Ta činjenica uglavnom dovodi do osjećaja uplašenosti i nesigurnosti kod djeteta, često popraćenih ponašanjima poput pojačane plačljivosti, razdražljivosti, ljutnje, slabljenja apetita, promjena u ritmu spavanja i sličnog.
Promjene poput ovih prolazne su stvari, rezervirane upravo za period koji se naziva adaptacija ili prilagodba djeteta na vrtić, a dobre su vijesti da postoji nekoliko načina kojima tu prilagodbu možete olakšati.
1. Širite pozitivan stav o vrtiću
Vrlo je važno da vi kao roditelji imate povjerenja u vrtić i osobe koje se, kada Vas nema, brinu o Vašem djetetu. Razgovore o vrtiću započnite već prije samog polaska. U tim razgovorima trudite se o toj temi pričati kao o mjestu gdje se dijete ide igrati, gdje će ga „tete“ čuvati, gdje ima puno igračaka i druge djece s kojima se može družiti.
Nikako nemojte plašiti dijete rečenicama poput: „Tamo se sve mora pojesti!“ ili „U vrtiću se obavezno mora spavati!“, kako ne bi kod djeteta potaknuli još više neugodnih emocija nego što ih već i sama prilagodba izaziva.
Prilikom dovođenja djeteta u skupinu nastojte ostvariti pozitivan kontakt s odgojiteljicama u skupini. Vaša smirenost i pozitivna komunikacija s „tetama“, pokazuju djetetu kako imate povjerenja u osobe kod kojih ga ostavljate te kako nema razloga za dodatnu brigu.
2. Prilagodite dnevni ritam
Svaki vrtić ima svoju rutinu i unaprijed isplaniran raspored dnevnih aktivnosti koje većinom nisu podložne prevelikim izmjenama i odstupanjima, pogotovo kada se radi o jasličkim skupinama.
Rutine djeci pružaju osjećaj kontrole i uvode red u njihov nemiran i razigran svijet, pružaju im osjećaj sigurnosti i dosljednosti. Vrlo je važno da se prije polaska djeteta u vrtić raspitate o rasporedu aktivnosti kako bi u mjesecima i danima prije polaska ritam djeteta pokušali približiti ritmu koji će imati tamo.
Prilagodite ritam budnosti i spavanja, kao i hranjenja, jer kvalitetan odmor i sitost preduvjet su sretnog djeteta, manje podložnog negativnim učincima adaptacije.
Osim obraćanja pažnje na prilagodbu dnevnog ritma, dobro je prije polaska u vrtić dijete poticati na autonomiju i samostalnost. To se prije svega odnosi na samostalnost u izvođenju radnji osnovne higijene i hranjenja kako bi lakše usvojilo sve zadaće koje ga očekuju pri boravku u vrtiću.
3. Slijedite korake pozitivne prakse u prvim danima
Novi prostor i novi ljudi za djecu uglavnom označavaju stres. Lakše istraživanje novog prostora i ostvarivanje kontakata s nepoznatim ljudima događa se onda kada dijete ima pored sebe sigurnu okolinu, roditelje, iz koje se upušta u nepoznati svijet s puno noviteta. Iz tog razloga važno je prve sate i dane u vrtiću, u dogovoru s odgojiteljicama i stručnjacima u vrtiću, provoditi zajedno sa djetetom, kroz postupne periode odvajanja.
Bilo bi dobro taj proces prolaziti u trajanju jednog do dva tjedna. Na početku boravite neko vrijeme s djetetom u prostoriji, a u idućim danima na kratko odlazite te svakodnevno produžujete periode u kojima je dijete u vrtiću samo. Postupak produljivanja samostalnog boravka u vrtiću trebao bi trajati do drugog tjedna procesa prilagodbe, u kojemu je cilj da dijete u vrtiću ostane i u vrijeme dnevnog odmora.
4. Osmislite ritual odvajanja
Nakon što ste prije polaska u vrtić učinili sve potrebne korake, ostaje vam prvo odvajanje i prvi dan kada dijete samostalno u cjelodnevnom programu ostaje samo u vrtiću.
Dovođenje u vrtić i rastanak vrlo su važni u ublažavanju prilagodbe na vrtić. Na samom rastanku budite kratki i jasni. Dobro je djetetu, u njemu shvatljivim terminima, objasniti kada se točno vraćate po njega. Djeci termini poput: nekoliko sati, ubrzo i začas nisu jasni pa je stoga potrebno pri rastanku još jednom proći rutinu vrtića, kako bi dijete znalo da sada slijedi doručak, zatim igra i ručak, a onda odmor i Vaš dolazak po dijete nakon odmora.
Djetetu u ovoj situaciji nije dobro lagati, obećavati kako se vraćate odmah, već nastojte biti iskreni i točni. Na rastanku je dobro imati ritual koji svakodnevno primjenjujte kada ostavljate dijete u vrtiću. To može biti zagrljaj i poljubac, pomoć pri svlačenju i promjeni obuće, mahanje ili nešto slično.
Bitno je samo da u tom opraštanju i pozdravu budete dosljedni te da nakon obavljenih radnji zbilja napustite prostoriju i dijete ostavite s odgojiteljicama. Ovaj dio može biti težak i izazvati Vam emociju tuge, budući da je djetetov plač učestala i sasvim prirodna reakcija na proces odvajanja. U tim trenucima imajte na umu da svojim dosljednim ponašanjem i radnjama pri odvajanju potičete kod djeteta osjećaj sigurnosti i povjerenja koji mu olakšavaju prilagodbu.
5. Omogućite djetetu da u prvim danima ponese nešto od kuće
U procesu adaptacije jako je korisno da dijete sa sobom ponese nešto što mu obično u Vašem domu pomaže u trenucima kada je tužno, razdražljivo i pospano. To može biti nekakva igračka, dekica ili nešto slično. Takav predmet djetetu koristi kao utjeha u situacijama u vrtiću koje mu se čine teške, ali mu omogućava i povezanost s domom i obitelji kako bi lakše prošlo kroz emocije uplašenosti, nesigurnosti ili osamljenosti.
Na kraju, vjerujte u svoje dijete, u proces prilagodbe koji svatko prolazi individualnim putem, samo polako i strpljivo. Sretno!
