Djeca i mladi provode više vremena nego ikad pred ekranima, a broj sati provedenih na internetu naglo je porastao tijekom pandemije te je i dalje u rastu. I dok je sadržaj koji ta plava svjetlost ekrana odašilje različit, u ovom ćemo se članku usmjeriti na društvene mreže.
Recentna istraživanja na velikom broju djece dolaze s pomalo zabrinjavajućim brojkama - 33% adolescenata provodi više od pet sati na mobitelu ponajviše na društvenim mrežama i igricama, a prosječna dob u kojoj djeca otvaraju korisničke račune na društvenim mrežama je 12 godina.
Društvene su mreže doista postale neizostavan dio svakodnevice adolescenata, pa čak i djece mlađih dobnih skupina, a glavno pitanje mnogih roditelja postaje - gdje i kako povući granicu?
Društvene mreže imaju svoje pozitivne, ali i negativne posljedice. Ove pozitivne ipak često padaju u drugi plan zbog ozbiljnost negativnih. S jedne strane, socijalna je povezanost važna za psihološki razvoj djece, a u današnje vrijeme internetsko okruženje je mjesto koje omogućuje povezivanje i održavanje kontakta s vršnjacima, čak i onima koje djeca ne vide nužno svakodnevno u školi ili na drugim aktivnostima. Stoga, održavanje prijateljstva postaje jednostavnije. Uz to, društvene mreže mogu postati izvor zabave i mjesto na kojem djeca mogu biti u toku sa svojim interesima.
Loše pojave koje donose društvene mreže
Međutim, možemo promijeniti perspektivu i razmisliti što sve djeca ne rade kada su pred ekranima mobitela. Često više gledaju u ekrane nego što pričaju s prijateljima uživo što negativno utječe na razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina uskraćujući djeci važne društvene znakove koje bi obično naučili kroz osobnu komunikaciju. Ona, stoga, često počinje predstavljati značajan izazov za djecu koji budi tjeskobu.
Uz to, djeca često zanemaruju san jer do kasno navečer neprestano ostaju uz svoje male ekrane. Ponekad društvene mreže uključuju dezinformacije ili sadržaj koji nije primjeren djeci. U ovom je kontekstu važno spomenuti i usporedbe s nerealnim idealima i standardima koji se nameću direktno ili indirektno.
Jasno je da ove negativne posljedice mogu značajno narušiti neometan razvoj djece pa se tako česta dilema veže upravo uz pitanje zabrane društvenih mreža.
Međutim, čini se da potpuna zabrana potencijalno neće biti učinkovita iz nekoliko razloga. Prvi je taj da su društvene mreže postale standard te se djeca kojima su zabranjene mogu osjećati isključeno od svojih vršnjaka. Isto tako, zabrana bi mogla izazvati efekt zabranjenog voća. Naime, ono što ne smijemo imati ili raditi postaje poželjnije te pobuđuje našu znatiželju i prkos. Zbog toga djeca mogu roditeljima iza leđa tražiti načine da ipak dođu do društvenih mreža.
Ako se vratimo na statistiku iz uvoda i činjenicu da značajan broj djece provodi iznimno puno vremena na društvenim mrežama važno je, ipak, postaviti neke granice i odmaknuti djecu od toliko privlačnih ekrana. Kako bi taj proces bio uspješniji slijede neke smjernice.
1. Razgovarajte s djecom
Sjednite sa svojom djecom i zajedno dogovorite granice vezane uz tehnologiju. Dotaknite se pravila o tome kada i gdje mogu koristiti društvene mreže te koliko dugo. Istraživanja su pokazala da je poželjno da vrijeme ne prelazi 60 minuta dnevno. No pokušajte sa svojim djetetom u suradnji postaviti granice koje će zadovoljiti obje strane.
2. Objasnite zašto
Djeca i adolescenti su iznimno znatiželjni i vole odgovore na svoja pitanja zašto. Iz tog je razloga iznimno važno objasniti im razloge dogovorenih granica oko korištenja i pristupanja društvenim mrežama. Djeci su potrebne granice i pravila, ali i jasna objašnjenja koja stoje iza pitanja zašto jer ga ona postavljaju iz pozicije interesa, a ne prkosa.
3. Pomozite im naći alternative
Zbog iznimne pristupačnosti društvenih mreža - dovoljno je samo uzeti mobitel u ruke - djeca postaju manje kreativna u pronalasku alternativa za načine na koje mogu provoditi slobodno vrijeme. Ono što možete je zadati djeci zadatak da razmisle i napišu listu od desetak aktivnosti koje bi radili da ekrani ne postoje. Potom predložite da se u njima u iskušaju.
Online svijet se razvija velikom brzinom i dolazi do trenutka gdje je sve teže djecu u potpunosti zaštiti ili ograničiti pristup tom svijetu. Upravo zato komunikacija s djecom i postavljanje granice postaje ključno kako bi djeca stekla zdrave navike vezane uz digitalni svijet.
