Međutim kod strahova u spavanju najbolje je pokušati kontrolirati taj osjećaj i što manje pomagati i intervenirati tijekom zastrašujućeg napada svoga miljenika. Pokušaji utjehe mogu produžiti ili čak pojačati napad straha i dovesti do paradoksalnog stanja pojačane agresije djeteta, čak i fizičkog ozljeđivanja roditelja. Osjećaj nemoći je snažna emotivna frustracija roditelja.
Strahovi u spavanju nazivaju se, noćni teror, noćni strahovi (pavor nocturna), ali kako se mogu javiti tijekom dubokog spavanja u bilo kojem periodu 24-satnog dana, stručne su preporuke da se imenuju strahovi u spavanju.
Zašto nastaju strahovi u spavanju?
Više je razloga, dva su temeljna. Prvi je nasljeđe. Od roditelja i bliskih srodnika nasljeđuje se kvaliteta i struktura spavanja, u smislu usnivanja, održavanja duljine i kontinuiteta pojedinih faza spavanja (duboke faze i REM spavanje). Dodatni nepovoljni čimbenik u dječjoj dobi je nezrelost spavanja, koja naslijeđenu krhku strukturu spavanja čini još nestabilnijom. Stoga se kod djece javljaju različiti dobno ovisni poremećaji spavanja.
Odrastanjem djeteta, točnije sazrijevanjem obrazaca spavanja nestaje većina poremećaja spavanja. Napad straha nastupa 60 do 90 minuta od početka usnivanja, najčešće u prvoj trećini noći, kada dijete prelazi iz dubokih faza spavanja, u kojima ne sanja u REM spavanje u kojem sanja. Kod većine djece taj proces se odvija neprimjetno, ali kod predisponirane djece to je „nemoguć“ proces, što rezultira djelomičnim razbuđivanjem u spavanju. Okidači za napad straha su: nedostatak sna, stres različite vrste, neusklađen cirkadijarni (24- satni) ritam spavanja, buka, svjetlo kao i zdravstveni problemi (refluks hrane iz želuca, neurorazvojni poremećaji, apneje u spavanju, hrkanje i sl.)
U kojoj dobi se javljaju strahovi u spavanju?
Počinju se javljati oko druge godine, najčešći su od treće do sedme i uglavnom prestaju oko 12. godine, ali se mogu zadržati i u odrasloj dobi (2%). U početku se javljaju češće, više puta tjedno, zatim sve rjeđe, mjesečno i godišnje. Svako treće dijete doživi noćni strah, češće dječaci.
Kako se manifestiraju strahovi spavanja?
Napad straha obično ima dramatičan početak, dijete naglo sjedne ili skoči iz kreveta, djeluje užasnuto i vrišti širom otvorenih očiju, gledajući u određenom pravcu, s izrazom užasa na licu, kao da gleda u nekakvo čudovište, otkucaji srca i ritam disanja su ubrzani, znoji se, tresu mu se ruke, lice je zacrvenjeno ili blijedo a mišići ukočeni.
Većina djece ostaje u krevetu i nema opasnosti od povrjeđivanja ali neka djeca mogu panično trčati udarajući u namještaj, pokušavajući izbjeći neku neviđenu prijetnju. To može dovesti do tjelesne ozljede djeteta. Napadi obično traju od 30 sekundi do 5 minuta, ali mogu biti i dugotrajniji, preko 30 minuta. Uglavnom se javlja samo jedan napad straha tijekom noći, rjeđe se može ponoviti i više puta.
Kako pomoći djetetu u napadu straha?
Dijete ima otvorene oči, ali pritom nije zaista budno, nalazi u nekoj vrsti sive zone između budnosti i sna, ne percipira nazočnost roditelja uopće ili samo djelomično i ne reagira na to što roditelji rade ili govore. Najčešće ga se ne može umiriti, odbija da ga se prigrli ili utješi, kada se probudi ne sjeća se događaja ili ima samo djelomična sjećanja.
