Na početku je podrška uglavnom usmjerena u pomaganju do izvršenja zadatka, a zatim, samo u nadgledavanju izvršavanja raznih obaveza.
Odgovornost se uči kroz preuzimanje i izvršavanje vlastitih obaveza, koje kod djece potiču usvajanje raznih znanja i vještina, ali ogleda se i kroz poticaj na prepoznavanje vlastitih sposobnosti, koje usavršavanjem dovode do osjećaja osobne odgovornosti.
Odgovorna se djeca prepoznaju kroz sposobnosti poput prepoznavanja i uvažavanja vlastitih i tuđih emocija; kroz priznavanje istine i grešaka koje rade u raznim postupcima.
Odgovornost je također i autonomija, bilo da je ona vezana uz donošenje odluka ili uz vještine potrebne u svakodnevici. Ali jedno je sigurno, odgovorno dijete je prije svega dijete s pozitivnom slikom o sebi, a koja podrazumijeva svjesnost o vlastitim mogućnostima i zadovoljstvo onime što može i što postiže.
Ovakva odgovornost potiče se na različite načine i kroz mnoge dimenzije odgoja, ali neke od navedenih predstavljaju okosnicu.
1. Oponašanje
Općenito je poznato da djeca najveći broj znanja i činjenica uče iz iskustava kojima su izloženi svakodnevno. Vi kao roditelj djeci predstavljate najistaknutiji uzor u procesu učenja.
Odgovornost ćete na taj način poticati kroz Vaša ponašanja, ona mogu činiti brigu o svojim stvarima, izvršavanje danih obećanja te pozitivan govor o svojim obavezama.
2. Obaveze
Djeca od male dobi trebaju biti izložena obavezama i zadacima. Ti zadaci trebali bi biti primjereni dobi u kojoj se dijete nalazi i njegovim sposobnostima. Trebalo bi pripaziti da ti zadaci ne budu ni preteški ni prelagani kako dijete ne bi prije početka obavljanja zadatka izgubilo potrebnu motivaciju.
Primjerice pokušajte namještaj i visinu određenih premeta u kući prilagoditi dobi djeteta kako bi moglo pomagati u svakodnevnim kućanskim obavezama. Osim toga neka donosi odluke primjerene njegovoj dobi, poput izbora odjeće, igrače koje će ponijeti. Uz navedeno, korisno je već u maloj dobi poticati na pospremanje i brigu o vlastitim igračkama.
3. Strpljenje
S njihovim pokušajima svladavanja odgovornosti svakako pokušajte imati strpljenja. Roditeljima je teško gledati da se dijete s nečime muči; da nešto ne može samostalno, a često znaju i osjećati dužnost da pokažu kako se određena aktivnost radi.
Osim toga, velika doza strpljenja potrebna je i za nered koji će se pojavljivati u procesu učenja. Potrebna je svjesnost o tome da je nered normalna pojava u pokušaju uspostave autonomije, u hranjenju, presvlačenju, pospremanju igračaka.
4. Pogreške
Dijete treba pustiti da napravi pogrešku. Greške predstavljaju činjenice iz kojih se najbolje uči. Djetetu treba dati priliku da se nosi s posljedicama svojih ponašanja i izbora.
Primjerice, ako Vas dijete svaki puta traži da ide biciklom do parka i u većini slučajeva odustane na pola puta, objasnite mu da je to bio njegov izbor i svakako ustrajte u izvršavanju aktivnosti koju je odabralo bez obzira na smanjenje motivacije u procesu.
Također, ako je odlučilo ponijeti neku igračku u vrtić i ona se potrgala, objasnite kako Vam je žao i razumijete tugu, ali da od sada neke igračke koje su mu drage može ostavljati kod kuće i samo se s njima igrati. Na taj način mu potiče odgovornost u nošenju s vlastitim izborima i u izvršavanju odabranih aktivnosti.
5. Podrška
U svemu okosnicu predstavlja Vaša podrška i način na koji prihvaćate proces uspostavljanja neovisnosti. Potrebno im je u mlađoj dobi pohvaliti poželjno ponašanje i iskazan trud. A kod starije djece poticati verbalno objašnjavanje odluka koje donosi.
Iskazati prihvaćanje i u emocijama ljutnje i sumnje. Svaka reakcija roditelja na pokušaje uspostave samostalnosti kod djece čini okvir po kojem oni promatraju sebe kao osobu.
Na tom putu želimo Vam da zapamtite kako ovo nije sprint, već utakmica koju igrate na duge staze. Brojne odrednice odgoja i Vaših usvojenih mehanizama djeluju na izgrađivanje samostalnosti i odgovornosti kod djeteta, kao i na izgradnju slike o sebi kod djeteta.
