Iako se smatra da mala djeca imaju nešto blažu kliničku sliku bolesti od djece predškolske dobi odnosno dobi nakon tri godine.
Kao što je danas koronavirus COVID-19 nepoznat uzročnik o kojem moramo puno naučiti, tako je prije oko 150 godina bio i piogeni streptokok koji je u pred antibiotskoj eri bio smrtonosan za djecu i rodilje, zbog čega je tada u ljudi izazivao strah, neizvjesnost i zebnju. Prije nešto više od 80 godina Rebecca Lancefield dala je veliki doprinos klasifikaciji piogenih streptokoka kojih je ona po svojoj metodologiji poznavala pedesetak, dok ih je danas zahvaljujući naprednim tehnologijama genske analize poznato više od 200, od kojih samo desetak izazivaju bolesti u ljudi.
Streptokoci u ljudi mogu izazvati sljedeće bolesti:
1. skupina neinvazivnih bolesti u koje spadaju upala ždrijela i šarlah, gnojna upala kože tzv. piodermija,
2. potom invazivne bolesti od kojih su najznačajnije sepsa u babinju, upala pluća, bakterijemija, upala mišića i nekrotizirajuća upala tetiva, te po život opasni sindrom toksičnog šoka,
3. poststreptokokne bolesti koje se najčešće javljaju dva do tri tjedna nakon preboljele streptokokne infekcije, a zahvaćaju bubrege (tzv. poststreptokokni glomerulonefritis), zglobove i srce (tzv. reumatska vrućica).
Streptokokna upala ždrijela (grla)
Najčešće se javlja u zimi, ranom proljeću ili kasnoj jeseni u djeteta nakon dobi od 3 godine (pogotovo u školske i djece koja pohađaju vrtiće). Dijete najednom dobije grlobolju, visoku vrućicu, bol u trbuhu, mučninu, a može i povraćati. Obično mu nateknu limfni čvorovi na vratu koji mogu biti bolni. Ždrijelo je obično žarko crveno, na tonzilama se može naći gnoj (tzv. lakunarna angina), a na nepcu se može vidjeti točkasti crveni osip, a jezik može biti malinast. Sve to govori u prilog da bi se moglo raditi o streptokoknoj angini.
Ako postoji sekrecija iz nosa, kašalj, promuklost ili upala spojnice oka kod djeteta starijeg od 3 godine, tada je malo vjerojatno da se radi o streptokoknoj bolesti.
Djeca mlađa od tri godine obično imaju nešto blaže simptome streptokokne bolesti.
Osim pregledom na osnovu kojega se može samo postaviti sumnja na streptokoknu bolest, ona se može potvrditi postojanjem pozitivnog obriska ždrijela na beta hemolitički streptokok iz skupine A (piogeni streptokok iz skupine A). Postoje brzi antigenski testovi za dijagnostiku streptokokne bolesti koji ako su pozitivni predstavljaju dokaz postojanja infekcije uz tipičnu kliničku sliku, dok ako su negativni, treba napraviti obrisak ždrijela, kako bi se potvrdio ili odbacio ovaj negativni orijentacijski nalaz koji može biti lažno negativan.
Kako se liječi streptokok?
Streptokokna bolest se liječi primjenom penicilinskih antibiotika, a ako postoji preosjetljivost može se dati eritromicin, te azitromicin. Također je opisano liječenje cefalosporinima prve i druge generacije. Liječenje penicilinom, cefalosporinima i eritromicinom trebalo bi trajati deset dana, a azitromicinom pet dana. Antibiotsko liječenje smanjuje učestalost poststreptokokne reumatske vrućice pa čak ako se liječenje započne nekoliko dana nakon početka bolesti.
Osim toga potrebno je smanjivati povišenu tjelesnu temperaturu, te bol u grlu, što se može davanjem paracetamola ili ibuprofena. U djece je potrebno izbjegavati primjenu acetilsalicilne kiseline za smanjivanje povišene tjelesne temperature, jer su opisani slučajevi oštećenja jetara s pomućenjem svijesti (tzv. Reyeov sindrom) koji je potencijalno teška i smrtonosna komplikacija. Pogotovo acetilsalicilnu kiselinu ne davati djeci koja su nedavno imala ili imaju vodene kozice, u koje postoji povećan rizik razvoja streptokokne bolesti.
Kada bi trebalo otići liječniku?
Uvijek kada je bolnost grla povezana sa znakovito natečenim limfnim čvorovima na vratu, te ako bol u grlu traje dulje od 48 sati i popraćena je s povišenom tjelesnom temperaturom. Ako vrućica traje 48 sati, postoji bolnost grla i osip, tada je svakako potrebno otići liječniku, a pogotovo ako se pojave poteškoće s disanjem. U slučaju kada se zna da u kolektivu koji dijete pohađa ima oboljelih od streptokokne bolesti, potrebno je svakako u slučaju pojave simptoma posjetiti liječnika.
Prevencija streptokokne bolesti
Streptokoci su jako zarazne bakterije i oni se prenose kapljičnim putem, ali i u direktnom kontaktu, preko ruku, te zagađenih predmeta poput kvaka, igračaka i sl. Stoga je potrebno prati ruke, zaštititi usta u slučaju kašlja ili kihanja, te drugima ne davati predmete s kojima su u dodiru bili oboljeli, a nikako ne piti iz istih čaša, jesti iz istih tanjura ili jesti istim priborom za jelo.
U slučaju pojave reumatske groznice potrebno je prevenirati pojavu streptokokne bolesti primjenom dugodjelujućeg penicilina u injekcijama, primjenom penicilina na usta ili eritromicina ili sulfonamida. Profilaksa streptokokne infekcije se provodi nekoliko godina, iako nema suglasnosti koliko bi ona točno trebala trajati (ranije je to bilo pet godina).
Kada u vrtić ili školu nakon početka bolesti?
Ako je dijete 48 sati bez vrućice, a najmanje se 24 sata liječi antibioticima koji djeluju na streptokoka moglo bi ići u dječji kolektiv. U nas je uobičajeno da dijete većinom ostaje kod kuće nekoliko dana ili cijelo vrijeme liječenja kako ne bi došlo do infekcije nekom drugom bolešću u razdoblju dok je dijete akutno bolesno.
Može li čovjek u svome životu oboljeti više puta od streptokokne bolesti?
Odgovor je potvrdan. Zbog velikog broja streptokoka, tijekom života možemo oboljeti više puta od streptokokne bolesti kao i od šarlaha. Stoga kada postoji sumnja, uvijek treba potvrditi postojanje streptokokne bolesti. Za sada nema cjepiva kojim bismo se zaštitili od obolijevanja od streptokoka iz skupine A.
