Osobine kože dojenčadi
Koža je najveći organ u nedonoščadi i donošene novorođenčadi na koji otpada najmanje 13% tjelesne težine, za razliku od odraslih gdje koža čini svega 3% tjelesne težine.
Koža je zaštitni ogrtač organizma i ona štiti od mnogih nepovoljnih utjecaja (mikrobioloških, kemijskih, toplinskih), a za razliku od odraslih koji imaju relativno malu površinu kože u odnosu na tjelesnu težinu (0,02), u novorođenčeta je taj odnos više od tri puta veći (0,07).
Stoga novorođenče može preko kože izgubiti puno veću količinu topline i tekućine, a ulazno mjesto za infekcije je daleko veće, tako da je način njege kože novorođenog djeteta i dojenčeta jako važan.
Funkcije kože obuhvaćaju:
Regulaciju tjelesne temperature (termoregulaciju), obranu od infekcija i različitih drugih štetnih tvari, izlučivanje vode i elektrolita, pohranjivanje masti i odvajanje od vanjskog svijeta, te osjete opipa, bola i topline.
Kao i mnogi drugi organi, koža dojenčadi je nezrela. Nezrelost povezana s potrebom za intenzivnim liječenjem i praćenjem životnih funkcija te provođenjem različitih postupaka i liječenja, predstavlja za prijevremeno rođenu djecu dodatnu opasnost od oštećenja kože i gubitka cjelovitosti kože kao najvažnijeg obrambenog organa.
Oštećenje kože kao i njezina nezrelost može imati ozbiljne posljedice na zdravlje nedonoščeta, uključujući termoregulaciju, vodno elektrolitsku ravnotežu, potrošnju energije za obnavljanje oštećenja kože, osjećaj nelagode zbog oštećenja, potencijalnu toksičnost otrovnih tvari koje se mogu upiti kroz kožu, te povećani rizik razvoja infekcije.
Prijelaz iz vodene sredine tijekom života u maternici u sredinu gdje ima puno zraka, čini se da doprinosi dozrijevanju rožnatoga sloja kože koji u donošene djece dozrijeva u dobi od 10 do 14 dana.
Sposobnost površine kože da održi svoju površinu kiselom proizlazi iz brojnih kemijskih i bioloških procesa. Postojanje kisele površina kože s činiteljem kiselosti (pH) manjim od 5 nesumnjivo je dokazano u odraslih i djece. Ovaj «kiseli ogrtač» ima zaštitnu ulogu protiv nekih uzročnika bolesti i drugih mikroorganizama.
S obzirom na to da mikrobiološka kolonizacija započinje rođenjem, kisela površina kože pomaže pri održavanju ravnoteže. Kupanje i ostali postupci njege kože mijenjaju pH kože, te je katkada potrebno jedan sat ili više da se kiselost kože vrati nakon kupanja alkalnim sapunom. Stoga je važno ne upotrebljavati sapun osim kada je doista potrebno.
Tjemenica ili diseboroični dermatitis
Tjemenica je kožna promjena na vlasištu koja se najčešće pojavljuje u dojenčadi, a uzrokovana je poremećajem funkcije lojnih žlijezda koji rezultira pojavom žućkastih ljuskica na vlasištu od kojih neke vlaže, a druge su suhe.
Kad ih se pokuša skinuti, obično dolazi do kapilarnog krvarenja podloge odnosno pripadajućeg vlasišta. Uzrok ove bezazlene bolesti je nepoznat kao što je nepoznata i priroda poremećaja funkcije žlijezda lojnica.
Kada se promjene pojave u starije djece i adolescenata te ako su one vrlo tvrdokorne, može se posumnjati na infekciju uzrokovanu virusom humane insuficijencije (HIV).
Tijekom prve godine života, odnosno u dojenačkom razdoblju promjene su bezazlene, mogu biti dosta teške za liječenje, a osim na vlasištu mogu se pojaviti na licu, vratu, iza ušiju, u pazušnim jamama te u pelenskoj regiji.
Izaziva li tjemenica svrbež?
