Zašto su upale češće kada je hladnije?
Neki roditelji misle da je to zato što se uha «prehlade», pa uporno djeci stavljaju kapu i kada to nije potrebno. Uzrok je ipak drugi. Upali srednjeg uha uvijek prethodi upala u području sluznice nosa, sinusa ili nosnog ždrijela - dijelu ždrijela koje se nalazi iza nosa i gdje se u djece nalazi «treća mandula». Upale su u pravilu u početku virusne, ali se rado kompliciraju razvojem bakterija često prisutnih u području nosa i nosnog ždrijela.
Zbog upale dolazi do poremećaja u funkciji Eustahijeve tube, male cjevčice koja spaja šupljinu srednjeg uha s nosnim ždrijelom i omogućava s jedne strane izjednačavanje tlaka u uhu i vanjskog tlaka, a s druge strane zaštitu od zbivanja u gornjem dijelu dišnog puta. Tuba je u malog djeteta šira i horizontalnija negoli kod odraslih, pa se upala iz nosa i/ili sinusa lakše prenosi na srednje uho.
Primijećeno je da je najveća učestalost upala od 6.mj. života do 2. godine, a potom ponovno od 4. do 6. godine. Zašto je tome tako, nije potpuno jasno. Isto tako, iskustvo je pokazalo da su dečki nešto skloniji upalama negoli djevojčice, da rano javljanje upale (prva godina života) ukazuje na sklonost upalama i kasnije, te da u nekim obiteljima postoji nasljedna sklonost upalama uha.
Djeca rođena prijevremeno ili s niskom porođajnom težinom, neishranjena djeca i djeca koja borave u prostorima s duhanskim dimom, sklonija su upalama od druge djece. Boravak u dječjim kolektivima, pogotovo u godišnje doba kada su upale dišnih putova učestalije, razumljivo povećava rizik upalama uha.
Važnu ulogu u ponavljanim upalama ima izgleda i stvaranje bakterijskog biofilma na sluznici nosa, sinusa, nosnog ždrijela i srednjeg uha. U slučaju čestih upala uha preporučujem liječenje i praćenje specijaliste otorinolaringologa.
Jesu li upale uha opasne?
Srednje uho nalazi se u sljepoočnoj kosti lubanje, kosti u kojoj se nalazi i unutarnje uho s osjetilom za sluh i ravnotežu, kroz koju prolazi živac za mimiku lica i koja je u bliskom kontaktu s mozgom i krvnim žilama koje ulaze i izlaze iz mozga. Mogli bismo reći – dosta delikatna i potencijalno opasna lokalizacija, čega su pogotovo svjesni specijalisti otorinolaringolozi.
Kada je dijete zdravo, u srednjem uhu je zrak čiji je tlak zahvaljujući povremenom otvaranju Eustahijeve tube jednak tlaku zraka okoline, a slušne koštice koje su unutra normalno titraju i pojačavaju zvuk koji ulazi kroz zvukovod, te ga prenose u strukture unutarnjeg uha.
Kod upale u šupljini srednjeg uha dolazi do složene reakcije sluznice uz stvaranje tekućine, koja može biti rijetka ili gusta, bistra ili gnojna, ovisno o vrsti i trajanju upale. Ako je tuba začepljena, a u pravilu je, tekućina koja se stvara u zatvorenom prostoru srednjeg uha stvara pritisak na okolne strukture, pa se javlja bol. Kod pregleda vidi se ne samo zamućen i crven, već i izbočen bubnjić koji katkada i pulsira. Ako je pritisak vrlo jak, bubnjić pukne, te se tekućina iz srednjeg uha iscijedi u zvukovod: «uho procuri». Nakon toga bol često prestane a naglo padne i temperatura. U djece kod koje se to već događalo, bubnjić je na mjestu puknuća oslabljen, stanjen, pa uho obično procuri i bez povišene temperature i značajnih bolova.
Iznimno se upala može proširiti prema «unutra», prema dijelu sljepoočne kosti koji se nalazi iza uške, prema unutarnjem uhu, mozgu ili krvnim žilama – tada se radi o opasnim komplikacijama koje zahtijevaju intenzivno specijalističko otorinolaringološko liječenje.
Neke upale uha dakle mogu biti opasne a neke prođu i bez terapije. Upale uzrokovane bakterijama u pravilu zahtijevaju antibiotsku terapiju, a katkada i operativni zahvat, pogotovo ako je dijete malo. Virusne upale prolaze same uz liječenje sluznice gornjih dišnih puteva (ispiranje nosa i nosnog ždrijela fiziološkom otopinom ili pripravcima mora, dekongestivne kapi u nos kroz nekoliko dana, sredstva protiv bolova.....).
Kako se u zdravog uha normalno u bubnjištu nalazi zrak, postojanje tekućeg sadržaja povećava masu provodnog sustava uha a time otežava i prijenos akustičke energije prema unutarnjem uhu pa se javlja nagluhost. Slabiji sluh prisutan je sve dok u srednjem uhu postoji tekućina: ako je ona rijetka, sluh je oslabljen malo, ako je ona gusta, i do 50%. Ako je dijete malo, a upala jednostrana, roditelji ne mogu primijetiti smetnje sluha. Ako je obostrana, a sekret u oba uha gust, dijete nije sigurno u slušanju na udaljenosti većoj od 1 m, što roditelji, ako misle na to, mogu primijetiti.
