).
Dosadašnju praksu njege pupka u Hrvatskoj
Vrlo često se još uvijek u nekim prilikama savjetuje u Republici Hrvatskoj njega pupka antibiotskim praškom, 70% alkoholom, oktenidindikloridom i drugim antisepticima, iako je poznato da je novorođenačka smrtnost u Hrvatskoj manja od 5 na 1000 živorođenih, a većina djece (njih gotovo 99%) rođena je u zdravstvenim ustanovama u dobrim higijenskim uvjetima koje imaju i kod kuće.
Takva praksa njege pupka nakon rođenja nije u skladu s medicinom utemeljenom na dokazima kao i s preporukama SZO. Tom praksom se nepotrebno produžava otpadanje pupčanog bataljka i zarašćivanje pupčane ranice.
Kupanje novorođenčeta prije nego otpadne pupak
Nema dokaza da je kupanje novorođenog djeteta zabranjeno ako pupak nije otpao. Ne preporučuje se uranjanje pupka u vodu, tako da razina vode u kadi u kojoj se dijete kupa ne bude iznad 7 do 8 cm, odnosno da dopire samo do gornjeg ruba gluteusa.
Povijanje pupka sterilnim gazama koje se povremeno preporučuje kod kuće nije potrebno, jer se tako ometa izlaganje pupka zraku i dobrim mikro organizmima, što može nepovoljno utjecati na njegovo otpadanje i zarašćivanje.
Ne preporučuje se pupak pokrivati jednokratnim ili višekratnim pelenama kako bi bio izložen zraku i sušenju.
Nakon koliko dana od rođenja pupak otpadne?
Pupak otpada prosječno za 4 do 14 dana nakon rođenja, nakon čega još nekoliko dana vlaži i potom zarašćuje. Ponekad nakon otpadanja pupka ostane na dnu pupčane ranice karfiolasta tvorba (najčešće u trećem tjednu nakon rođenja) koja se naziva granulom (slika 4) koju je ponekad potrebno spaliti kamenom srebrnog nitrata (lapis, postupak se zove lapizacija), čime se skraćuje vrijeme vlaženja ranice.
Postupak lapizacije i kontrole prestanka vlaženja pupka najčešće je u domeni zdravstvenih radnika koji s postupkom imaju iskustva.