Promjene obično ne izazivaju svrbež, no ako su tvrdokorne i svrbe treba posumnjati na atopijski dermatitis odnosno neurodermatitis – alergijsku bolest kože koja je prilično učestala.
Iako je ova bolest blaga i osim kozmetičkih poteškoća ne izaziva veću zabrinutost, ipak katkada može biti teška zahvaćajući velike površine kože (poput jahaćih hlačica), uz izrazito crvenilo i upalu, te katkada i kronični proljev i loše napredovanje što se naziva Leinerova bolest i iziskuje bolničko liječenje i vrlo ozbiljan pristup zbog opasnosti od gubitka bjelančevina i od infekcije koja je u te djece prilično velika.
Liječenje tjemenice
Obična diseboreja ili tjemenica osim lokalnog liječenja koje se sastoji u razmekšavanju promjena i njihovom iščešljavanju mekim češljem uz redovito održavanje higijene uz opreznu uporabu kozmetičkih sredstava, ne iziskuje drugo liječenje.
U velikoj većini slučajeva ovakvim liječenjem se postiže zadovoljavajući rezultat. Samo u rijetkim slučajevima je potrebno lokalna primjena kortikosteroida uz kontrolu dojenčeta.
Jako je važno da se hormonsko liječenje kortikosteroidima ne primjenjuje na velike površine kože, jer postoji opasnost od ozbiljnih nuspojava. Zbog istih razloga nije preporučljiva dugotrajna lokalna primjena kortikosteroida, jer mogu oštetiti kožu.
Važno je da se na promjene koje vlaže najprije primijeni oblog (npr. fiziološke otopine soli), te da se promjene najprije posuše prije nego se lokalno primijene kreme, masti ili losioni. Lokalno liječenje je najvažnije u većine djece koja imaju tjemenicu ili diseboroični dermatitis.
Kada se najčešće pojavljuje tjemenica?
Diseboroični dermatitis je dakle česta upala kože koja je povezana s povećanim izlučivanjem loja (sebum), a najčešće se pojavljuje tijekom prva 4 tjedna života, a u nas se često naziva tjemenicama. Oko 7 od 10 dojenčadi u dobi od dve do šest tjedana će imati tjemenicu.
Obično je dostatna samo dobra njega uz skidanje omekšalih ljuskica pomoću ulja za dojenčad i četkice ili nekog drugog indiferentnog kozmetičkog sredstva kao što je šampon protiv tjemenica.
Ponekad je u vrlo teškim i tvrdokornim slučajevima gotovo nemoguće izbjeći primjenu lijekova kao što su kreme protiv gljivica ili blage kortikosteroidne kreme (sintetski hormoni kore nadbubrežne žlijezde) koje će odrediti liječnik.
Pri tome se je potrebno pridržavati uputa o primjeni ovih vrlo dobrih ali potencijalno opasnih lijekova koji mogu imati ozbiljne i teške nuspojave ako se ne koriste prema uputama i predugo. Ako diseboroični dermatitis ne prolazi nakon duljeg razdoblja promatranja, postoji nekoliko načina liječenja.
Medicinski šamponi koji sadrže katran mogu se preporučiti kao prvi način liječenja, dok su šamponi koji sadrže selen vjerojatno sigurni, no strogi sigurnosni kriteriji njihove primjene u dojenčadi još uvijek nedostaju.
Primjena salicilne kiseline nije preporučljiva zbog bojazni od sistemske apsorpcije i nepoželjnih učinaka.
Ostavlja li tjemenica ožiljke na koži?
Diseboroični dermatitis nije zarazan i obično ne ostavlja nikakve posljedice ili ožiljke na koži, a nema niti općih simptoma ili utjecaja na sveukupno zdravlje dojenčeta. Tjemenica je nešto češća u dojenčadi ako u obitelji ima slučajeva ekcema ili neke atopijske bolesti poput astme.
Tjemenica je stanje zbog kojeg dijete ne mora izostati iz jaslica. Može se uspješno liječiti kod kuće, a rijetko se pojavljuje nakon dobi od godine dana.
Kako ćemo razlikovati diseboroični dermatitis od neurodermitisa?
