Rano prepoznavanje simptoma i pravovremeni posjet liječniku od velike je važnosti, kako bi se provelo potrebno liječenje, dijete što prije oporavilo, te kako bi se spriječile nepotrebne hospitalizacije i u konačnici razvoj komplikacija ove bolesti.
Što je bronhiolitis?
Bronhiolitis je akutna, kratkotrajna (do 2 tj.), virusna bolest malih bronha i bronhiola, ponekad dramatičnog tijeka, većinom u djece od 2 mjeseca starosti do 2 godine života.
Koji su simptomi bronhiolitisa?
Opisuje se kao klinički sindrom označen sljedećim simptomima: tahipnejom (ubrzanim disanjem), dispnejom (otežanim disanjem i korištenjem pomoćne dišne muskulature), najčešćim auskultacijskim nalazom krepitacija (sitnog pucketanja) nad plućnima; većinom odličnog ishoda.
Epidemiološki gledano, sezona javljanja akutnog bronhiolitisa je od listopada do svibnja, iako je moguća i rijetka pojavnost tijekom ljetnih mjeseci.
Ovaj je klinički entitet jedan od najčešćih uzroka hospitalizacije djece u dobi<1 godine, zahvaća gotovo 60% dojenčadi, dovodi do 50% hospitalizacija u prva 3 mjeseca života. Mortalitet iznosi 0,2-<1% (uz primjerenu medicinsku skrb). Ako pak gledamo spolnu uvjetovanost, 1,7 puta češći je u dječaka.
Uzročnici akutnog bronhiolitisa su poglavito respiratorni virusi, među njima najpoznatiji i najčešći, te za pojedine skupine dojenčadi i najopasniji, respiratorni sincicijski virus (RSV). Potom slijede virusi influence, parainfluence, adenovirusi, rinovirusi, metapneumovirusi, enterovirusi, bokavirusi i vrlo rijetko atipične bakterije – Mycoplasma i Chlamdia pneumoniae.
U koje doba godine se najčešće javlja bronhiolitis?
Epidemijsko javljanje RSV-a u Republici Hrvatskoj obično počinje u studenom i traje do svibnja, s periodicitetom intenzivnosti svake druge godine.
Kako se širi bronhiolitis?
Respiratorni virusi šire se na dva načina:
1. Pomoću sitnih čestica aerosola, prilikom kašljanja, kihanja ili govora, s osobe na osobu na većoj udaljenosti (>od 1,5 metra). Tako prenose se adenovirusi., v. influence, varicele, mumpsa, rubele i ospica.
2. Pomoću velikih kapljica sekreta , sekret iz nosa bolesnika kontaminira predmete, te se preko ruku prenese na sluznicu nosa ili oka osjetljive osobe (često autoinokulacija).
Na ovaj način prenose se rinovirusi, parainfluenca virusi i RSV.
Koliko dugo može preživjeti ovisno o podlozi?
Preživljavanje RSV-a različito je ovisno o podlozi na koju se „hvata“. Tako se zadržava na glatkim predmetima oko 6 sati, na gumenim rukavicama oko 1.5 sat, na tekstilu (odjeća) i papiru 30-45 min te na koži 20 min.
Kada se pojavljuju prvi simptomi bolesti?
Patogenetski gledano, kod razvoja simptoma bolesti, RSV-om zahvaćena područja u plućima su mali bronhi i bronhioli, gdje dolazi do propadanja respiratornog epitela, destrukcije stanica s trepetljikama (koje inače služe za adekvatnu eliminaciju sekreta iz dišnih putova), otok i infiltracija sluznice upalnim stanicama.
Simptomi bolesti razvijaju se postupno, nakon inkubacije od 2 do 5 dana. U početku su to klinički znakovi zahvaćanja gornjeg dišnog sustava (začepljenost nosa ili sekrecija iz nosa, crvenilo očnih spojnica) moguća je i povišena tjelesna temperatura.
U daljnjem tijeku bolesti razvijaju se i simptomi od strane donjeg dišnog sustava: progresivni tvrdokorni kašalj sve do nalik na hripavac, ubrzano i otežano disanje, ponekad i kratkotrajni periodi prestanka disanja (apneja), uz poremećeno opće stanje; stenjanje, letargiju, povraćanje, odbijanje ili otežano uzimanje hrane i tekućine, dehidraciju.
Postavljanje dijagnoze bronhiolitisa
Dijagnozu ove bolesti postavljamo prema određenim kriterijima: kliničkoj slici, dobi djeteta, epidemiološkim podatcima o sezonskom javljanju bolesti, te identifikacijom virusa ili antigena virusa i izolacijom virusa.
U samom dijagnostičkom postupku dokazivanja akutnog bronhiolitisa potrebno je učiniti osnovnu laboratorijsku obradu: krvnu sliku i C-reaktivni protein, te plinove u krvi (ako se radi o težoj kliničkoj slici), koji uglavnom ne odstupaju od referentnih vrijednosti za dob. Radiološki nalaz torakalnih organa i ultrazvučna pretraga istih daju nam također vrijedne informacije kod procjene težine bolesti i pomažu pri planu terapijskog postupka. Identifikacija virusa utvrđuje se iz brisa nazofarinksa IFA ili PCR metodom.
