Odstupanje od normalnog razvoja zapravo i nije tako rijetko, smatra se da je 10% djece u Hrvatskoj neurorizično. Posljedice odstupanja od normalnog razvoja u prvoj godini života mogu jako varirati. Često su ta odstupanja prolazna, znači bez posljedica; ponekad su posljedice odstupanja vrlo blage, ali ponekad mogu biti i izrazito ozbiljne i bitno utjecati na kvalitetu života.
Sva djeca kod kojih su uočene smetnje u razvoju moraju biti pažljivo praćena od strane liječnika odgovarajuće specijalnosti kako bi se prema potrebi što ranije uključila u rehabilitaciju. Roditelj koji poznaje razvoj i promjene koje donosi sazrijevanje djeteta lakše i prije će primijetiti eventualna odstupanja. Ranije prepoznavanje omogućuje raniju rehabilitaciju i time znatno povećava šanse za normalni razvoj.
Novorođenče
Novorođenče u svom malenom, tek otkrivenom svijetu, sudjeluje sa svim svojim mogućnostima. Beba ima svoju spontanu pokretljivost koja se mijenja iz tjedna u tjedan. Postoji posebna procjena s kojom liječnici procjenjuju spontanu pokretljivost (analiza spontane pokretljivosti prema Prechtlu). Analizom spontane pokretljivosti se vrlo pouzdano može detektirati već u najranijoj životnoj dobi koja beba je rizična za nastanak težih razvojnih problema.
Roditelji i sami mogu često primijetiti pojedina razvojna odstupanja. Potrebno je promatrati dijete u položaju na leđima i položaju na trbuhu. Novorođenče u svojoj spontanoj motorici savija i ispruža ruke i noge, pokreti su uglavnom simetrični (to se ne smije shvatiti doslovno). Ako postoji naglašena asimetrija u pokretljivosti, npr. da novorođenče jednu ruku ili nogu miče češće i kvalitetnije, to je jasan znak rizika.
U potrbušnom položaju novorođenče može pomaknuti glavu na stranu, obično uz kontakt s podlogom ili uz vrlo malo odizanje glave. To je važno jer tako oslobađa dišne putove što mu omogućava normalno disanje. Izostanak oslobađanja dišnih putova predstavlja simptom rizika. Ako se beba pomiluje po vratu ponekad novorođenče može na časak podignuti glavu. To treba razlikovati od jakog izvijanja glave unatrag (opistotonus). Uz opistotono izvijanje beba često plače, a sam opistotonus je jedan od najuočljivijih simptoma rizika. Novorođenče s opstotonusom je potrebno čim prije uključiti u rehabilitaciju.
U leđnom položaju novorođenče obično drži glavicu lagano nagnutu na stranu, ruke i noge su savijene. Šakice su mekano poluotvorene. Prilikom savijanja ili opružanja ručica ili nožica osjeća se blagi otpor. To je mišićni tonus, određena napetost u mišićima koju ima i dijete i odrasli čovjek.
Kada podižemo dijete iz ležećeg položaja glavica zaostaje za ravninom trupa. U novorođenačkom periodu to je u potpunosti normalno.
Ako stavimo prst u šakicu bebe sa suprotne strane palca dijete će stisnuti šakicu. To je refleks hvatanja. Dovede li se novorođenče u stojeći stav oslanja se na puna stopala i pokušava načiniti par koraka. U ovoj dobi je to normalna refleksna reakcija i naziva se automatski hod.
Primjeri simptoma rizika u novorođenačkoj dobi:
- naglašena asimetrija spontane motorike
- mlohavo dijete ( sniženi mišićni tonus, tzv. „hipotonus“)
- previše čvrsto „ jako“ dijete ( povišen mišićni tonus, tzv. „hipertonus“)
- jako izvijanje glavice unatrag ( opistotonus)
- vrlo čvrsto i stalno zatvorene šakice s palcem „zarobljenim „ unutar šake
- izostanak refleksa hvatanja
- oslonac na prste, izostanak oslonca na puna stopala
- izostanak automatskog hoda
Dojenče od prvog do šestog mjeseca
Beba počine polagano fiksirati pogledom i pratiti kretanje predmeta (u trećem mjesecu obično u luku od 0-90 st, u šestom mjesecu od 0-180 st), reagira na različite slušne podražaje iz okoline. U dobi od tri mjeseca velika većina beba (90%) se počinje smješkati. Na nježne i tople riječi, čak i od strane nepoznate osobe, dojenče će odgovoriti smiješkom. To je tzv. „socijalni smiješak“.
U trećem mjesecu izgovara „ ga“ „gu“ i slično. Ovu glasovnu igru nazivamo gukanjem. Iza trećeg mjeseca sve više reagira na stimulacije iz okoline, više gleda oko, sebe, smije, se plače i guče. S četiri mjeseca se glasno smije a glasovna igra mu je obogaćena suglasnicima koje izmjenjuje u najrazličitijom kombinacijama, spontana motorika postaje sve raznolikija, sukladno raspoloženju djeteta.
U potrbušnom položaju, potaknuto radoznalošću, dijete počinje sve više odizati glavicu. Pri tome se postupno oslanja na ručice koje su priljubljene uz tijelo i savijene u laktu, oslonac je na sredini podlaktica. U dobi od tri mjeseca u idealnom motornom razvoju dojenče bi trebalo u potrbušnom položaju imati u potpunosti razvijen oslonac na laktove. Šakice su otvorene ili mekano poluotvorene, palčevi su izvan šakica.