Način na koji možemo razlikovati diseboroični dermatitis od neurodermitisa uključuje dob pojavljivanja.
Naime tjemenice se pojavljuju obično tijekom prvoga mjeseca života, a neurodermitis nakon trećega mjeseca života.
Diseboroični dermatitis ima tendenciju samo izlječenja uz primjenu obično indiferentnih sredstava, dok neurodermitis obično odgovara na liječenje, ali je povratak bolesti vrlo čest.
Seboroični dermatitis najčešće zahvaća vlasište, lice, uši, vrat i katkada pelensku regiju, a neurodermitis vlasište, lice, vrat, trup, ekstremitete i pelensku regiju. Jaki svrbež je rijedak tijekom seboroičnog dermatiutisa, dok je on neizbježan znak u dojenčadi s neurodermitisom.
Uloga kupanja u njezi kože dojenčadi
Jedna od uloga kupanja dojenčadi je uklanjanje prljavštine te smanjenje kolonizacije različitim potencijalno štetnim mikroorganizmima.
U istraživanjima u kojima je primjenjivana antibakterijska kupka, pokazalo se da heksaklorofen smanjuje broj sojeva zlaćanog stafilokoka, ali djeluje toksično naročito u nedonoščadi, zbog upijanja u krv preko kože.
Klorheksidin primijenjen u obliku antibakterijskog sapuna je dokazano učinkovit u smanjenju kolonizacije tijekom četverosatnog razdoblja, no također se upija preko kože. Iako do sada nije utvrđeno štetno djelovanje, većina rodilišta ga ne koriste rutinski za kupanje zbog potencijalnog rizika od pojave toksičnosti.
Najbolje je izabrati sapune koji imaju neutralan pH i bez boje i mirisa kako bi se smanjio rizik od razvoja preosjetljivosti, a njihovu uporabu valja ograničiti, tako da se ne primjenjuju češće od 2 do 3 puta tjedno nakon dobi od 2 tjedna.
Primjena masnih ili nekih drugih posebnih sapuna nije potrebna osim ako dojenče ne boluje od neke kožne bolesti. Za svu novorođenčad, i dojenčad obična voda je najsigurniji izbor njege.
Emolijensi – sredstva za njegu kože dojenčadi
Prevencija suhe i ispucale kože nakon liječenja tjemenica uključuje ovlaživanje rožnatog sloja kože.
Površina kože u mlade dojenčadi je suhlja od površine kože odraslih, no tijekom prve godine života kako dozrijevaju žlijezde znojnice, postepeno se poboljšava i hidracija kože u dojenčadi.
Proizvodi koji smanjuju suhoću kože nazivaju se hidratantna sredstva, emolijensi ili lubrikanti. Emolijensi se najčešće sastoje od mineralnih ulja, petroleja, te lanolina i njegovih derivata. Emolijensi se dijele na emulzije ulje u vodi ili emulzije voda u ulju.
Novija istraživanja o primjeni emolijensa u dojenčadi daju ohrabrujuće rezultate u području poboljšanja zaštitne sposobnosti kože i održanja njezine cjelovitosti.
Postupak kod tvrdokorne tjemenice
Nema univerzalnog postupka koji bi pomogao svakom dojenčetu koje ima tjemenicu, zbog čega je potrebno istražiti način liječenja koji će za vaše dojenče biti najbolji.
U većine dojenčadi pomaže oblog od običnog dječjeg ulja i iščešljavanje ljuskica mekom četkicom.
Nemojte koristiti tvrde češljeve, jer će tako doći do oštećenja kože i krvarenja koja mogu biti ulazno mjesto za infekciju.
Danas postoje različiti preparati za tjemenice (šamponi, specijalne kreme za tjemenicu, losioni, mlijeka, pjene i sl.). Njega je najvažniji postupak za uklanjanje tjemenice, a potom je potrebno održavati kožu u takvom stanju da se tjemenica ne vrati.
Ne upotrebljavajte svakodnevno šampon za kosu, već samo dva ili tri puta tjedno. Pronađite kremu ili drugi preparat koji će najbolje odgovarati vašem djetetu da se spriječi ponavljanje tjemenice.
