Govor ima neprocjenjivu ulogu u svakodnevnom životu, odgoju, obrazovanju, te kasnije u profesionalnom djelovanju. Njime izražavamo svoje misli, osjećaje, stavove i potrebe, te između ostalog, nastojimo se izboriti za sebe i utjecati na druge.
Otprilike 5 do 10% djece ima ozbiljnih poteškoća u usvajanju jezika
Da bi se govor pravilno razvijao tj. da bi dijete njime ovladalo moraju biti ispunjeni neki osnovni biološki, sociološki i psihološki uvjeti, kao što su: dobro zdravlje, uredno razvijeni govorni organi, uredan sluh, uredan intelektualni razvoj, potpuna, tj. funkcionalna i pedagoški stimulativna obitelj, te sredina bogata mnoštvom raznolikih, između ostalog i govorno-jezičnih poticaja…
Roditelji su svojoj djeci primarni "jezični uzor" pravilne upotrebe riječi, te glavno sredstvo putem kojeg dijete razvija jezik. Vrlo često roditelji pokazuju zabrinutost oko urednosti djetetovog razvoja i ponekad im je doista potrebna specifična stručna pomoć. Nerijetko je prva osoba kojoj se roditelji obraćaju - pedijatar koji ih onda dalje upućuje prema potrebi drugim stručnjacima.
Ako dijete kasni u usvajanju jezika, roditelji najčešće uspoređuju govor svoga djeteta s govorom njegovih vršnjaka. Često sami donose zaključke i nerijetko su skloni čekati prije nego se obrate za stručnu pomoć, ponekad negirajući problem ili nadajući se da će ga dijete maturacijom/sazrijevanjem prerasti.
Umjetnički i matematički darovita i intelektualno snažna djeca ponekad imaju usporeni jezično-govorni razvoj (primjerice djeca darovita u vizualno-prostornoj inteligenciji, glazbi i dr.).
Ako Vaše dijete ima bilo kakav jezično-govorni problem, javite se za pomoć, dijagnosticiranje, savjetovanje i/ili uključivanje u terapiju stručnjaku koji je najkompetentniji to ustanoviti, tj. logopedu.
Znate li da 1% svih odraslih osoba i 2-3% djece mucaju?
S druge pak strane prema istraživanjima, fiziološka, normalna ili razvojna zapinjanja u govoru su karakteristična za čak 80% djece od 2 do 5 godina, odnosno uobičajena su.
Rano prepoznavanje odstupanja bilo kakve vrste, rana intervencija i pojačane stimulacije razvoja govora i jezika spriječit će nastanak jezično-govornih poremećaja koji se inače negativno odražavaju na cjelokupan djetetov razvoj.
Statistika kaže da 25% predškolske djece (od 5. do 6. godine) i 10% učenika 1. i 2. razreda osnovne škole imaju odstupanja u izgovoru.
Dakle, tko je to logoped?
Logoped je nezavisan stručnjak čije se središnje aktivnosti ostvaruju na području prevencije, procjene i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije, njihovog tretmana te znanstvenog istraživanja (definicija svjetskog udruženja logopeda i fonijatara – IALP-a)*, a logopedija je struka u razvoju na sjecištu primijenjene i čiste znanosti.
* Izvor: IALP – The International Association of Logopedics and Phoniatrics: Guidelines for initial education in logopedics, 1993.
Prema CPLOL-u logoped je stručnjak koji se bavi:
• prevencijom,
• procjenom,
• tretmanom i
• znanstvenim istraživanjem
ljudske komunikacije i njenih poremećaja koji su povezani s procesima razumijevanja, percepcije i produkcije oralnog i pisanog jezika kao i neverbalnih oblika komunikacije.
Logoped u svome radu tijekom dijagnosticiranja i odabira tijeka terapije surađuje s brojnim drugim stručnjacima: psiholozima, pedijatrima, neuropedijatrima, audiolozima, otorinolaringolozima i dr. koji se bave zdravljem djece.
Također, usko surađuje i s odgajateljima, učiteljima, profesorima, rehabilitatorima i pedagozima tijekom predškolskog i školskog odgoja i obrazovanja djece.
Gdje logopedi rade?
Logopedi rade:
- u sustavu zdravstvene zaštite (centrima za rehabilitaciju slušanja i govora, centrima za medicinsku rehabilitaciju, otorinolaringološkim, neurološkim, psihijatrijskim, audiološkim, fonijatrijskim i pedijatrijskim klinikama, ustanovama za mentalno zdravlje i savjetovalištima)
- na području odgoja i obrazovanja (kao stručni suradnici u predškolskim ustanovama, osnovnim školama, centrima za odgoj i obrazovanje)
- u sustavu socijalne skrbi (gerijatrijskim ustanovama, dječjim domovima)
- u posebnim ustanovama (centrima i posebnim ustanovama za rehabilitaciju)
- u znanstvenoistraživačkim institucijama (istraživačkim centrima, fakultetima i dr.)