Nagluhost kod upale uha toliko je za upalu tipična, da zapravo ne možemo govoriti o pravoj upali srednjeg uha bez nagluhosti.
Važno je znati da oko 50% djece ima tekućinu u srednjem uhu i mjesec dana nakon upale, a 20% i nakon dva mjeseca. To naravno znači da tako dugo u neke djece traje i nagluhost i da je to u pravilu jedini simptom još nepotpuno izliječene upale. Bolova nema, moguće je povremeno hvatanje za uho ili guranje prsta u zvukovod, katkada su prisutne i smetnje ravnoteže.
Potpuno izlječenje je obično (ali ne uvijek) spontano. Djeca koja imaju jednu upalu za drugom obično ne dočekaju period potpunog izlječenja i zapravo slabije čuju jednostrano ili obostrano kroz dulje vrijeme. Ako su upale česte u periodu intenzivnog razvoja slušanja i govora, a to je otprilike od 1. do 3. godine života, ovakve smetnje sluha mogu negativno utjecati na razvoj ove važne sposobnosti i traže otorinolaringološko praćenje.
Kako znati da li se radi o upali srednjeg uha?
Svakoj upali srednjeg uha prethodi upala gornjih dišnih putova. Ne mora se očitovati nekom obilnom sekrecijom iz nosa, ona može biti oskudna, samo u nosu, ili se sekret može slijevati straga, u ždrijelo. U svakom slučaju će roditelji primijetiti da je disanje na nos teže negoli inače.
Što je dijete manje, to su opći simptomi upale burniji: uz visoku temperaturu može se javiti i povraćanje, dijete je nervozno, plačljivo, odbija hranu i tekućinu. Bol je pogotovo intenzivna noću. Simptomi se obično razvijaju u malog djeteta naglo, kroz nekoliko sati.
Dobro vidjeti bubnjić u malog bolesnog, prestrašenog, nemirnog djeteta nije nimalo lako, pogotovo ako još u zvukovodu postoji ušna mast, često nagurana u dubinu pretjeranom higijenom. A valja vidjeti puno toga: ne samo boju bubnjića, već i položaj, prozračnost i pomičnost bubnjića na promjenu tlaka.
Preduvjet detaljnog pregleda je čvrsto fiksirano dijete i čist ili barem dijelom prohodan zvukovod.
Ako je dijete malo (dojenče), nalaz na bubnjiću može se promijeniti za nekoliko sati. Stoga je u slučaju sumnje na upalu uha potrebna češća kontrola bez obzira na to što je dan ranije nalaz bio uredan.
Kod većeg djeteta koje zna reći da ga boli uho, tipično je da je bol dugotrajna (a ne samo nekoliko sekundi, poput probadanja), da može biti pulsirajuća, praćena je osjećajem punoće u uhu i/ili pritiska, a katkada u uhu i pucketa ili šumi. Odsustvo nagluhosti uz bol upućuje na upalu vanjskog uha. Opći simptomi bolesti su znatno blaži, a katkada i odsutni.
Savjeti za roditelje
- ako je propisan antibiotik, mora ga se uzimati redovito i ispravno u odnosu na obrok, te dovoljno dugo (obično 10 dana). Uz antibiotik koji se daje na usta nije dobro uzimati kisele sokove niti uzimati C vitamin jer smanjuju apsorpciju antibiotika u želudcu.
- liječenje upale gornjih dišnih putova gotovo je jednako važno (a katkada i dovoljno) kao i antibiotska terapija. Kapi u nos daju se obilno i redovito ali ne dulje od 7 dana. Prethodno valja odstraniti sekret iz nosa (bilo aspiracijom, bilo ispuhivanjem), a potom isprati nos fiziološkom otopinom ili sličnim pripravkom. Cilj ovog liječenja je odstranjenje sekreta iz nosa i sinusa, te poboljšanje funkcije tube, kako bi se smanjio pritisak u bubnjištu a time i bol, te omogućio izlazak sekreta iz bubnjišta.
- bol će biti manja ako je u ležećem položaju bolno uho okrenuto prema gore
- kapi u uho imaju smisla jedino ako sadrže sredstvo protiv bolova, inače dajte analgetika na usta, ili ako dijete povraća, u obliku čepića.
- obratite pažnju na sluh vašeg djeteta, pogotovo ako ima česte upale uha – kod urednog sluha dijete vas čuje i razumije i na udaljenosti od 10 m (kod provjere sakrijte usta papirom)
- perite svoje i djetetove ruke uvijek nakon ispuhivanja nosa
- koristite se jednokratnim rupčićima
- nakon povratka iz kolektiva i navečer isperite nosić fiziološkom otopinom i onda kad je dijete zdravo
- ako je ikako moguće, dojite dijete barem četiri ili šest mjeseci
- pri hranjenju ili pijenju iz bočice uspravite dijete – ne ostavljajte ga s bočicom u krevetu u ležećem položaju
- dokazano je da boravak u zadimljenim prostorijama povećava učestalost upale uha
- pokušajte dijete smjestiti u manju skupinu djece - boravak djeteta u većim grupama povećava rizik prehlade, pa time i upale uha
- pazite na prognozu i nagle promjene vremena – pothlađeno dijete sklonije je prehladi a time i upali uha
- provodite mjere koje povećavaju otpornost djeteta na vrijeme, dakle, tijekom ljeta
