Iako ispravno motivirani željom pružanja dobrih uvjeta u odrastanju vlastitom djetetu, nesvjesni smo grešaka koje u odgoju radimo. Te su greške potekle iz dobrih namjera, a svi znamo do kuda te namjere najčešće vode.
Djeca odgojena u uvjetima koji ne dopuštaju samostalnost, borbu, pobjede i poraze, postaju frustrirana onog trenutka kad se moraju otisnuti u “pravi svijet”. Kao mladi ljudi češće doživljavaju nezadovoljstvo poslom, odnosima s drugima pa čak i sa samima sobom.
Kako bi izbjegli i/ili popravili greške, poslušajte naših deset savjeta o tome kako (pre)odgojiti razmaženo dijete:
1. Ako nešto nije napravilo kako treba, suprotno dogovoru i pravilima – dijete mora osjetiti posljedicu za neadekvatno ponašanje. Dozvolite djeci preuzeti odgovornost, a ta odgovornost treba rasti s njihovom dobi. Dakle, koliko god puta vi ponavljali jedno te isto, vašem će dvogodišnjaku svaki dan uistinu biti – novi dan!
2. Dijete treba osjetiti odgovornost i za ona ponašanja za koja niste direktno vi odgovorni – ponašanja koja je vidjela/o od svog prijatelja/ice, u vrtiću, u parku ili na televiziji. Djeca uče po modelu, a model može biti i neka druga osoba. Bez obzira što je “Pero” bezobrazan, a vaše dijete anđeo, taj je anđeo pogriješio i ne bi trebao imati saborski imunitet.
3. Vi niste cheerleader vašem djetetu, a ne bi trebali biti ni sluga. Razmislite je li vašem djetetu doista toliko teško ustati se po čašu vode? Možda će u startu dijete poštivati vašu uslužnost, podršku i pomoć, no ako i dalje podršku dajemo bez kriterija i štitimo dijete od najmanjeg (bespotrebnog) napora, stvaramo umjetnu atmosferu komfora koja vodi razvoju prosječnosti.
4. Naša je odgovornost ponekad reći djetetu NE. Ako mu stalno govorimo DA, brzo će doći do toga da mu ništa nije dovoljno. Jer ne znači da na nešto imaju pravo, samo zato što to žele. Obično, ako želite neki par cipela, to čini tek prvi korak. Prije nego ih obujete morat ćete ih – najvjerojatnije – kupiti!
5. Loša ponašanja zahtijevaju discipliniranje, bez obzira na dob. Ako često radimo izgovore tipa “to je zato što su mali” ne shvaćamo osnovni princip odgoja – prve 3 su najvažnije!
6. Nikako nemojte dozvoliti djeci da vam se obraćaju na neprikladan način, da vam govore da ste glupi ili vam ne kažu “molim” i “hvala”. Ako drugima ne dozvoljavamo ovakvu nepristojnost, zašto bi onda oni smjeli? Učite ih da budu obazrivi i zahvalni. I jedno i drugo trebaju često izgovarati kako bi izgradili naviku. Naravno da isto trebaju čuti i od vas – često. I ne, nije nimalo simpatično kad su grubi prema vama.
7. Čak i ako su većinom pristojni, naša se djeca znaju ponašati kao razmažena derišta u nekim situacijama. Pogledajte ih objektivno i ispravljajte te, za sad rijetke trenutke, da ne bi postali češći.
8. Ignorirati dijete dok ima ispade u prisustvu drugih ljudi daje poruku da se može ponašati kako god mu padne na pamet, bez obzira na druge ljude. Odvedite dijete van i dajte mu priliku da se smiri. Tako ima priliku naučiti vrijednu lekciju – poštuj druge ljude, bez obzira na vlastite potrebe u danom trenutku. Možda će vam se juha u restoranu i ohladiti za to vrijeme, ali barem ćete dati priliku i glavi vašeg djeteta da učini isto.
9. Nemojte se bojati biti strogi – to neće narušiti vaš odnos i neće ostaviti dugotrajne posljedice na vaše dijete. Jedino što pravila mogu učiniti je pristojnu osobu od vašeg djeteta koje će poštovati i vas za cijeli život. Nemojte ih previše štititi. Kako će inače naučiti što je posljedica u životu? Ujedno možete izbaciti iz vokabulara rečenicu “ne bi ti tako da si imao mog tatu” i slično.
10. Nemojte se bojati biti “šef”. Djeca se ne trebaju uvijek sa svime slagati, niti trebaju sve odobriti unaprijed. Djeca, dapače, zaslužuju autoritet roditelja koji će donositi odluke za koje zna da su najbolje za njega. Naša je odgovornost odlučivati za njih sve dok ne steknu emotivnu i kognitivnu zrelost kako bi to mogli činiti sami za sebe. Iako smo sigurni kako će u životu djeca raditi isključivo one stvari koje su sami odabrali i koje žele, odlučnost može trenutno pomoći barem vama.
Brojna djeca danas vjeruju kako mogu sve i zaslužuju sve, to je glavni razlog zašto ništa ne ostvaruju. Roditelji ih ohrabruju, guraju i dozvoljavaju im sve, kako bi bila slobodna i ostvarila sebe – zaboravljajući da su to djeca koja trebaju usmjerenje, povremeni neuspjeh, ali prije svega težak rad i radnu etiku da bi to što možda i mogu doista ostvarila.
Ova pravila čine smjer, putokaz i osiguranje kako bi ispravnom rutom počeli i završili naš roditeljski put. Velika je odgovornost biti roditeljem naše prekrasne, vrijedne i pametne djece. Ukoliko razmišljamo o upravo pročitanom na dnevnoj razini, povećavamo šansu da i drugi ljudi imaju jednako dobro mišljenje o istoj toj – našoj djeci.
Za kraj, razmislite… Isplati li se više potruditi u pravom smjeru i pružiti im podršku kakvu zaslužuju jer djeca će nas sigurno jednom ostaviti, otisnuti se u svijet i suočiti s pravim životom na kojeg nisu navikli. Koliko god ih štitili ljubav djeteta i roditelja jedina je ljubav koja prirodno završava prekidom.