Na osnovu svih navedenih kriterija krucijalno je procijeniti težinu bolesti, jer se velik dio djece, kojima je ona dijagnosticirana na vrijeme, može liječiti u ambulantnim uvjetima.
U malom broju slučajeva dojenčadi koje boluju od akutnog bronhiolitisa mogu se razviti komplikacije, koje mogu biti rane i kasne. Najčešće rane komplikacije su upala pluća (pneumonija), upala uha (otitis), te razne sekundarne bakterijske infekcije. U kasne komplikacije bolesti ubrajamo rekurentne bronhoopstrukcije kao posljedica hiperreaktivnosti bronha te ponekad i razvoj sindroma astme.
Koji su rizični čimbenici za razvoj težeg oblika akutnog bronhiolitisa?
Rizični čimbenici za razvoj težeg oblika akutnog bronhiolitisa su brojni: niska gestacijska dob, prematurusi (osobito<28 tj.), niski socioekonomski uvjeti, zajednica s puno članova, vrtići, izloženost pasivnom pušenju, izostanak dojenja, blizanačke ili višeplodne trudnoće, kronična plućna bolest (cistična fibroza, primarna cilijarna diskinezija), anatomske anomalije respiratornog trakta, teška prirođena ili stečena neurološka bolest, prirođena srčana greška, prirođena ili stečena imunodeficijencija te genetska predispozicija za atopijske bolesti/bronhalna hiperreaktivnost.
U diferencijalnoj dijagnozi bronhiolitisa potrebno je misliti na velik broj kliničkih entiteta koji mogu imati vrlo sličnu kliničku sliku: opstrukcija nazo/farinksa, opstruktivni bronhitis u tijeku respiratornog katara, hripavac, pneumonija, anatomske anomalije pluća, gastroezofagealni refluks, masivna aspiracija hrane, aspiracija krutog stranog tijela u dišne putove, cistična fibroza, teške neuromuskularne bolesti, prirođene srčane greške, miokarditis, kronične srčane bolesti, metaboličke bolesti te trovanje salicilatima.
Koje su metode liječenju akutnog bronhiolitisa?
Kada govorimo o liječenju akutnog bronhiolitisa, svakako mislimo na više metoda, koje se istovremeno primjenjuju. To su prvenstveno razne simptomatske i suportivne mjere, te medikamentozno liječenje.
U suportivne mjere liječenja ubrajamo: pažljiv monitoring (praćenje saturacije kisika u krvi), toaletu dišnih putova, respiratornu fizikalnu terapiju, terapiju kisikom, regulaciju temperature, nadoknadu tekućine i hrane – infuzija, nazogastrična sonda. U težim kliničkim slučajevima provodi se terapijska bronhoskopija – radi efektivne evakuacije sekreta iz dišnih putova, te razni oblici neinvazivne/invazivne potpore disanju (mehanička ventilacija).
Medikamentozno liječenje počiva na velikom broju lijekova, najviše inhalacijskih (hipertonična otopina soli, racemični epinefrin, budesonid, salbutamol) te sistemnih (metilprednizolon, aminofilin, antibiotici- kod sekundarnih bakterijskih infekcija), koji se daju ovisno o težini simptoma bolesti, trajanju, komorbiditetima itd.
Cilj liječenja akutnog bronhiolitisa je osigurati potpornu i medikamentoznu terapiju, spriječiti pojavu komplikacija te ukloniti postojeće komplikacije.
Kao što je ranije napomenuto, velik broj djece s akutnim bronhiolitisom se može liječiti ambulantno, ako su simptomi blagi i ako na vrijeme započnemo liječenje. Ipak, manji broj djece potrebno je liječiti u bolničkim uvjetima.
Kada je potrebno bolničko liječenje akutnog bronhiolitisa?
Indikacije za bolničko liječenje akutnog bronhiolitisa su: snižena vrijednost saturacije kisika u krvi <92% na sobnom zraku, slab unos hrane i tekućine, dehidracija, kronične bolesti, plućne komplikacije, apneja, cijanoza (plavičasto obojenje kože i sluznica), konvulzije.
Ishod ove bolesti u najvećem broju slučajeva je odličan i slijedi potpuno ozdravljenje. Kod malog broj bolesnika, u pravilu onih s komorbiditetima, mogu preostati sekvele u smislu kronične bronhalne hiperreaktivnosti.
Kako prevenirati pojavu akutnog bronhiolitisa?
Prevencija akutnog bronhiolitisa poglavito se odnosi na higijensko- simptomatske mjere u doba godine kada je i rizik za obolijevanje najveći (higijena ruku, redovito provjetravanje prostorija, preferiranje boravka na otvorenom – kolektivi), a potom kod već same pojave znakova bolesti - rano simptomatsko liječenje, prevencija hospitalizacija i razvoja komplikacija bolesti.
Za posebno vulnerabilne skupine djece (prematurusi, djeca s kroničnim bolestima) u tijeku sezone RSV bronhiolitisa primjenjuje se pasivna imunizacija monoklonskim protutijelima u prve dvije godine života, čime se ne sprječava mogućnost zaraze virusom, ali se smanjuju rizici za razvoj težeg oblika bolesti i smrtni ishod.
