Današnje preporuke stručnih pedijatrijskih društava o štetnom utjecaju ekrana na razvoj beba i male djece nisu ostvarive u realnom životu. Razlozi su raznoliki i višestruki:
1. Stil i način funkcioniranja današnje obitelji
Većinom su to nuklearne obitelji: mama, tata i djeca zatvorena u svoja četiri zida, a nestalo je „cijelo selo, potrebno da se odgoji dijete“. Roditelji su prezaposleni, preumorni i nemaju dovoljno vremena niti za sebe, niti za dijete. A „sela“ nema!
2. Digitalno funkcioniranje društva
Svi segmenata društva preplavljeni su digitalnim medijima, poslovno ili privatno. Obrazovni programi (predškolski i školski) također su podvrgnuti digitaliziranim načinima prijenosa znanja.
3. Nedovoljno snažni ali ponekada i kontroverzni dokazi o nepovoljnom utjecaju ekrana na bebe i malu djecu.
4. Industrija digitalnih uređaja, nedvojbeno je moćnija od stručnih i znanstvenih dokaza i upravlja popularnim medijskim napisima samo o dobrobiti ekrana za razvoj djece.
Kako smanjiti rizik upotrebe ekrana kod beba i najmlađe djece
Na prvi pogled čini se nemoguće, ali uz nešto napora, nešto provjerenih najnovijih stručnih spoznaja i dokaza nešto bi se moglo barem ublažiti.
Kao i u svim dosadašnjim člancima na ovom portalu, moje viđenje problema proizlaze iz praktičnog rada s roditeljima i djecom. Svi mi procjenjujemo stvari oko sebe, sa „osobne točke gledišta“ stoga se jako razlikujemo u mišljenjima. Takve su i obitelji u kojima malo dijete odrasta.
Roditelji se razlikuju po dobi (mlađi, stariji), po obrazovanju formalnom i digitalnom, prema karakteristikama ličnost (strpljivi ili nestrpljivi). Nekima jako smeta plač bebe, pa će odmah posegnuti za digitalnom dudom varalicom (mobilni, tablet, TV). Nekoliko roditelja s ponosom mi je reklo da je beba dobila svoj prvi tablet po dolasku iz rodilišta! Ovi roditelji su uvjereni da će informacije s tableta, bebi jako koristiti za razvoj.
U napisima o ovoj temi najčešće se navode kanadske studije o preranoj izloženosti beba i male djece ekranima.
Do 1. rođendana većina beba je svakodnevno izložena ekranima (TV „stalno radi“), većina dvogodišnjaka svakodnevno koristi digitalni uređaj, većina djece mlađe od 3 godine ima vlastiti telefon.
I naši, hrvatski podaci su slični: Do prvog rođendana gotovo polovina djece je izložena ekranima, do dvije godine 79%, a s četiri godine gotovo sva djeca (97%). Većini djece prvi uređaj je TV, a slijede ga mobitel i tablet.
U istom ispitivanju zajednički provedeno vrijeme roditelja i male djece je 4-5 sati dnevno, a pred ekranima 2-3 sata. Također, svaki treći roditelj je nezadovoljan kvalitetom vremena provedenog s djetetom, koje je narušeno poslom koji roditelj nosi kod kuće. Zabrinjavajuća je činjenica da je više od 79% djece do druge godine života izloženo ekranima, što je suprotno od sada važećih preporuka Američkog pedijatrijskog društva.
Razvoj mozga beba i male djece
Dijete se rodi s milijardama moždanih stanica (neurona) ali one nisu odmah funkcionalne. U procesu sazrijevanja mozga milijarde neurona moraju se najprije povezati (umrežiti) a poveznice očvrsnuti (mijelinizirati).
Mijelinizacija se odvija određenim redoslijedom. Najprije se umrežavaju i mijeliniziraju (sazrijevaju) moždane stanice za osjete (dodir, ravnotežu, sluh i vid), nakon toga za motoriku, kasnije za govor, najkasnije (od pete do sedme godine) za kognitivne (spoznajne) vještine, učenja i pamćenja.
Sazrijevanje mozga je uvjetovano nasljeđem (genima) i okolinom. Na gensku strukturu mozga, ne možemo utjecati, ali na čimbenike okoline bi mogli, primjerice na izloženost ekranima.
Kako se u prvim godinama života, tek počinju razvijati osjetila i dijelovi mozga koji su zaduženi za razumijevanje onoga što se vidi, gledanje u ekrane za bebe i malu djece predstavlja samo niz slika bez smisla, koje ne mogu povezati u cjelinu i smisleni sadržaj.
