Cerumen ili ušna smola je produkt ceruminoznih žlijezda koje se nalaze u koži vanjskog zvukovoda. Djeluje kao zaštitni mehanizam u sprečavanju upale vanjskog uha. Adekvatna količina cerumena hidrofobnim djelovanjem, kiselošću i lizozimskim djelovanjem predstavlja barijeru za rast patogenih mikroorganizama.
Nedostatak cerumena (poglavito u starijih osoba) je predispozicija za nastanak akutne i kronične upale zvukovoda. Isto tako, prevelika količina cerumena ili previskozan cerumen vodi k opstrukciji zvukovoda, retenciji debrisa i vode, te susljednoj infekciji.
Svaka osoba luči različitu količini ušne smole i preveliko lučenje ili premalo nije bolest, ali kao što je već rečeno može biti predispozicija za infekciju.
Kako je s cerumenom kod beba?
Bebe imaju jako kratak i uzak vanjski zvukovod koji se vrlo lako začepi smolom posebno ako neadekvatno čistimo vanjsko uho.
Što je impakcija cerumena, što je sve uzrokuje i s kojim se simptomima očituje? Kako se rješava ovaj problem?
Impakcija cerumena je stvaranje suhog tvrdog ceruminoznog čepa koji predstavlja doslovno odljev lumena zvukovoda dužine cca 2,5 cm koji može biti raznih boja (od žute do crne) ovisno koliko dugo cerumen stoji u kanalu. Naime, cerumen se stvara u vanjskoj trećini zvukovoda koja je hrskavična i koja pokretima čeljusnog zgloba pri žvakanju i govoru gura smolu prema van.
Ako vi svojim manipulacijama i nevještim čišćenjem ugurate smolu u koštani dio kanala prema bubnjiću iza mjesta prirodnog suženja on sam više ne može izaći i ostaje formalno zarobljen u dubini kanala, oksidira i postaje crn i suh.
Pacijent osjeća pritisak, nelagodu, slabije čuje, nakon kupanja i pranja kose nagluhost se pojačava i kao krajnji ishod može doći do razvoja upale. Sve navedeno se uglavnom odnosi na stariju djecu i odrasle.
U ovakvom slučaju sugeriramo nekoliko dana kapati kapi s ceruminolitičkim učinkom kako bi se smola barem malo omekšala. Pri kapanju kapi u uho valja povući ušku prema natrag i gore kako bi se kanal izravnao, a kapi dospjele u najdublje dijelove kanala.
Nakon toga se valja javiti liječniku koji će uho isprati ili specijalisti otorinolaringologu koji može malim usisavačem (aspiratorom) izvući smolu vakuumom.
Aspiracija se preporučuje u osoba koje imaju oštećen ili perforiran bubnjić.
Kako postupiti kod malih beba?
Male bebe imaju sasvim drugačiji položaj zvukovoda tako da ga otvaramo povlačenjem uške prema dolje kako bismo ga učinili dostupnijim za pregled i toaletu.
Trebamo li čistiti uši? Ako da, kako se pravilno čiste uši?
Uši ne treba čistiti osim onog dijela koji je neugodan oku promatrača. To se lako očisti s malom gazicom i u djece i u odraslih.
Ne čistite uši štapićima za uho ni bilo čim drugim (ukosnicama, čačkalicama, pincetama), jer tako možete oštetiti kožu zvukovoda i otvoriti vrata za ulaz bakterija i gljivica u kožu što predisponira upali!
Osim toga, štapićima "nabijate" ušnu smolu do bubnjića i od tuda više ne može izaći prirodnim putem (pomicanjem zvukovoda tijekom govora, plakanja, zijevanja i žvakanja) što dovodi do daljnjeg osjećaja nelagode i zaglušenosti.
Ušna smola (cerumen) se čisti samo s onog dijela uške i zvukovoda koji je dostupan pogledu (to se napravi prstom omotanim u gazicu)! Dobro je da su uši malo “zamašćene” ušnom masti; ona ima protubakterijsko djelovanje. Stari otorinolaringolozi kažu: "Ne stavljaj u uho ništa manje od lakta!"
Još neke specifičnosti u beba
Prilikom kupanja držite glavicu u povišenom položaju da što manje vode uđe u zvukovod, jer cerumen „navlači“ vodu i u kontaktu s vodom dodatno nabubri i izaziva začepljenje.
Zato nakon kupanja nježno obrišite ušku i ulaz u zvukovod gazicom i osim toga očistite gazicom i ušku i područje iza nje jer se bebama, a posebno novorođenčadi u svim tim naborima nakuplja koža koja se ljušti, loj, znoj i slično što može imati jako neugodan miris i izazvati ojedine.
U beba za otapanje smole ako je potrebno, ne koristite agresivne kapi, već blaga prirodna ceruminolčška sredstva npr. s maslinovim uljem.
U čemu ljudi najviše griješe kada čiste uši? Možete li izdvojiti barem tri pogreške i njihove potencijalne komplikacije?
Osim ranije rečenog vrijedi i sljedeće:
Ne perite uši sapunom i/ili šamponom – odmašćena je koža osjetljivija na infekcije, a smanjuje se i kiselost kože čime se gubi njezina prirodna zaštita.
Nakon kupanja obrišite uho kako je već rečeno i sušite ušku i zvukovod sušilom za kosu podešenim na najmanju snagu na udaljenosti 30 cm od uha po minutu! Bakterije i gljivice ne mogu rasti bez vlage!
Vodite računa o higijeni slušalica za uši koje veća djeca redovito razmjenjuju!
Na društvenim mrežama i internetu se puno govori o upotrebi hidrogen peroksida za čišćenje ušiju, o čemu je riječ, koliko je to opasno, kada se čišćenje hidrogen peroksidom preporučuje i nosi li to ikakve potencijalne opasnosti?
Hidrogen peroksid je moćan saveznik u borbi protiv tvrdokorne impaktirane ušne smole. Koristimo ga, dakle, samo u ekstremnim slučajevima kada smo iscrpili druge, manje agresivne preparate za otapanje smole.
On uistinu uspješno otopi smolu do razine da nam omogući ispiranje ili aspiraciju. Međutim, radi se o preparatu koji je agresivan prema koži i jako je isušuje i nadražuje i nije za dugotrajnu primjenu. Reklo bi se: To je lijek za zadnji čas! I to samo u suradnji s liječnikom.
Nadražena i suha koža lako puca i time se otvaraju ulazna vrata za brojne bakterije i gljivice koje onda mogu izazvati upalu!
