Ipak, negdje u procesu odrastanja djece, komunikacija nailazi na izazove i prepreke. Njih je lako zaobići, a ako ih na vrijeme primijetimo i napravimo promjenu ne moraju ostaviti negativan trag. Gledajte na to kao na vremensku prognozu. Dugo sija sunce i onda u jednom trenu počne padati kiša.
Ako ste na vrijeme pogledali prognozu i ponijeli kišobran, ta kiša neće biti velik problem. Ostat ćete suhi. Slično vrijedi i za komunikaciju. Jedina je razlika da u tom slučaju ne trebamo kišobranom izbjegavati kišu, već ulaganjem u komunikaciju trebamo izbjegavati korozivne sile.
Četiri korozivne sile su kao četiri vremenske nepogode od kojih se trebamo zaštiti kako nam ne bi narušile lijep i sunčan dan, odnosno topao i siguran odnos s djecom. Radi se o kritiziranju, prijeziru, obrambenom stavu i zatvaranju.
Kritiziranje
Kritiziranje se odnosi na upućivanje kritike djetetu. Primjećujete li razliku u rečenicama poput Nikad me ne poslušaš kada ti nešto kažem i Stvarno bi mi bilo drago kada bi me poslušao malo bolje, teško mi je ponavljati svaki put?
Kada dajete kritiku, pokušajte izbjegavati riječi poput nikad, uvijek i slično. Također, pripazite kako je kritika usmjerena. Kritike mogu uroditi plodom samo ako ih usmjeravamo na ponašanje, a ne direktno na osobu.
Na primjer, davanje kritike poput Lijen/a si, Ti ništa ne znaš i slično djetetu ne ostavlja previše opcija kako to promijeniti. Za razliku od toga, pokušajte davati konstruktivnu kritiku koja će jasno definirati što nas smeta i kako to može popraviti. Pripazite da kritika bude precizna i usmjerena na ponašanje.
Prijezir
Prijezir se odnosi na izostanak poštovanja prema drugoj osobi, a najčešće se javlja prema osobama koje su po svojim navikama i ponašanju bitno različite od nas. Prijezir nije česta pojava u odnosu između roditelja i djeteta, no uz postojanje ostalih korozivnih sila, dugoročno može biti posljedica. On se može iskomunicirati i verbalno i neverbalno, a osoba se najčešće osjeća povrijeđeno i manje važnom.
Jedini način kako izbjeći prijezir je pravovremena i otvorena komunikacija, ne zanemarujući vlastite i djetetove osjećaje.
Obrambeni stav
Obrambeni stav se zauzima kada se osoba osjeća napadnuto. Možete ga zauzeti vi ili dijete, no ni u jednom slučaju neće rezultirati ugodnim osjećajima. Davanjem i primanjem kritike koja nije konstruktivna i usmjerena na ponašanje, djeca će najčešće zauzeti obrambeni stav ili pokazati manjak interesa jer ionako nije bitno. Također, ako vi prvi zauzmete obrambeni stav, vjerojatnije je da će ga zauzeti i druga osoba, odnosno vaše dijete.
Izbjegavajte rečenice poput Nisam ja, ti si, koje upućuju na zauzimanje ovog stava. Obrambeni stav češće zauzimaju djeca, budući da su roditelji oni koji daju upute. Kada ga primijetite, sada znate do čega može dovesti.
Zatvaranje u sebe
Zatvaranje je poznato pod nazivom i dizanje zidova. Odnosi se na oblik neverbalne komunikacije. Dijete se pravi da vas sluša, potvrdno klima glavom, uz česti usklik Aha, da. Zapravo okreće oči na vaše komentare, a kasnije kada mu ponovite kao da vas nikada nije čulo. Poznato?
Zatvaranje je posljednji stadij do kojeg može doći u odnosima, a može nastati dugoročnom kombinacijom prijezira i obrambenog stava. Rečenice roditelja poput nemam ti što objašnjavati i djeteta e baš sad neću primjer su zatvaranja u odnosima. Kada primijetite zatvaranje, nemojte ga ignorirati. Na redu je suočavanje. Birajte otvorenu komunikaciju i jasna očekivanja, a također provjerite i koja su očekivanja vašeg djeteta.
Neovisno o kakvom odnosu je riječ, četiri korozivne sile mogu srušiti svaki odnos. Upravo to je ono zbog čega odnos postaje manje kvalitetan, jednoličan i predvidljiv. Rješenje za smanjenje ili zaštitu od korozije skriveno je u otvorenoj komunikaciji, jasnim očekivanjima, rijetkim kažnjavanjem i čestim pohvalama.
Hvalite djetetov trud, a ne isključivo rezultat ili uspjeh, pokažite mu brigu i važnost i nikada nemojte prestati ulagati u vaše odnose. Knjiga Roditelji novog doba pružit će vam više savjeta o odnosu s djetetom te kako pravilno komunicirati.
