Ljutnja spada u skupinu osnovnih emocija. Varira od blage pa do toliko jake i intenzivne pri čemu utječe fizički i/ili emocionalno negativno i iscrpljujuće na osobe u svojoj blizini, ali i na sebe samu. Ponekad osoba može potpuno izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem i napraviti nepromišljene odluke i akcije koje mogu imati vrlo loš ishod.
U djece ljutnja se može pojaviti vrlo rano i bude automatska reakcija. Dijete se namršti, zauzme ukočeni stav, prekriži ruke, ne miče se, ljutito gleda, odbija komunikaciju, baca stvari, udara druge oko sebe i slično. Starija djeca povise glas ili histerično viču, lupaju vratima sobe, postanu agresivna ili prekinu komunikaciju i ušute. Stvore zid i ne doživljavaju osobu pored sebe, a iznutra se stvara vulkan nezadovoljstva, frustracije, otpora i drugih negativnih emocija. Tada je potrebno da roditelj zna ispravno reagirati jer dijete kopira i uči iz roditeljeve reakcije, ponašanja i stava.
Roditelj mora biti potpuno smiren, pozitivan, strpljiv i nipošto si ne dozvoliti da bude uvučen u djetetovu reakciju jer kad i on počne vikati, ljutiti se, biti fizički agresivan, situacija samo postaje dvostruko negativna i vrlo teško da će dati pozitivan ishod.
Kad je dijete ljuto, najvažnije ga je umiriti i pomoći mu da se opusti te kroz miran razgovor saznati zašto se ljuti i ima li stvarno razloga za takvo ponašanje. Mnogi su uzroci ljutnje u djece, a neki od njih su kad moraju napraviti nešto što u tom trenutku ne žele primjerice prestati igrati igrice, ići na spavanje, odraditi kućansku dužnost.
Problemi u učenju, nesavladavanje gradiva i učestale pogreške zbog brzopletosti ili slabe koncentracije te bullying može biti okidač i razlog pojave ljutnje kod djece i mladih. Slično je s ADHD-om i poremećajem senzorne integracije gdje dijete ne može kontrolirati svoje reagiranje ili mu je jako teško, bez obzira koliko se dijete trudilo.
U obiteljima u kojima se roditelji stalno svađaju i u okruženju gdje dijete nema sretno odrastanje, a dijete to proživljava, uči i kopira negativno ponašanje roditelja, ljutnja i bijesni ispadi postaju način na koji pokazuje nezadovoljstvo, frustraciju, neslaganje ili neodobravanje dotične situacije ili strah koji osjeća od roditelja.
Nakon otkrivanja uzroka potrebno je kroz razgovor osvijestiti dijete i pomoći mu da razumije i vidi sebe, svoje neispravno i neprimjereno reagiranje i pokazati mu kako bi trebalo reagirati u određenoj situaciji, kako da se zaustavi kad već osjeti da se počinje ljutiti, da mirnim tonom iskomunicira problem. Ako dijete nekontrolirano viče i vrišti treba mu dati do znanja da je došlo do određene granice koju ste postavili.
Tu je bitna dosljednost roditelja, jer svako dijete iskušava roditelja, testira koliko može pomaknuti određenu granicu da dobije što želi ili da bude po njegovom. Kod djeteta koje se ljuti iznutra, potrebno je više strpljenja u komunikaciji kako bi se ono otvorilo i izreklo uzrok, što ponekad bude isto iscrpljujuće za roditelja. Isto tako je bitno da dijete bude svjesno što ga ljuti, jesu li to sitnice ili veći događaji. Potrebno je da dijete sve iskomunicira, jer svako potiskivanje negativnih emocija u sebi kasnije stvara zdravstvene probleme i probleme u odnosima.
Ako tehnike i metode koje ste do sada koristili više ne djeluju, stalno dobivate upozorenja ili informacije o ljutitom ponašanju djeteta u vrtiću i školi, vidite da takvo ponašanje počinje predstavljati opasnost za njega i za druge ili ga sprječava u sklapanju prijateljstva te kao obitelj ne možete sudjelovati u zajedničkim aktivnostima unutar i izvan Vašeg doma ili se dijete povlači u sebe, postaje tužno i frustrirano jer ne može kontrolirati svoju ljutnju, a zna da bi trebalo, potražite stručnu pomoć.
Od prirodnih metoda u rješavanju problema ljutnje, bijesnih i agresivnih ispada vrlo učinkovitim pokazale su se relaksacija – tehnika dubokog i smirenog disanja, akupresurne masaže, refleksoterapija i specifične vježbe u kombinaciji s terapijskim razgovorima i edukacijom gdje djeca uče prepoznati i osvijestiti kad i zašto reagiraju ljutito, kako takvo reagiranje može biti loše za njega samog i za ostale sudionike i kako da to promijeni.
Kroz relaksaciju dijete se umiruje, opušta um i tijelo, oslobađa opterećujućih misli, uči pravilno i duboko disanje koje može primijeniti u svakoj za njega neugodnoj ili izazovnoj situaciji. Masažama se otpušta napetost iz tijela te se ono fizički umiruje dok se refleksoterapijom balansira rad unutarnjih organa i organizam dovodi u energetsku, emocionalnu i fizičku ravnotežu. Bitno je i potrebno ukloniti uzrok problema kako bi posljedica nestala, a dijete bilo zdravo, sretno i zadovoljno.
