Donosimo vam nekoliko savjeta koji mogu pomoći u tom procesu:
1. Postupno suočavajte dijete s porazom
Često u igri s djecom predškolske dobi popuštamo jer želimo izbjeći neugodne emocije koje se javljaju kad dijete doživi poraz, međutim time djetetu činimo „medvjeđu uslugu“.
Povremenim izlaganjem djeteta porazu postupno ga privikavamo na situaciju s kojom će se susretati te mu omogućavamo da razumije koje je emocije prate te na koji ih način može bolje razumjeti i regulirati. To je najlakše naučiti u sigurnom okruženju uz osobe od povjerenja (roditelje i druge članove obitelji) koji će u tom trenutku moći djetetu pružiti podršku.
Naravno, i s porazima treba biti umjeren te voditi računa o tome da je igra prilagođena dobi djeteta. U početku je u redu omogućiti djetetu da lakše pobijedi kako bi uopće shvatilo pravila igre i zavoljelo je, a kasnije postupno povećavati omjer poraza u odnosu na pobjede. Svakako nije cilj zaredati previše poraza djeteta jer ćemo time dovesti do osjećaja bespomoćnosti, nepovoljno utjecati na djetetovo samopouzdanje i dovesti do toga da dijete više neće htjeti igrati igru.
2. Pružajte podršku i učite dijete kako da regulira emocije
Važno je razumjeti da poraz u društvenoj igri, sportskom ili školskom natjecanju može kod djeteta izazvati vrlo snažne emocije, iako se ta situacija odraslima može učiniti banalnom. Ne treba umanjivati djetetov doživljaj, već bismo se trebali pokušati staviti u djetetovu situaciju i razmisliti o tome kako se ono osjeća. U toj je situaciji dobro normalizirati emocije koje dijete osjeća rečenicama poput:
„Razumijem da si ljut/tužan/frustriran, normalno je da se tako osjećaš u ovoj situaciji, svi se tako osjećamo kad gubimo“.
Važno je imenovati emocije koje dijete osjeća jer na taj način ga učimo da bolje razumije i prepoznaje vlastite emocije.
Dobro je i objasniti da ne možemo utjecati na to kako se osjećamo, ali da možemo utjecati na to kako se ponašamo u vezi naših osjećaja. Tako možemo potaknuti dijete da se s frustracijom nosi dubokim disanjem, kreativnim izražavanjem i slično, umjesto vrištanjem, udaranjem i bacanjem stvari. Mlađu djecu možete na duboko disanje potaknuti kroz igru na način da im kažete da zamisle da su velika životinja, poput lava, te da riknu najjače što mogu, a to će od njih iziskivati da prije rikanja duboko udahnu.
Kreativno izražavanje može biti crtanje emocija na papiru uz pomoć upute: „Nacrtaj mi kako to izgleda kad si ljut.“ ili plesom gdje ćete uz istu uputu potaknuti dijete da se umiri kretanjem.
Prvo započnite s neugodnim emocijama koje dijete u tom trenutku osjeća, a zatim prijeđite na neke ugodne emocije.
3. Naučite dijete da je važno sudjelovati
Naučite dijete da, iako su pobjede važne i svi u njima uživamo, one nisu najvažnije. Važno je sudjelovati u aktivnostima koje su djetetu zanimljive i bude njegov interes te trebamo skretati pozornost na uživanje u procesu i pohvaliti dijete za ustrajnost u nekoj aktivnosti, a ne samo za njegove pobjede.
Kad početne emocije nakon poraza splasnu, dobro je s djetetom porazgovarati i skrenuti pozornost na neke dobre poteze u igri, bez obzira na njezin konačan ishod i potaknuti ga da se prisjeti kako se osjećao dok je igra trajala.
Također, razgovorom s djetetom osvijestite mu da pobjeda tj. poraz nije jedini pokazatelj sposobnosti te da ne možemo uvijek utjecati na ishod jer je često presudno imati i sreće.
4. Budite svjesni učenja promatranjem
Jako je važno biti svjestan da djeca osim vlastitim iskustvom o svijetu uče i promatranjem drugih, posebice bliskih osoba. Zato treba obratiti pažnju kakav primjer pružamo djeci svojim ponašanjem tj. kako reguliramo vlastite velike emocije kad se suočimo s porazom. Primjerice, ako dijete promatra kartašku igru i vidi roditelja kako psuje nakon što je izgubio, može pomisliti kako je to ispravna reakcija na poraz.
Isti se savjet može primijeniti i na gledanje televizije gdje možemo s djetetom porazgovarati o ponašanju likova i vrednovati njihove reakcije na različite emocije, pa tako i na poraz.
Također, pri npr. gledanju sportske utakmice možete primijeniti i već spomenuti savjet te prokomentirati situacije u kojima je sreća bila presudna za ishod te razgovarati o tome da pobjednik naposljetku može biti samo jedan iako je možda više momčadi pokazalo podjednaku razinu sposobnosti.
5. Potaknite dijete na sudjelovanje u timskim sportovima
Timski sportovi mogu biti korisni za učenje o porazu iz dvaju razloga – pružaju okvir u kojem dijete nije jedina odgovorna osoba za poraz te omogućavaju promatranje ponašanja druge djece u pobjedi i porazu. Nakon što djetetova ekipa pobijedi, možete mu skrenuti pažnju na ponašanje suparničkih igrača nakon poraza te s njime porazgovarati o načinima na koja se druga djeca nose s velikim emocijama.
6. Istaknite pozitivne strane poraza
Djetetu možete objasniti da poraz može imati i pozitivne strane jer nas potiče na dublje razmišljanje i pokazuje nam na čemu je potrebno poraditi. Dakle, poraz nam daje prostor za napredak i omogućuje nam najzdraviju vrstu usporedbe – natjecanje sa samim sobom.
7. Učite dijete suosjećanju prema sebi
Objasnite djetetu da je važno da ne bude grubo prema sebi te da uvijek treba imati suosjećanja prema drugima, ali i prema sebi samom. To možete učiniti na način da ga u situaciji kad doživi poraz potaknete na razmišljanje o tome kako bi se ponašao prema najboljem prijatelju u toj situaciji. Bi li mu i dalje bio prijatelj? Bi li poraz utjecao na njegovo mišljenje o tom prijatelju kao osobi i o njegovim sposobnostima? Također, možete ga pitati što bi rekao svom najboljem prijatelju u nastojanju da ga utješi i pruži mu podršku nakon poraza, a zatim ga potaknuti da te rečenice izgovori sam sebi u situaciji poraza.
8. Naučite dijete dostojanstveno pobjeđivati
Za kraj, valja napomenuti da je naučiti dijete ponašati se prilikom pobjede jednako važno kao i naučiti ga kako da se ponaša kada gubi.
Treba skrenuti pažnju djeteta da se svi jednako osjećamo kad gubimo i da hvalisanjem ili upućivanjem pogrdnih imena osobi koja je doživjela poraz produbljujemo te neugodne emocije i činimo poraz još teže podnošljivim.
Zato je potrebno naučiti djecu suosjećanju prema protivniku i načinima kako utješiti druge kad se suoče s porazom.
