Kako bolje razumjeti i postupati s djetetom koje mokri u krevet
Noćno mokrenje se događa dok dijete duboko spava, tada ne može svjesno kontrolirati mokrenje, ali ga se zbog toga ipak sramoti i kažnjava. Nedavno su otkriveni geni koji su odgovorni za noćno mokrenje.
Noćno mokrenje treba demistificirati, smanjujući pritisak na dijete i roditelje s obzirom na visoku učestalost i visoku vjerojatnost spontanog rješavanja ili uspješnog tretmana.
Danas se u svijetu provode brojne kampanje za destigmatizacije medicinskih i nemedicinskih stanja, ali kampanja za destigmatizaciju enureze pokrenuta 1999.godine u Americi još nije „uhvatila korijenje“.
Nedvojbeno enureza nije povoljno stanje niti za obitelj niti za dijete. Ali samo je dijete od vlastite obitelji, društva, mislilaca i stručnjaka trajno izloženo pritisku, krivnji, sramoti, kažnjavanju (tjelesnom, emocionalnom i socijalnom) i tretmanima (ponekada na granici zlostavljanja). Kvaliteta života djece enuretičara je tri puta lošija od njihovih vršnjaka, stoga i postignuća u akademskim/školskim područjima, slabijeg su samopouzdanja, osjećaju se stalno kriva, tjeskobna, osramoćena i nesretna. To su djeca patnici!
Što je noćno mokrenje/enureza?
Noćno mokrenje ili enureza je nesvjesno i nevoljno mokrenje u spavanju nakon pete godine života. Ovo je česta pojava, svaki šesti 5 godišnjak i svaki deseti sedmogodišnjak mokri u krevet, uglavnom spontano prestaje do 10. godine. Rijetko se nastavlja u adolescentnoj i odrasloj dobi (do 1%). Češće je kod dječaka (omjer 3:1).
Kada je nađete u situaciji da vaš petogodišnjak i dalje mokri u krevet, obično o tome najprije upitate svoje bližnje, liječnika ili „dr Googla“. Vaši bližnji uglavnom po vlastitom iskustvu (enureza se nasljeđuje!) a liječnik po radnom iskustvu (a još više po vlastitom stavu!) mogu vam to prikazati kao bezazleno stanje iz kojega će dijete „izrasti“ za godinu dvije. S druge strane mogu, sve u dobroj namjeri, vama i vašem djetetu otežati život ili barem značajno smanjiti kvalitetu života. Ali tek „dr Googl“ baca vas i vaše dijete u „ponor užasa“.
Da bi bolje razumjeli enurezu i pomogli sebi i djetetu korisno je proširiti znanje, kako kaže filozof René Descartes „ Griješimo samo kada sudimo o stvari koju slabo poznajemo.”
U ovom podužem članku naći ćete kratke informacije:
-
o pisanoj povijesti liječenja enureze zadnjih 3,5 tisuće godina!
-
o genetskom uzroku (danska studija, 2021.g)
-
o postupcima koje je razumno i korisno provoditi kod „mokrog kreveta“ Vašeg djeteta
Iz povijesti liječenja mokrenja u krevet
Od kada postoji ljudski rod postoji i noćna enureza, podjednake učestalosti u svim podnebljima i periodima. U povijesti ljudskog roda ne postoji nijedno stanje koje se s toliko žara željelo iskorijeniti ili staviti pod kontrolu kao što je to noćno mokrenje.
Neovisno radi li se o primitivnim ili visokorazvijenim civilizacijama. Prvi zapis o liječenje enureze nalazi se u egipatskom papirusu (Ebersov) od prije je 3,5 tisuće godina. Tada je enureza liječena napitkom od šećerne trske, poznatom po sposobnosti upijanja tekućine što je dovodilo do smanjenje proizvodnje urina i boljoj kontroli mokrenja u snu. Zadnjih 40-tak godina (od 1977.g) se koristi lijek koji djeluje na sličnom principu (Minirin,desmopresin).
Nažalost, egipatska civilizacija/medicina je nestala. Svi daljnji tretmani enureze bili su primjereni povijesnom razdoblju, podneblju, kulturnim običajima zajednice, stupnju razvoja medicinskih znanja. Paradoksalna je činjenica, da se kroz gotovo cijelu ljudsku povijest (osim zadnjih stotinjak godina!) dijete nije smatralo osobito važnom figurom u obitelji niti u zajednici, stoga i danas, ostaje nejasno sociolozima i filozofima humanističkih znanosti zbog čega je djetetova enureza bila tako žestoko žigosana sramotom, kaznom i brutalno tretirana!