- u privatnoj praksi
- na prevenciji, dijagnostici i rehabilitaciji poremećaja komunikacije, jezika, govora i glasa:
- poremećaja izgovora,
- poremećaja fluentnosti govora,
- jezičnih poremećaja – usporeni jezični razvoj,
- afazije i drugi neurogeni i neurološki poremećaji jezika – dysarthria, apraxia,
- poremećaja pisanog jezika – disleksija, disgrafija,
- poremećaja koji pogađaju matematičko znanje – akalkulija,
- poremećajima glasa, poboljšanju komunikacijskih vještina i učinkovitosti – poboljšavanje glasovnih kvaliteta kod vokalnih profesionalaca,
- kod osoba iz dvojezičnih sredina svih dobnih skupina.
Nadalje, logopedi su osposobljeni za rad na: - prevenciji, dijagnostici i rehabilitaciji poremećaja verbalne i neverbalne komunikacije u osoba s posebnim potrebama (mentalnom retardacijom, cerebralnom paralizom i kroničnim bolestima, sljepoćom i slabovidnošću, autizmom);
- rehabilitaciji slušanja jezika i govora osoba oštećenja sluha,
- prevenciji, dijagnostici i rehabilitaciji poremećaja oralno-laringealnih funkcija (gutanje),
- terapiji održavanja komunikacije osoba s cerebralnim poremećajima koji prate starenje,
- odabiru i razvoju podupirućih i alternativnih komunikacijskih sustava.
Logoped se osposobljava i za edukacijski rad i daljnje znanstveno usavršavanje. Logopedija kao znanstvena disciplina dolazi od grčke riječi logos – riječ i paideia – odgoj.
Temeljne logopedske discipline:
- afazija,
- dizartrija,
- razvojni jezično – govorni poremećaji,
- poremećaji glasa,
- poremećaji tečnosti govora,
- poremećaji hranjenja i gutanja,
- poremećaji čitanja i pisanja,
- poremećaji uzrokovani povredama mozga,
- oštećenja sluha i
- kompleksni poremećaji.
Kada se treba obratiti za pomoć logopedu?
Logopedsku terapiju s djetetom treba početi što ranije, no procjenu o tome donosi logoped s obzirom na djetetovu zrelost i mogućnost suradnje s njime tijekom logopedske terapije.
- ako se radi o djeci koja imaju rizik za postojanje jezično-govornih poremećaja
- ako se radi o djeci koja koriste pomoćna i nadomjesna komunikacijska sredstva/pomagala
- ako je bilo tko od roditelja, obitelji ili bliskih članova djetetu nesiguran ili sumnja da dijete ima poteškoće u jezično-govornom razvoju, treba se javiti logopedu.
- ako iz nekog razloga samo želite provjeriti jezično-govorni status Vašeg djeteta
U kojim slučajevima se savjetuje logopedski dijagnostički pregled?
- ako dijete kasni tj. ima usporen tempo jezično-govornog razvoja (progovara kasnije od svojih vršnjaka, razvoj govora i jezika se u njega odvija prilično sporo) te do treće godine nije svladalo govor
- ako dijete ima oštećenje sluha (konduktivno ili senzoneuralno oštećenje) važno je da se ono prepozna što ranije kako bi se putem rane rehabilitacije očuvao djetetov jezični razvoj, odnosno da bi ono dobivalo odgovarajuće jezične modele.
