Istina je da su danas sva djeca pod većim ili manjim stresom ovisno o dobi i životnim okolnostima. Mala djeca i osnovnoškolci možda ne znaju točno definirati što je za njih stres i što im ga pričinjava. Tinejdžeri otprilike prepoznaju stresne situacije, ali ne znaju kako se ispravno nositi sa stresom koji proživljavaju. Zato su tu roditelji koji trebaju prepoznati djetetove stresne situacije i okidače te na vrijeme reagirati i pomoći im kako bi zaštitili njihovo mentalno i fizičko zdravlje.
Škola uživo i online predstavlja veliki stres za djecu: učenje, ispiti, zadaće, dodatne aktivnosti, ispunjavanje ambicija roditelja i onih vlastitih. Puno djece se trudi, uči za ispite, piše zadaće, prati nastavu, ali dobiva lošije ocjene jer ima slabu koncentraciju, brzopleto je ili ima velike strahove i tremu te se u trenutku pismenog ili usmenog ispita potpuno ˝zablokira˝i ne odgovori ono što zapravo zna.
Sve više prisutno vršnjačko verbalno, fizičko ili elektroničko zlostavljanje također ima snažan negativan utjecaj pa neka djeca nerado i s mukom odlaze u školu. Zbog svog tog pritiska i stresa djeca počinju imati fizičke, psihičke i emocionalne zdravstvene probleme: bolovi u trbuhu, mučnine, povraćanje, proljevi, nezadovoljstvo, nisko samopouzdanje, povučenost, ljutnja, agresija, depresija i dr. Vrlo je bitno da roditelji na vrijeme uoče tu povezanost i reagiraju kako bi pomogli djetetu da problemi ne postanu još veći.
Drugi veliki stres koji negativno utječe na fizičko i mentalno zdravlje te ponašanje djece je stres u obitelji: rastava, gubitak roditelja ili člana obitelji zbog bolesti ili nesreće, nesređeni obiteljski odnosi i nasilje u obitelji. Dijete se tada ili više povlači u sebe i neki svoj svijet ili svojim stalnim agresivnim, hiperaktivnim i bijesnim ponašanjem iskazuje svoje neslaganje sa situacijom i potrebu za pažnjom i kod kuće i u školi gdje negativno utječe na svoje vršnjake, remeti nastavu i stvara probleme svima koji su u kontaktu s njim.
Svaki stres koji dijete proživljava i kojem je izloženo potrebno je shvatiti ozbiljno jer djeca duboko proživljavaju stresne situacije koje mogu ostaviti trajne negativne psihofizičke posljedice te im ozbiljno narušiti zdravlje pri odrastanju. Zato je potrebno krenuti u rješavanje problema, a ne ga umanjivati ili ignorirati jer se vama kao odrasloj osobi to čini malo i zanemarivo. Ako vidite da vaše metode ili razgovori s djetetom o tim problemima nisu dovoljni, potražite stručnu pomoć.
Vođena relaksacija (tehnika dubokog disanja), terapijski razgovori i edukacija s energetskim terapeutom pokazali su se vrlo učinkovitima i jako dobro prihvaćenim metodama među djecom na dječjem programu Zdrava djeca.
Na terapijskim razgovorima i edukaciji djeca uče kako prepoznati što njima predstavlja stres te kako se nositi s njim, kako reagirati i ponašati se u stresnim situacijama, kako pozitivno razmišljati o sebi i svojim sposobnostima te kako se postaviti i rješavati neugodne situacije s vršnjacima, kako da postanu i ostanu psihički i emocionalno jaki te da imaju pozitivni unutarnji jezik i način razmišljanja.
Kroz vođenu relaksaciju dijete uči kako se umiriti, opustiti, pravilno i duboko disati, otpustiti grč i napetost ili strah koji osjeća. U opuštenom i mirnom stanju organizam se dovodi u fizičku, emocionalnu i energetsku ravnotežu pa tako agresivna, ljuta i hiperaktivna djeca s vremenom postaju mirnija, sabranija, opuštenija, s boljom kontrolom reagiranja, a povučena, plašljiva, bezvoljna, usporena djeca postaju otvorenija, življa, komunikativnija, s više volje i zainteresiranosti za aktivnosti.
Znanstveno je dokazano da relaksacija (meditacija) poboljšava kognitivne sposobnosti, koncentraciju, pamćenje, kreativnost, komunikaciju, bistri um, uklanja opterećujuće i negativne misli, jača imunitet, podiže vjeru u sebe (samopouzdanje i samopoštovanje), povećava otpornost organizma na stres i čuva fizičko i mentalno zdravlje osobe koju ju prakticira, a program Zdrava djeca to i iskustveno dokazuje.
Zahvaljujući relaksaciji i terapijskim razgovorima djeca se više smiju, sretnija su, opuštenija, zadovoljnija, stabilnija, imaju bolje rezultate u školi, veću kreativnost, bolju komunikaciju i odnose s vršnjacima, manje strahova, agresije i ljutnje. Djeca su fizički, psihički i emocionalna stabilnija, zdravija i imaju više pozitivne energije, sreće i ljubavi, a to je ono što je svakom roditelju najbitnije.