Jedna od teorija je, da je već jako davno u povijesti, zamijećeno da se enureza javlja u određenim obiteljima. Da bi se obitelj „oslobodila“ te sramotne stigme, krivnja je „prebačena“ na (ionako nevažno!) dijete.
U nekim društvenim zajednicama obitelj je javno sramotila i javno kažnjavala svoje dijete. Dječaku bi na glavu izlili mješavinu pepela s vodom i potjerali ga van, djeca su pljeskom dočekala jadnog dječaka i jurila za njim pjevajući “Adida, ga, ga, ga, ga“(pišaj svuda). Roditelji iz indijanskog plemena Navaho uglavnom nisu brinuli o ponašanju djece, osim kada se radilo o mokrenju u krevet, ljevorukosti i mjesečarenju. Tretman za enurezu je bio prisiljavanje djeteta da stoji golo, raširenih nogu iznad ptičjeg gnijezda, koje su potom zapalili. Obrazloženje metode "liječenja" bilo je da ptice ne mokre u svoja gnijezda.
U rimsko doba (prvo stoljeće naše ere!) enuretičnoj djeci davali su kuhane miševe. Ljekoviti pripravci od životinja (pijetlov želudac, zečji testis, dijelovi koze, ježa) ostali su popularni kroz cijeli srednji vijek (5.-15. stoljeće naše ere!).
Zadnja dva tri stoljeća, metode liječenja su bile osobito drastične, gotovo zlostavljačke. U 18.stoljeću enuretično dijete bio je podvrgnuto raznim kemijskim i mehaničkim tretmanima. Stavljan mu je vitriol na kožu donjeg dijela leđa sa svrhom ozljeđivanja kože i stvaranja mjehura na koži. To je trebala biti bolna protuteža mokrenju.
Korišten je aparat od željeza za penis, koji je skidan kada je dijete dobilo poriv za mokrenje. U 19. stoljeću liječenje enureza uključuje ograničavanje tekućine, klistir, korištenje budilice, hladne kupke, tople kupke, hladne udare po donjem dijelu trbuha, čepiće od strihnina i ovčje masti u debelo crijevo za jačanje mjehura.
Zapisano je (1855.g) da su se u vaginu postavljale tzv. indijske gumene vrećice, te se napuhivale zrakom da bi stisnule vrat mjehura i uretre, koristilo se bičevanje i bockanje s koprivom kao sredstvom zastrašivanja. Od 1881.g počinje period električnih uređaja, noću je primjenjivana galvanska (istosmjerna) struja za stimulaciju područja donjeg trbuha.
Korišteni su lijekovi za opuštanje mjehura (belladonna i atropin). Invazivniji tretmani uključivali su obrezivanje, primjenu srebrnog nitrita i kokaina na uretru i vratu mjehura. Iako su neke od ovih preporuka izgubile na popularnosti, druge, uključujući ograničavanje tekućine prije spavanja i tempirano buđenje, prvi put opisane 1800-ih i ranih 1900-ih, koriste se i danas.
Kao prethodnica alarma korištena je žaba krastača vezana za penis dječaka s enurezom. Kad bi se dječak pomokrio, žaba krastača bi se smočila i graknula, probudivši dijete. Od 19. stoljeća enureza se smatra psihičkom/psihijatrijskom bolesti stoga su stručne preporuke zadržavanje djece kod kuće, izvan škole da se izbjegne sramota.
Etabliraju se najrazličitije metode „discipliniranja“ djece, i tretmani „osvještavanja“ procesa nevoljnog/nesvjesnog noćnog mokrenja. Jasno da su takvi tretmani dodatno pojačavali stres i usađivali malom patniku „strah od jutra“ hoće li biti kažnjen, tretiran ili pomilovan (Pascale Quincy-Lefebvre /2012/ Kazniti, liječiti ili pomilovati: francusko društvo i enuretično dijete u devetnaestom i dvadesetom stoljeću)
Što je uzrok noćnom mokrenju/enureze?
Nasljednost enereze je dokazana epidemiološkim studijama već u 19. stoljeću, međutim nejasno zbog čega se nije ništa poduzelo (do unatrag dvadesetak godina) da se pobije prevladavajuće mišljenje da je enureza uzrokovana psihijatrijskim/psihološkim mehanizmima.
Statistika pokazuje: ako je samo jedan roditelj imao enurezu, vjerojatnost da i dijete duže mokri u krevet je 43%, a ako su oba roditelja mokrili u krevet vjerojatnost se povećava do 80%. Kod manjeg broja djece (oko 15%) nije (zasada) nađeno nasljedno opterećenje.