Jednostavno rečeno, najmlađa djeca ne razumiju ono što gledaju. Bez obzira na to, ekrani su im privlačni zbog šarenila, boja i brze izmjene slika.
Tijekom gledanja ekrana, događa se samo jednosmjerna komunikacija, u smjeru ekran – dijete. Dijete ne dobiva povratne informacije o radnji ili događaju, stoga ne može razvijati vlastiti sustav komunikacije. Samo interakcija s odraslom osobom ili vršnjakom uči dijete suradnji, iskazivanju emocija, empatiji i raznim drugim vještinama društveno-emocionalnog razvoja.
Naviknuti na takve brze izmjene sadržaja, kasnije će djeca teško usmjeravati dužu pozornost na igračke i slikovnice, jer im se sve ponuđeno čini vrlo dosadno i sporo te brzo gube koncentraciju.
Rizici preranog i pretjeranog korištenja ekrana kod male djece postoje za:
1. mentalno i psihosocijalno zdravlje
2. tjelesno zdravlje
Rizici za mentalno i psihosocijalno zdravlje
1. smanjene su društvene i emocionalne vještine
2. narušene su sposobnosti emocionalne samokontrole
3. narušena je usmjerenost na jednu aktivnost – kratka pažnja
4. povećano je agresivno ponašanje
5. javljaju se poteškoće učenja vještina primjerenih dobi
6. usporavanje govorno-jezičnog razvoja
7. usporavanje razvoja kognitivnih funkcija mozga – mišljenje i pamćenje
Rizici za tjelesno zdravlje
1. problemi spavanja, poremećeno je lučenje “hormona spavanja” melatonina
2. smanjenja tjelesna aktivnost
3. pretilost/debljina - dugotrajno gledanje uz sjedenje
4. poremećaj hranjenja – ekrani kao fokus za vrijeme hranjenja
Kod male djece još se istražuju rizici za
• mišićno-koštani sistem (bolnost u rukama, leđima i vratu)
• oči, tzv. sindrom kompjuterskog vida (crvenilo, zamor i suhoća oka, zamagljeni vid, dvoslike, glavobolje) jer su dokazani kod starije djece i odraslih
Simptomi slični autizmu
Prerana izloženost ekranima za bebe i malu djecu nije povoljna, jer dovodi do prejakih vidnih i slušnih stimulacija/informacija, koje nezreo mozak ne može pravilno prihvatiti obraditi, i razumjeti. Takvu situaciju bi mogli usporediti sa “zakrčenim saobraćajem“ kada svi trube, viču, psuju ali se u tom kaosu nitko ne pomiče.
Slično se događa, kada je nezreo dječji mozak izložen ekranima (osobito reklamama!) u tome kaosu jakog zvuka i bljeskajućih slika, dječji mozak „bježi“ u mir, tišinu i osamu. To je vrlo gruba šema nastanka autističnog ponašanja, kada dijete „bježi od svih i svačega“ , ljudi, zvukova i komunikacije uz kašnjenje u razvoju socijalnih i govornih vještina.
Simptomi ADHDa
Dokazano je da izloženost ekranima smanjuje raspon pažnje i koncentracije kod najmlađe djece. Djeca s ADHD imaju lošije obrazovne rezultate, povećane socijalno-emocionalne probleme, razvijaju poremećaje ovisnosti o lijekovima i nedozvoljenim supstancama, to se može zadržati i u odrasloj dobi.
Kod djece izložene ekranima snimanje bioelektrične aktivnosti mozga tj EEGa, pokazuju značajne promjene: povećanje sporih valova (theta), smanjenje brzih valova (beta) i povećanje omjera theta/beta valova. Delta valovi (< 4 Hz) i theta valovi (4–7 Hz) odražavaju spavanje i stanja smanjene budnosti, dok alfa valovi (8–12 Hz) znače aktivnu budnost, a beta valovi (>13 Hz) stanje povećane koncentracije.
Najnovije studije, koje koriste moderne računalne tehnike u pregledavanju EEG snimaka, dokazuju da osim sporijih theta valova, postoje i druge diskretnije promjene valova (po obliku i nagibu). Primjerice: terapijska tehnika „neurofeedback“ uspješno radi na smanjenju theta valova, i tako povećava raspon pažnje i koncentracije kod djece s ADHD.
Danas je realno razmišljanje da se ekrani ne mogu zabraniti, već bi trebali pokušati naučiti kako kontrolirati ili smanjiti štetu!
