Želi biti jak, ali zapravo u njemu vidite tugu i razočaranje zbog situacije koja se dogodila. Djetetovi osjećaji u vama izazivaju različite osjećaje ovisno o tome kako ste vi naučeni reagirati na emocije i kakve vam je poruke okolina slala. Vaše reakcije mogu biti različite od umanjivanja, traženja rješenja, pružanja podrške, zagrljaja, ignoriranja i dr. Međutim pitanje je što zapravo vaše dijete u toj situaciji treba.
Emocionalni razvoj je jedan od važnijih procesa u razvoju čovjeka. Nastaje kao rezultat djetetova temperamenta i djelovanja okoline. Djetetov emocionalni sustav razvija se i oni doživljavaju emocije drugačije nego mi odrasli. Njihove emocije su spontane, jednostavne, češće, kratkotrajnije, snažnije, dijete ih izražava odmah i sada i otvoreno pokazuje.
U predškolsko doba dijete uči imenovati svoje osjećaje i prepoznavati ih u čemu mu pomaže njegova obitelj. Prvo prepoznaju sreću, a zatim počinju razlikovati neugodne emocije tugu, ljutnju i strah. Prepoznavanje emocija kreće od prepoznavanja svojih facijalnih ekspresija do povezivanja koje situacije izazivaju osjećaje u nama.
Često se kada vidimo neko agresivno ili povučeno dijete usmjeravamo na njihovo ponašanje, međutim zaboravljamo da se ispod tog ponašanja nalaze različite emocije koje utječu na to ponašanje. Primjerice dijete koje se ruga drugima, možda je u dubini sebe zapravo tužno, osjeća se usamljeno, misli da ga nitko ne voli što u njemu izaziva napetost te počinje privlačiti pažnju na sebe tako da se izruguje, jer je to jedini način za koji zna. Emocije karakterizira unutarnja uzbuđenost, a u pozadini svake emocije nalazi se određena potreba, ako zadovoljimo tu potrebu povratit ćemo emocionalnu ravnotežu.
Kada je dijete ljuto, potreba ispod toga je da ga se posluša i shvati ozbiljno, da nam bude važno to što govori i da shvatimo ozbiljnost situacije. U tim situacijama korisno je imenovati koje smo emocije prepoznali kod djeteta ili kod sebe i što ih je potaknulo. Na taj način dijete i samo uči imenovati i prepoznavati emocije. Da ostanemo smireni, koliko god to teško bilo, prihvatimo osjećaj i pokažemo djetetu na koji način može pokazati svoju ljutnju te postavimo jasnu granicu što se može.
Emocionalna potreba iza tuge je želja za utjehom, da druga osoba bude uz nas, da želi slušati, nježna je i daje podršku. U tim situacijama korisno je prepoznati djetetovu tugu i reći mu to. Pomoći mu kako to može samo riješiti umjesto da mi dajemo gotova rješenja.
Kod straha dijete treba sigurnost, da se razumije njegov strah, da je netko uz njega, da je siguran, da je druga osoba čvrsta i utješna. U tim situacijama često počnemo postavljati puno pitanja, umanjujemo osjećaj straha, nasmijemo se tim neobičnim strahovima od čudovišta koje žive ispod kreveta. Međutim za djecu je taj osjećaj stvaran i treba ga uvažiti, a zatim zajednički pogledati što je zapravo to, možda se samo neke čarape kriju ispod.
I za kraj dolazi nam sreća, nju želimo podijeliti s drugima, da se drugi vesele zajedno s nama, razumiju nas i dijele naše veselje.
Literatura:
Gjurković, T. (2016). Terapija igrom. Zagreb: Harfa.
Trentacosta, C.J. i Izard, C. (2016). Emotional development. Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/science/emotional-development
U sklopu 13. Tjedna psihologije u Centru pričaj mi održava se besplatna radionica za razvoj dječje emocionalne pismenosti. Radionica će se održati u petak 21.2.2020. u 18h u trajanju od 50 minuta. Namijenjena je djeci u dobi od 4 i 5 godina, a na njoj će imati priliku postati pravi mali istraživači svojih emocija!
Kako?
Slijedit će tragove i tražiti uzroke kako bi otkrili koje sve emocije imamo, kada se one javljaju i kako ih možemo prepoznati.
Radionicu će voditi Martina Štrk mag.psych. i Magdalena Rajčević,uny.bacc.psych.
Radionica je besplatna, ali zbog ograničenja broja mjesta prijave su obvezne na mail [email protected]. Djeca na radionici sudjeluju sama. Stoga ako ste zainteresirani pridružite im se u potrazi za emocijama!