Hvalite li svoju djecu? Kada i koliko često?
Roditelji često strahuju kako previše hvaljenja nije dobro jer može dovesti do sebičnosti i “prevelike slike o sebi”. Upravo ovaj razlog najčešće dovodi do ograničavanja riječi hvaljenja prema djeci.
Međutim, je li pohvala važna? Jeste! Odgovor je vrlo jednostavan. Djeci je važna pohvala, posebice ako dolazi od roditelja, profesora, trenera ili drugih važnih ljudi. Nije važno koliko hvalimo, već što i kako hvalimo. Pravilno upućena pohvala ima veliku ulogu u dječjem načinu razmišljanja (eng. mindset), što je nadalje povezano s njihovim snalaženjem u novim i izazovnim situacijama.
Svi imamo određena vjerovanja o našim potencijalima i sposobnostima. Svi ponekad odustanemo kada mislimo da nešto ne možemo, a da nismo ni pokušali. Također, neki od nas na greške gledaju kao na poraze, dok nekima predstavljaju još veću motivacija. Sve ovo jednom riječju nazivamo naš mindset (hrv. način razmišljanja).
Djeca također imaju specifičan način razmišljanja kojeg stvaraju vrlo rano. Velikim dijelom temelje ga na povratnim informacijama njima važnih ljudi - roditeljima.
Postoje dva osnovna načina kako možemo razmišljati o svojim sposobnostima - fiksni (eng. fixed mindset) i fleksibilni (eng. growth mindset).
Djeca s fiksnim načinom razmišljanja vjeruju kako su sposobnosti većim dijelom urođene, a samo talentirani uspijevaju. Uz takav mindset, djeca često odustanu kada postane teško te biraju lakše i dohvatljive zadatke u kojima je uspjeh zagarantiran.
Suprotno tome, fleksibilni način razmišljanja karakterizira vjerovanje kako se naše sposobnosti mogu razvijati kroz trud i ulaganje, a pogreška je samo još jedan izazov kojeg možemo savladati uz malo veći trud.
Roditelji svojim ponašanjem i komunikacijom mogu imati veliku ulogu u razvoju djetetovog načina razmišljanja. Čak i jednostavne stvari, poput davanja iskrene pohvale, mogu imati snažan učinak.
Dakle, kako pravilno dati pohvalu?
Hvalite ponašanje umjesto ličnosti. Primjećujete li razliku u sljedećim rečenicama - “Bravo, matematika ti odlično ide!” i “Bravo, jako si se potrudio/la za ovaj ispit iz matematike! Trud se isplatio!”. Iako obje zvuče pozitivno, drugi primjer naglašava važnost procesa i ulaganja.
U drugoj rečenici hvalimo stvari koje možemo promijeniti. U svakom trenutku se možemo odlučiti više potruditi kako bi nešto ostvarili. Dakle, hvalite djetetova ponašanja i stvari na koje mogu utjecati.
Budite specifični
Kvaliteta pohvale je važnija od njezine učestalosti. Pri davanju pohvale budite specifični, direktni i hvalite stvari koje vaše dijete ima pod kontrolom. Budite specifični oko detalja koji su djetetu važni, a govore o dodatnom trudu. Primjerice, “Sviđa mi se kako si ovaj tjedan stavio/la stvari za školu u torbu večer prije da ujutro ne žuriš".
Ohrabrujte za pokušaje, ali nemojte pretjerati
Dobro je pohvaliti trud čak i u situacijama neuspjeha, no neprestano hvaljenje osrednjeg rada i truda može dovesti do gašenja učinka pohvale. Djeca ne bi trebala primijetiti kako ste snizili standarde i očekivanja samo da biste pohvalili njihov rad. U ovom slučaju pohvala može dovesti i do negativnog efekta. Dakle, pohvalite trud, ali pokušajte s dodatnim pitanjem poput “S čime si ti zadovoljan/na? A što misliš da je moglo biti bolje?”.
Dajte komentar podrške
Neka djeca, pa ni roditelji, pohvale ne doživljavaju ugodnima. Kako pohvala ne bi zvučala isforsirano, pokušajte s komentarima podrške. Primjerice, “Primjećujem da u posljednje vrijeme ideš ranije spavati, kakav je osjećaj kad se ujutro probudiš odmorniji/a?” Konkretna i iskrena pohvala povezana s trudom i radom pomoći će vašem djetetu promijeniti pogled na svakodnevne velike i male izazove.
No, ne zaboravite, pohvala nije samo za djecu. Svi ju volimo dobiti, sve nas osnažuje i gura prema naprijed. Pohvala je pokazatelj da nešto radimo kako treba i da se nastavimo kretati u istom smjeru. Zato ju pokušajte osvijestiti i uputite drugima lijepi komentar!
