Vrtić je najčešće prvo pravo socijalno iskustvo koje će vaše dijete doživjeti u svojem životu. To je vrijeme kada se najčešće mama vraća na posao i ukoliko ne postoji nikakva druga opcija, poput baka-servisa ili dadilje, vrtić je mjesto u kojem ćemo sa sigurnošću moći ostaviti naše dijete i bezbrižno moći otići na posao.
No, svi znamo da to vrlo jednostavno zvuči, ali zapravo je puno, puno kompliciranije! Naime, vrtići su su u današnje vrijeme uvijek puni i dešava se da se dijete mora upisati u vrtić čak i po godinu i više dana nego što mora krenuti u njega. Isto tako, na roditeljima je vrlo zahtjevan zadatak usklađivanja i "žongliranja" s vremenom kako bi sve stigli. I odvest dijete u vrtić, i stići na posao, i stići po dijete iz vrtića. Ali, ne brinite se, to će tako brzo proći da će vrlo brzo doći i ono drugo "razdvajanje", a to je kretanje u prvi razred...
Vratimo se mi vrtiću... Djeca u ovom periodu, već prestaju biti bebe i postaju mali ljudi. Oni već mogu sklapati vrlo složene rečenice, znaju razumijeti što ih se pita, i znaju davati suvisle odgovore na ta pitanja. Istina, konstrukcija rečenica im možda i neće biti najbolja (hehe, još jedan razlog zašto su baš slatka u tom periodu), ali se s njima može voditi razgovor. Tako vam vožnja autom neće biti baš toliko dosadna jer ćete imati radoznalog, raspričanog suputnika. Tu će sretati nove "ljude" s kojima će se igrati, družiti, razgovarati i dugoročno gledano, cijeli taj period, vaše će dijete "oplemeniti" s jednim novim iskustvom. Dijete će postati društvenije, samostalnije, vještije, odgovornije i razvijenije. To su stvari koje mi znamo! Ali što je s našim djetetom? Ono to u početku neće shvaćati. U početku bi vrtić mogao biti mjesto s kojim mi "kažnjavamo" naše dijete. Mjesto u kojem naše dijete mora biti razdvojen od onih osoba koje su do tada bile 24 sata dnevno uz njega, koje su ga pazile i mazile, igrale se s njim, itd. Zato moramo biti vrlo oprezni, pogotovo prvi dan, prvi tjedan ili prvi mjesec. Tada mora biti puno blagih dodira, puno ljubavi, puno osmijeha, puno obećanja kako bi dijete ponovno steklo "povjerenje" u nas.
Kako se pripremiti za vrtić?
Prije svega, počnite privikavati dijete na odvajanje kroz povremena izbivanja dok ostaje na čuvanju kod bake. Dok šećete pored vrtića, pričajte djetetu kako vas veseli da će se i ono uskoro moći igrati s tom djecom. Osamostalite vaše dijete prije nego ga pošaljete u vrtić kako ne bi morao ovisiti o tetama previše - naučite ga piti iz čaše, naučite ga jesti žlicom, naučite ga oprati ruke... Isto tako, morate ga naučiti nekim osnovnim pravilima socijalizacije, što znači da će morati naučiti dijeliti, biti poslušan, morati čekati da dođe na red, itd... Sve to zvuči teško, ali to je krajnji cilj - stvoriti i izgraditi samostalnu i odgovornu osobu! Najbitnije da svojem djetetu objasnite uzrok zašto ostaje u vrtiću i pričati mu s povjerenjem o teti u vrtiću kao osobi koja će se brinuti za njega dok vas nema. Morate mu također objasniti da će on tamo biti najkraće što će biti potrebno (npr. dok se vi ne vratite s posla) i da ćete se vratiti po njega! Dijete mora steći povjerenje u vas.
Naravno, koliko god da ste se teoretski pripremili za vrtić, tek će praktičan dan pokazati u kakvim ste se izazovima našli i koliko će vašem djetetu boravak u vrtiću predstavljati stres koji se može manifestirati različitim emocionalnim i fizičkim reakcijama. Morate se nositi s njihovom ljutnjom, plačem, protestima, vrištanjem, odbijanjem kontakta s tetom, nespavanjem ignoriranjem jela... Samo hrabro i s puno strpljenja dalje!