Tijekom napada straha važno je da roditelji ostanu smireni, da ne pokušavaju razbuditi dijete i objašnjavati mu "da se ne boji". Dobro je imati u pripravnosti omiljenu igračku za hrabrenje, dati je djetetu u ruke ili položiti pored djeteta. Bilo bi dobro da u dječjoj sobi stanuje i pravi kućni ljubimac. Tijekom napada straha dijete se može ustati i pasti ili udariti o zid. Nježno ga usmjerite natrag u krevet. U ove postupke uputite sve kojima povjeravate čuvanje djeteta.
Kako se dijagnosticiraju strahovi u spavanju?
Preporučuje se da roditelji sami ne postavljaju dijagnozu, već da potraže pomoć liječnika. Naime poremećaji spavanju su vrlo raznoliki, najčešće su bezazleni, ali ponekada i nisu. Bezazlena je noćna mora , dijete ujutro govori o ružnom snu. Kod napada straha dijete se ujutro ne sjeća događaja, ali su roditelji uznemireni, puno dulje osjećaju stres i posljedice toga što su vidjeli i doživjeli, nego što to dijete proživljava.
Noćni strahovi su poznati od davnina, ali ih nije bilo moguće razlikovati od bezazlenih noćnih mora (ružnih snova) sve dok nije na EEG snimanju proučeno brzo kretanje očiju (REM). Također ih je bilo teško razlikovati od noćnih epileptičkih napadaja bez EEG snimanja. Dobro je da roditelji vode dnevnik napada, učine videosnimku noćnih događanja i prikupe podatke o obilježjima svoga dječjeg spavanja. Nakon razgovora s roditeljima, liječnik će pregledati dijete i prema potrebi odrediti pretrage. Ako su napadi straha atipični ili neobični s obzirom na dob početak ( prije 2 godine ili nakon 10 godine), trajanja duljeg od 60 min, može se učiniti video‐EEG (elektroencefalografija) i polisomnografija (vPSG).
Liječenje strahova u spavanju
1.Upute i savjeti roditeljima.
Nakon ispravno postavljenje dijagnoze strahova spavanja, roditeljima je potrebno pojasniti bezazlenost poremećaja spavanja. Preporučiti dobru higijenu spavanja, u smislu pravovremenog odlaska na spavanje i duljine spavanja ovisne od dobi djeteta. Izbjegavanje vanjskih čimbenika koji mogu provocirati napadaj: stresna događanja tijekom dana, buka, svijetlo, korištenje mobitela u sobi za spavanje. Savjetuje se uklanjanje potencijalno neprikladnih predmeta u blizini kreveta (igračke, televizori i sl). Ako su prisutna i neka nepovoljna medicinska stanja (refluks hrane, apneje u disanju i sl.) potrebno ih je liječiti.
2. Planirana buđenja
Ako su napadi učestali i značajno ometaju kvalitetu dnevnog funkcioniranja djeteta i obitelji mogu se primijeniti planirana buđenja, prema dosljednom protokolu najmanje 1-4 tjedna. Ova metoda se ne preporučuje ako su napadi straha rijetki. Buđenja treba izvesti 10–15 min prije vremena kada dijete obično ima napad straha, tijekom prijelaza od dubokog spavanja u REM spavanje. Danas su dostupni vibrirajući uređaji koji se postavljaju ispod madraca djeteta i spajaju na roditeljske pametne telefone kako bi se aktivirali u zadano vrijeme, što rezultira planiranim buđenjem.
3. Alternativni nefarmakološki tretmani
Hipnoza i psihoterapija u dječjoj dobi imaju ograničenu učinkovitost.
4. Farmakološki lijekovi za strahove u spavanju
Primjenu određuje liječnik samo za učestale i teške napadaje straha koji ometaju dnevno funkcioniranje djeteta i obitelji. Učinkoviti su benzodiazepini, najviše je iskustva sa klonazepamom, koji može utjecati na duboke faze sna, čime se sprječavaju djelomična razbuđivanja i napadi straha. Melatonin, 5-hidroksitriptofan (5HTP) i njegov prekursor L-triptofan u neke djece pokazali se korisnim u liječenju strahova.