Prošle godine (2021.g.) su danski istraživači otkrili gene, koji u složenoj i još u potpunosti nejasnoj kombinaciji kontroliraju mokrenje u spavanju. Ovi geni imaju ulogu u spavanju, proizvodnji urina i funkciji mokraćnog mjehura. Gen PRDM13 utječe na sazrijevanje regija mozga odgovornih za regulaciju sna, regulaciju noćne proizvodnje urina i za neuronske mreže koje povezuju signale iz mokraćnog mjehura i mozga.
Gen SIM1 je bitan u regulaciji rasporeda neurona koji proizvode antidiuretski hormon koji je neophodan za smanjenje proizvodnje urina tijekom spavanja. EDNRB gen je uključen u regulaciju izlučivanja soli i vode iz organizma, utječe na kontrakciju glatkih mišića i detruzora mjehura i tako na disfunkciju mjehura u spavanju. Danas se ta tri mehanizma smatraju patomehanizmom enureze i primjenjuju se lijekovi koji mogu pomoći. Lijekove propisuje isključivo liječnik jer postoji mogućnost neželjenih nuspojava (primjerice „otrovanje vodom“ kod lijeka dezmopresina).
O postupcima koje je razumno i korisno provoditi kada dijete mokri u krevet
1) Ključ i stvaranja i rješavanja problema enureze djeteta je u rukama obitelji. Dijete nema urođen osjećaj krivnje i srama za „mokar krevet“, dijete to ne radi svjesno i voljno. Djetetu se to dogodi u snu!
2) S obzirom na to da je produženo mokrenje u krevet visoko nasljedno, bilo bi razumno da se roditelji (i prije 5.godine) kada zateknu „mokar krevet“ snažno motiviraju i ustraju u treniranju jutarnjih aktivnosti strpljivo, nježno i pažljivo.
3) Korisno je uključiti u svoje jutarnje obaveze najprije nježnost (zagrljaj i poljubac!), strpljenje i razumijevanje za svoje „mokro“ dijete, tek nakon toga pobrinite se mirno i „bez drame“ za mokre plahte i pidžame. Praktično je opremiti i dijete i krevet brzosušećim rubljem i plahtama, uz zaštitu madraca.
4) Uvjerite najprije sebe, potom objasnite djetetu da se „mokar krevet“ događa i drugoj djeci i da će s vremenom nestati, spontano ili uz pomoć lijekova.
5) Neprimjereni i agresivni jutarnji postupci djetetovih najbližih nameću djetetu osjećaj krivice i srama i tako utječu na razvoj neželjenih oblika ponašanja (neposlušnost, odbijanje roditelja, odbijanje školskih obveza) ali i stvaranja malog patnika!
Pretužna je slika djeteta koje roditelj dovodi u ambulantu i „optužuje“ ga za mokrenje u krevet. Dijete je posve uvučeno u sebe, spuštene glavice, spuštenih ramena, polupodignutog uplašenog pogleda u očekivanju daljnjih patnji.
6) Kada dijete navrši 5 godina posavjetujte se s liječnikom. U razgovoru s vama liječnik će procijeniti radi li se o primarnoj ili sekundarnoj enurezi, jesu li potrebne dodatne pretrage, da se provjeri postoje li infekcije ili malformacije mokraćnog ili živčanog sistema.
Kod neke djece postoji nešto sporiji razvoj, vrlo složenog prijenosa živčanih signala od mjehura do kontrolnog centra u mozgu. Djeca s ADHD nešto češće su enuretična. Lijekove propisuje isključivo liječnik jer postoji mogućnost neželjenih nuspojava (primjerice „otrovanje vodom“ kod lijeka dezmopresina).
7) Vaš primarni liječnik će procijeniti postoji li potreba za konzultacijama i pretragama kod specijalista: nefrologa, neuropedijatara, psihologa... Nekada roditelji „izgube živce“ i samoinicijativno započnu začarani krug bezbrojnih pregleda i pretraga, koji dodatno stresiraju dijete, obitelj, traju godinama i problem „mokrog kreveta“, postaje još veći (u odnosima obitelji, u školi, u široj obitelji...)
Ako ste pročitali do kraja ovaj poduži članak, to znak je da ste visokomotivirani da proširite spoznaje i tako se uspješnije uhvatite u koštac sa višestrukim izazovima „mokrog kreveta“ u 21. stoljeću!
