Cilj prve posjete je edukacija roditelja o pravilnom provođenju oralne higijene te prevencija cirkularnog karijesa tzv. “karijes bočice”. Iako bi iz naziva zaključili da se ovakav tip karijesa pojavljuje samo kod djece koja se hrane na bočicu, istina je drugačija, bilo kakav oblik noćnog hranjenja, uključujući i dojenje, može dovesti do pojave cirkularnog karijesa.
Prepoznat ćete ga jer se najprije pojavljuje na prednjim zubićima (izgleda kao naslage ili žute i smeđe mrlje) te se širi prema stražnjima. Kako bi spriječili njegov nastanak roditelji trebaju izbjegavati uspavljivanje bočicom ili dojenjem jer su tada usta prepuna šećera iz mlijeka ili soka koji pogoduje nastanku bakterija. Nakon prve godine života dijete treba odviknuti od bočice i dojenja preko noći u potpunosti. Ili, ukoliko ne možete ili ne želite prekinuti dojenje, nakon svakog obroka djetetu s mokrom gazom prebrisati zubiće.
Higijena je nužna od pojave prvog zubića. U najranijoj dobi dok zubići još niču (vidi članak Prvi zubi) roditelji mogu površinu zubića prebrisati gazom. Dok dijete ne može svjesno ispljunuti, zube je dovoljno četkati sa četkicom bez paste. Čak i kada je dijete veće, važnije je dobro mehanički očetkati zube od upotrebe zubne paste. Kada odlučite da je dijete spremno za uvođenje paste za zube, dovoljna je mala količina, manja od zrna graška. Važno je da roditelji pomažu djetetu s pranjem i uče ga pravilnom četkanju.
Znanstveno je dokazano da djeca nemaju motoričku sposobnost za samostalno i pravilno četkanje čak do 8. godine. Zube treba prati dva puta dnevno po tri minute, a večernje pranje je nešto što se ne smije preskakati i mora postati ritual prije spavanja. Kako bi djetetu olakšali pranje možete pustiti pjesmu ili postaviti pješčani sat kako bi bili sigurni da ste dovoljno dugo četkali. Potrudite se da pranje zuba nikad nije djetetu bauk.
Osim prevencije i konzultacija svrha prvog posjeta stomatologu je i uspostava prijateljskog odnosa između stomatologa i malog pacijenta. Kod prvog posjeta se ništa ne radi već se dijete upoznaje sa stomatologom, ordinacijom i instrumentima.
Dobra stara poslovica “Bolje spriječiti nego liječiti”, ovdje itekako vrijedi. Ako je dijete prije prvog popravka zuba već upoznato sa stomatologom, dolazi na redovne kontrole i kroz igru isprobava “tuš”, “patkicu” i “fen za zube” puno će lakše prihvatiti prvi ozbiljniji popravak.
Roditelji također igraju ključnu ulogu u procesu prilagodbe. Važno je ne plašiti ih riječima kao što su injekcija, bol i brušenje te ne biti u strahu od posjete stomatologu, djeca osjećaju strah i nelagodu roditelja. Ako roditelj odlazak stomatologu prihvati kao “normalnu” aktivnost, aktivnost kojoj se ne pridodaje previše važnosti i pažnje, nešto što je svakodnevno, i dijete će to tako prihvatiti.
Za kraj nešto vrlo važno, nešto što se prečesto čuje u 21. st., a to je da se mliječni zubi ne trebaju popravljati. Iako mliječni zubići ispadaju i zamjenjuju ih trajni, puno je razloga za njihovo čuvanje. Nedostatak samo jednog mliječnog zuba dovodi u pitanje pravilan postav trajnih zuba, onemogućava razvoj pravilnog govora, normalno žvakanje i razvoj čeljusti. Mliječni zubi trebaju djeci da pravilno mogu gristi i ako su pokvareni i bolni dijete izbjegava gristi na te zube što opet dovodi do problema u zagrizu. Mliječni zubi kad se pokvare bole jednako kao i trajni stoga ih se, u konačnici, i iz tog razloga treba sanirati.
Zato je vrlo važno voditi brigu o zubićima od najranije dobi, naviknuti ih na redovite kontrole kako bi kasnije u životu bez negativnih iskustva i straha odlazili stomatologu.
