Viši krajnji rezultat uglavnom označava i bolji rang na ljestvici. I dok rezultati otvaraju mnoga vrata, oni nisu u potpunosti samo pod našom kontrolom. Ocjena u školi, na primjer, može ovisiti o puno različitih faktora. Osim samog učenika i uloženog vremena, ulogu svakako može imati i način učenja i pripreme, a čak i vrijeme pisanja testa. Djeca toga često nisu svjesna te im loša ocjena može postati pokazatelj manjih sposobnosti. Iz tog razloga, upravo roditelji imaju veliku ulogu u načinu reagiranja na lošu ocjenu.
Važnost načina reagiranja na loše ocjene na jednostavan je način prikazano u jednom zanimljivom istraživanju. Naime, u jednoj američkoj školi dio učenika je, umjesto uobičajenog načina dobivanja loše ocjene, dobivalo informaciju ne još (eng. not yet). Djeca su na ovaj način dobila potvrdu kako je njihov uspjeh također moguć, no do njega još nije došlo, trebaju se više potruditi.
Pomoću samo dvije jednostavne riječi postigli su kod djece veći trud, motivaciju, angažman i teže odustajanje. Promijenili su djeci njihov način razmišljanja. Ta su se djeca kroz školsku godinu više trudila i na kraju ostvarila bolje rezultate od djece koja su dobivala rezultate na tradicionalni način.
Jednostavna, prva reakcija na lošu ocjenu kod djece može biti ključna u oblikovanju njihova načina razmišljanja, pogleda na pogreške i nošenja s neuspjehom. Djeca različito reagiraju na loše ocjene - neki će se povući, nekima će se narušiti samopouzdanje, neki će početi pružati otpor, a neki će ostati indiferentni.
Međutim, na svakog će velik utjecaj za suočavanje s nepoželjnim rezultatima imati upravo roditelji i njihove reakcije.
Sljedeće smjernice mogu pomoći svakom roditelju da kod djeteta spriječe strah od pogrešaka i neuspjeha i povećaju vjerojatnost kontinuiranog ulaganja truda koje u konačnici vodi poželjnim rezultatima.
Razgovarati iz pozicije interesa
Kako je došlo do loše ocjene? Iako nam se tako ponekad ne čini, lijenost ili manjak učenja i pripreme nisu uvijek glavni razlozi lošijih ocjena. Iz tog je razloga nakon lošije ocjene potrebno potaknuti dijete na dijeljenje. Vaš stav može biti strog jer vam je stalo do discipline i jedna je opcija da odmah krenete s kritikama.
Međutim promjena tog stava u stav interesa izazvat će promjenu u smjeru komunikacije. Vaše dijete neće imati potrebe zauzimati obrambeni stav ili bježati od problema, što će olakšati donošenje daljnjih odluka.
Saznati kako možemo pomoći
Ocjena je dobivena. Loša je i niste s njom zadovoljni. U redu, ali što sada? Razgovarajte s vašim djetetom. Provjerite kako mu možete pomoći. Čak i mali odmak trenutno može napraviti veliku razliku - ako ga pravovremeno iskoristimo. Stoga, pitajte dijete možete li mu vi kako pomoći.
Osjećaj podrške u trenucima neuspjeha smanjuje vjerojatnost straha od ponovnih pogrešaka ili poraza, a njih će na žalost još biti jer su sastavni dio svakog procesa.
Ne kazniti
Vjerujemo da ovo nije prvi put kako čujete da kazna i nije najbolje rješenje. S tim se duboko slažemo stoga ćemo naglasiti iznova. Kažnjavanjem djeteta stvara se strah od pogreške i povećava se fiksni način razmišljanja (fixed mindset), odnosno vjerovanje kako su sposobnosti najvećim dijelom urođene te da uspijevaju samo talentirani.
Ako su kazne često prisutne, može se pojaviti proces vrednovanja vlastite vrijednosti samo kroz uspjeh i rezultate. Posljedično, ovo može dovesti do negativnog perfekcionizma - nije dobro dok nije savršeno. Mnogo je toga što kazne mogu stvoriti, zar ne?
Definirati prostor za napredak
Nakon što ste razgovarali sa svojim djetetom i saznali razloge loše ocjene, ali i njegove osjećaje povodom toga, zajedno s njim definirajte prostor za napredak. Odredite što je bilo dobro u ovoj situaciji, a što je moglo biti bolje.
Na ovaj način potičemo kod djeteta fleksibilni način razmišljanja (growth mindset), odnosno vjerovanje kako se sposobnosti i vještine stvarno mogu neprestano razvijati kroz trud, rad i ulaganje.
Podrška
Iako se ponekad na prvu tako ne čini, potrebni ste svome djetetu u situacijama kada je pomalo nezadovoljno sobom i svojim uspjehom. Slušajući ga i pomažući mu u daljnjim koracima, dajete do znanja da vam je stalo i da vjerujete u njega/nju.
Ulažite u odnos sa svojim djetetom. Budite podrška neovisno o rezultatu. Pomažite mu/joj u razvoju pravilnih načina nošenja s porazom. Sve što vam treba je razumijevanje, istinski interes za djetetovu perspektivu i strpljenje.