Najnovija stručna i znanstvena istraživanja suživota „male djece i ekrana“ temelje se na suvremenim spoznajama o razvoju dječjeg mozga i dokazima da roditelji „drže ključ“ za kvalitetniji suživot male djece i ekrana. Preporučuje se:
1. minimiziranje -skraćivanje vremena pred ekranom
2. ublažavanje rizika korištenja ekrana
3. osmišljeno korištenje ekrana i
4. modeliranje zdrave upotrebe ekrana
Roditelji drže ključ za kvalitetniji suživot male djece i ekrana, stoga bi trebali donijeti pravila vezana za korištenje ekrana u obiteljskom domu.
1. Minimiziranje/skraćivanje vremena pred ekranom
Djeca do 2 godine
Nedvojbeno je dokazano da u najmlađoj dobi (do 2 godine) ne postoje koristi od izloženosti ekranima, osim videorazgovora s bliskim odraslim osobama. Dokazano je da u ovoj dobi samo „živo“ pričanje, „licem u lice“ poboljšava kognitivne vještine djece i pozitivno utječe na sveukupni razvoj djeteta.
Upamtite: Previše vremena ispred ekrana znači izgubljene prilike za poučavanje i učenje.
Djeca od 2 do 5 godina
• Pokušajte ograničiti vrijeme sjedenja pred ekranom na oko 1 sat ili manje dnevno.
• Pokušajte organizirati brigu i skrb o malom djetetu odgovarajućim pomoćnicima (bake djedovi, dadilja). Pokušajte da ekrani ne budu „selo“ za vaše dijete. Razvoj malog djeteta podupire samo „živa riječ“ i dvosmjerna komunikacija.
• Izbjegavajte ekrane barem 1 sat prije spavanja, s obzirom na stimulirajući učinak na dijete i smanjenje izlučivanja hormona spavanja melatonina.
• Nastojte ne koristiti mobitel za vrijeme obroka.
2. Ublažavanje/smanjivanje rizika izloženosti ekranima
• Kada god je to moguće budite prisutni i aktivno gledajte zajedno s djetetom, kako biste mu dodatno objasnili o čemu se radi, modelirali i potaknuli digitalnu medijsku pismenost.
• Pomozite djeci da prepoznaju i propituju reklamne poruke, stereotipe i druge problematične sadržaje.
• Odaberite primjeren sadržaj za dob djeteta, dajte prednost obrazovnom, dobnom primjerenom i interaktivnom sadržaju. Potaknite korištenje ekrana za kreativne aktivnosti, poput crtanja, pjevanja umjesto pasivnog gledanja.
• Nastojte koristiti roditeljske strategije koje potiču vještine samokontrole kod djece, bez oslanjanja na ekrane. Drugim riječima nastojte da ekran ne bude „duda varalica“.
• Organizirajte i pratite korištenje ekrana, napravite popis primjerenih kanala, posebno na otvorenim platformama kao što je YouTube.
• Ograničite izloženost djece reklamama i komercijaliziranim sadržajima.
3. Osviješteno/svjesno korištenje ekrana
Pokušajte da kao obitelj, kvalitetnije provodite vrijeme ispred ekrana:
• Najprije napravite samoprocjenu trenutnih navika korištenja ekrana i napravite obiteljski plan o tome kada, kako i gdje se ekrani smiju (i ne smiju) koristiti.
• Dajte prednost zajedničkom obiteljskom korištenju medija (zajedničko gledanje TV-a ili filmova, zajedničko igranje video igrica s obitelji i prijateljima ) u odnosu na samostalno korištenje male djece.
• Potaknite stariju braću i sestre da pomognu mlađoj djeci u 'mentorstvu' u korištenju digitalnih sadržaja,
• Pokušajte organizirati korištenje digitalnih medija kao društvenu obiteljsku aktivnost.
4. Modeliranje/oblikovanje korištenja ekrana
• Isključite uređaje tijekom obiteljskog vremena kod kuće, ali i izvan kuće.
• Isključite zaslone kada ih ne koristite i izbjegavajte da je TV u pozadini „stalno uključen“.
• Potaknite i sudjelujte u aktivnostima koje nisu povezane s ekranima, poput zajedničkog čitanja, igranja na otvorenom, jednostavnih društvenih igara i crtanja, izrađivanja igračaka i slično.
• Zagovarajte zdravije upotrebe ekrana u ustanovama za brigu o djeci.
Zaključak:
Ekrani su naša obiteljska svakodnevica, ne možemo ih izbjeći, ali pokušajmo za najmlađu djecu
• osvijestiti rizike štetnog utjecaja
• nastojati da ekrani ne budu duda varalica i teta „čuvalica“
• nastojati kao obitelj oblikovati zajedničko vrijeme bez ekrana.
Roditelji "drže ključ" za kvalitetniji suživot male djece i ekrana, stoga bi trebali odrediti pravila vezana za korištenje ekrana u obiteljskom domu.
