Odjednom pred vama kao da stoji nova osoba, osoba sa svojim stavovima i uvjerenjima, a ne onaj mali član obitelji koji je uvijek bio spreman za igru. Početak adolescencije poznato je po velikim promjenama pa tako i promjenama u odnosu između roditelja i djeteta.
Ove promjene su posebno izražene kada je riječ o komunikaciji, budući da čak i jednostavni razgovori ili pitanja mogu postati izvor nesuglasica. Međutim, nije sve izgubljeno i niste sami u ovoj uobičajenoj borbi koja odgovara njihovom razvoju.
Što očekivati?
Kada je riječ o adolescenciji, prisutne su promjene na nekoliko razina, no one najizraženije su svakako tjelesne i kognitivne. Tjelesne promjene najčešće nastupaju prve te je dobro da dijete na njih bude spremno i unaprijed obaviješteno. Međutim, ovo razdoblje također utječe i na emocionalno stanje i socijalno ponašanje djeteta.
U usporedbi s odraslima, osjećaji tinejdžera su manje stabilni. Oni često variraju od veselih do tužnih i obrnuto. Također, osjećaji su češće snažno povezani sa situacijama u kojima se nalaze. Zbog toga nije iznenađujuće kako su najsretniji vikendom ili kada imaju vrijeme za sebe i po svom guštu.
Zašto je početak adolescencije obilježen sukobima?
Obiteljske tenzije sve su češće, a njihovom porastu svakako doprinosi i razvoj sposobnosti rasuđivanja kod djece. Dijete donosi vlastite zaključke, ideje i interpretacije nekih situacija. Vi, u ulozi roditelja, možete imati određena očekivanja ili planove za svoju djecu koja se ne podudaraju uvijek s njihovim viđenjem istoga.
U takvim su slučajevima najčešće prisutne različite neugodne emocije, poput krivnje, stresa i nesigurnosti. Ove emocije prisutne su u oba smjera, a pogrešni obrasci komunikacije mogu ih dodatno povećati.
Slijedi nekoliko savjeta koji pomažu svakom roditelju da uspješno komunicira sa svojom malom-velikom osobom.
1. Pokažite razumijevanje
Imate osjećaj da vi i vaše dijete živite u različitim svjetovima? Zamislite primjer - vaše je dijete na mobitelu, dopisuje se s prijateljem/icom, umjesto da piše zadaću. Vaša perspektiva kaže to je ne dopustivo, vrijeme je za zadaću, a djetetova ako se sad ne čujem s prijateljicom nakon male svađe u školi, sutra možda neće htjeti sjediti sa mnom. Iako možda ne razumijete ili ne podržavate djetetove stavove i ponašanja, pokušajte pokazati razumijevanje. Recite nešto poput razumijem ali, ne smatraš li da… umjesto odmah kreni pisati zadaću ili ćeš ostati bez mobitela.
2. Slušajte
Teško je dovoljno naglasiti važnost slušanja, međutim ono je ključno za komunikaciju, izgradnju povjerenja i pokazivanje razumijevanja. Kako bi vam i ovaj savjet bio jasniji pokušajte promijeniti perspektivu. Zamislite da pokušavate s bliskom osobom podijeliti svoje brige, uspjehe ili uzbudljive vijesti, a ta vas osoba prekida, nameće svoje stavove i zanemaruje što govorite jer ona zna bolje. Hoćete li se povjeriti toj osobi? Vjerujemo da je jednoglasan odgovor ne, zašto bih kad me i ne sluša. Neka slušanje premašuje pričanje.
3. Postavljate otvorena pitanja
Razmislite o razlici ovih dvaju pitanja - misliš da je to bila dobra ideja i kako to da si se odlučio/la za to. Koje će vas potaknuti na pričanje i dijeljenje? Otvorena su pitanja ona koja zahtijevaju duži odgovor od zatvorenih da/ne pitanja. Njima pokazujete da vas zanima razmišljanje vašeg djeteta što će ono svakako cijeniti i vjerojatnije će vam se češće i povjeravati. Također, potičete dijete da dolazi do svojih zaključaka i razvija vještinu razmišljanja.
4. Objasnite postavljene granice
Do 20 sati moraš biti kod kuće i točka. Kako će adolescent reagirati na ovakve i slične granice ili pravila? Postoji velika vjerojatnost da će pružiti otpor, a jedan od glavnih razloga je dojam pukog nametanja pravila. Oni trebaju granice i usmjeravanje roditelja, bili toga svjesni ili ne, a kako bi te granice bile uspješnije korisno je odrediti ih u dogovoru i naglasiti razloge istih.
5. Pričajte kao s odraslima
Adolescenti više nisu djeca, a nisu još ni odrasli. Ipak, ako se prema njima ponašamo kao prema djeci ne dozvoljavamo im samostalnost koja im je potrebna da se razvijaju u mlade i jedinstvene osobe. Da, baš kao i djeci, potrebno im je usmjeravanje. Međutim, potrebno je i prihvaćanje njihovih stavova i promjena koje nastupaju u tom burnom razdoblju, jednako kako biste pokazali u odnosu s odraslom osobom.
Kada razmišljate o razgovoru sa svojim adolescentom, svakako se prisjetite unutarnjih promjena koje se u njima događaju. Osim naleta hormona i brzih tjelesnih promjena, mozak vašeg djeteta prolazi kroz intenzivnu, značajnu promjenu. Sve to zajedno potiče adolescente na samostalnost, potragu za vlastitim identitetom i aktivnostima koje im odgovaraju.
Proces sazrijevanja i adolescencije je razdoblje u kojem su djeca vrlo osjetljiva na stres, rizična ponašanja i tjeskobu. Iako nam se ponekad zbog tjelesnih promjena čine odraslima, njihov mozak mora još puno sazrijevati, a brižan odnos roditelja i djeteta ključan je za njihov zdrav razvoj.
I iako se ponekad čini kao da vas trenutno ne trebaju, veza između vas i vašeg djeteta nije prekinuta - i dalje je na istom mjestu, samo ju treba ponovno pokrenuti. Taj odnos ostaje ključan i iznimno važan za razvoj djece, a zdrav odnos počinje komunikacijom kojom se stvara sigurnost, povjerenje i poštovanje.