U leđnom položaju dijete odiže svoje ruke, radoznalo ih razgledava i stavlja u usta ( treći mjesec života, razvija se koordinacija oko-usta-ruka). U drugom mjesecu života slabi refleks hvatanja, između trećeg i četvrtog mjeseca počinje hvatati predmete dlanom i prstima.
To nazivamo radiopalmarni hvat. Kvaliteta hvata postupno napreduje i u 6. mjesecu može uhvatiti predmete samo prstima (pincetni hvat).
U leđnom položaju dobi od oko 6 mjeseci hvata nožice i stavlja ih u usta. To predstavlja razvoj koordinacije oko -ruka-noga-usta. Iz leđnog položaja u želji da dohvati predmet od interesa preko boka se okreće u potrbušni položaj.
U dobi od tri mjeseca kada nježno povučemo dijete za ručice glavica više ne bi trebala zaostajati za nivoom trupa.
Primjeri simptoma rizika u dobi od 1-6 mjeseci:
- beba ne reagira na vidne i slušne podražaje
- izostaje glasovna igra u djeteta
- u potrbušnom položaju u dobi od tri mjeseca nema siguran i stabilan oslonac na laktovima
- asimetrija (npr. jednu ruku puno više koristi i preferira u odnosu na drugu ruku
- povišen, snižen ili izrazito promjenjiv mišićni tonus
- čvrsto zatvorene šakice
- izostanak razvoja radiopalmarnog hvata (ne hvata ponuđenu igračku s rukama)
- izvijanje unatrag (opistotonus)
- križanje nožica, pogotovo ako su kruto ispružene
Dojenče od 6-12 mjeseci
U dobi od 6 mjeseci u potrbušnom položaju se odiže na ispružene ruke, pokušava jednom rukom dohvatiti igračku, rotira oko osi trupa. U dobi od 6 mjeseci počinje se kretati po podlozi ispočetka obično u krug (pivotiranje) kasnije i prema naprijed. U dobi od 7 mjeseci zauzima četveronožni stav, između 8 i 9 mjeseca većina beba je u stanju samostalno zauzeti sjedeći položaj.
Vrlo je važno razlikovati samostalno posjedanje od pasivnog postavljanja u sjedeći položaj. Beba već sa 6 mjeseci može kratkotrajno zadržati sjedeći položaj prilikom pasivnog posjedanja. Pasivno posjedanje u sebi krije opasnost prijevremenog opterećenja i iskrivljavanja kičme, puno je bolje pripremiti okoliš i stimulaciju aktivnosti koje će dovesti do samostalnog i stabilnog posjedanja/sjedenja.
Pasivno posjedanje trebalo biti samo dio procjene razvoja, znači prilikom pregleda kod pedijatra odnosno fizijatra. Vrlo često se istovremeno sa sjedenjem razvija i puzanje. Idealno je tzv. alternativno puzanje (suprotna ruka-suprotna noga) uz puno promjena položaja i prijelaza iz puzanje u sjedeći položaj i obrnuto. Dijete usvojivši puzanje i sjedenje počinje se pridizati u prvo klečeći pa onda u stojeći položaj i počinje hodati. Hod je ispočetka uz pridržavanje, te postupno postaje samostalan hod u slobodnom prostoru. Većina beba prohoda u dobi između 10 i 15 mjeseci.
Šestomjesečno dijete živahno prati sve oko sebe i prihvaća poznatu osobu.
Oko 9. mjeseca prihvaća igru skrivanja. Kada bebi bliska osoba stavi maramu preko lica i potom je skine glasno se smijući i uzvikujući „tu si“ ili „ku-ku“ dijete nakon par ponavljanja prihvaća igru te počinje i samo skidati maramu veselo se smijući. Počinje sve više samostalno jesti, kada mu ponudimo keks beba ga sama jede.
S deset mjeseci dijete razumije pohvalu, prepoznaje pojedine predmete, plaši se stranih osoba i stranih prostorija. U dobi od 12 mjeseci počinje razumijevati zabranu (sposobnost koja kratkotrajno nestaje u doba puberteta, prema autorovom osobnom iskustvu sa svojom djecom). Oko prvog rođendana se obično javljaju prve smislene riječi (mama, tata i sl.).
Primjeri simptoma rizika u dobi od 6-12 mjeseci
- izostanak rotacija leđa trbuh i obrnuto u dobi od 7 mjeseci
- „padanje“ prema naprijed prilikom pasivnog postavljanja u sjedeći položaj u dobi od 6 mjeseci
- izostanak kretanja po podlozi u potrbušnom stavu u dobi od 7-8 mjeseci
- puzanje unatrag
- asimetrija u držanju tijela ili prilikom aktivnosti (značajno više koristi samo jednu ruku ili nogu, rotira već dugo iz potrbušnog u leđni položaj ali uvijek preko istog boka itd)
- izostanak sigurne kontrole glavice
- izostanak razvoja smislenih riječi
- izostanak razvoja pincetnog hvata u drugoj polovini prve godine života
- poremećaj tonusa, povišen, snižen ili promjenljiv
- križanje nožica
- nemogućnost samostalnog zauzimanja sjedećeg položaja iza 10 mjeseca
Bebu sa simptomima rizika potrebno je čim prije uključiti u rehabilitaciju. Pravovremena i kvalitetna rehabilitacija vrlo često kao rezultat ima zdravo dijete.