- ako kod djeteta postoje vidljiva organska odstupanja u anatomskoj građi i pokretljivosti govornih organa - opća nespretnost (usne, jezik, nepce, čeljust, zubi, anomalije zagriza) koje nastaju tijekom embrionalnog razvoja ili dojenačke dobi, te slabo razvijen fonemski sluh (specifičan govorni sluh koji se ne odnosi na fiziološki sluh, jer dijete nema nikakvo oštećenje sluha, već se odnosi na to kako određeni dijelovi mozga primaju i obrađuju glasove koje dijete čuje) koji ima sposobnost prepoznavati i razlikovati glasove koji oblikuju riječ
- ako dijete istodobno uči dva ili više jezika te iz navedenog razloga ima odstupanja u razvoju govora i jezika (npr. prenosi način izgovora glasova iz jednog jezika u drugi)
- ako dijete ima smetnje u ophođenju i komunikaciji (pervazivni razvojni poremećaj koji utječe na djetetovu sposobnost primanja informacija putem osjetila, čini ga preosjetljivim ili nedovoljno osjetljivim na određene podražaje; oštećuje proces obrade, odnosno tumačenja zaprimljene informacije i utječe na motorički sustav, osobito na sposobnost motoričkog planiranja odgovora)
- ako dijete ima specifični jezični poremećaj ili u mlađoj dobi nedovoljno razvijen govor unatoč skladnoj inteligenciji i urednom ophođenju s ljudima u neverbalnom komuniciranju (no ima više ili manje problema s izgovorom i razlikovanjem glasova, nerazgovijetan je okolini, rječnik mu je znatno siromašniji, obilno se služi gestama ruku, grimasama i intonacijom, loše usvaja sustav gramatike - promjene oblika riječi i tvorbu riječi, te ima poteškoća s povezivanjem riječi u rečenice, otežano razumije riječi koje označuju apstraktne pojmove i sl.)
- ako dijete ima poremećaj izgovora i do 5,5 godina nema pravilan izgovor svih glasova svog materinjeg jezika (odstupanja u govoru u kojima dijete u dobi kada bi već trebalo dobro izgovarati određene glasove, zbog različitih razloga, ne može standardno za materinji jezik izgovoriti neke od tih glasova, međusobno ih zamjenjuje ili izostavlja, nepravilno izgovara slogove i cijele riječi, dok mu je rječnik dovoljno bogat, a jezik gramatički pravilan)
Izgovorne norme prema prof. dr. D. Vuletić, 1990.) za pojedine glasove i glasovne skupine
Pravilan izgovor glasova A E I O U P B T D K G M N V L F H J - očekujemo u dobi 3 – 3,5 godina
Pravilan izgovor glasova S Z C LJ NJ R - očekujemo u dobi 4 – 4,5 godina
Pravilan izgovor glasova Š Ž Č DŽ Đ Ć - očekujemo u dobi 5 – 5,5 godina
- ako dijete ima poremećaj tečnosti, tempa i ritma govora (s pojavom prvih rečenica kod Vašeg djeteta, u dobi od godine i pol do dvije pa sve do pete ili čak šeste godine primijetite pojavu govornih netečnosti, tj. mucanja koje se očituje nevoljnim grčevima mišića govornih organa (kapaka, usana, jezika, mekog nepca, glasnica, brade, dijafragme) a ponekad ga (kod jakog mucanja) prate grčevi mišića lica, povećana napetost/ukočenost i nevoljni pokreti tijela (trešnja, tj. brzi trzajevi ruku, ramena, cijelog trupa). Grčevi izazivaju nevoljan prekid govorne tečnosti - višekratno ponavljanje, produžavanje ili napeto izgovaranje glasova, slogova, riječi ili fraza; blokade na početku ili unutar riječi i rečenica, prisilne stanke/pauze između, te usred riječi; produžavanja slogova i glasova na početku i/ili usred riječi, iznenadni prekidi govora, bezglasna zastajanja, ubacivanje pauza i pomoćnih glasova npr. "a" i "h" ili poštapalica "onda", "hm", "dakle" u govoru koji imaju funkciju pomoći djetetu da prevlada teškoću; izbjegavanje govora; brzopletost u govoru; izrazita sporost govora - bradilalija..)
- ako imate dojam da Vas dijete uvijek ne razumije kada mu se obraćate
- ako je u glasu djeteta prisutna učestala ili konstantna promuklost ili ono često ostaje bez glasa
- ako dijete nema usvojene predvještine čitanja, pisanja i računanja prije polaska u osnovnu školu (u ranijoj dobi između 3. i 4. godine nije imalo sposobnost prepoznavanja i stvaranja rime, općenito nema razvijenu fonološku svjesnost - glasovnu analizu tj. raščlambu i glasovnu sintezu tj. spajanje, odnosno sposobnost rastavljanja riječi na glasove (i slogove) i sastavljanja glasova (i slogova) u riječi, te povezivanje glasova sa slovima i u konačnici razumijevanje napisane riječi; nepravilan hvat olovke, nespretnost grafomotorike - glatkoće i brzine pokreta; nerazumijevanje broja kao količine, brojevne riječi, te grafičkog zapisa broja - simbola koji označava neku količinu...)
- ako želite provjeriti spremnost djeteta za polazak u osnovnu školu i/ili ga što bolje pripremiti
- ako dijete ima teškoće u usvajanju čitanja i pisanja
- ako dijete ima teškoće u učenju...
Uspješnost i trajanje logopedske terapije s djetetom ovisi prije svega o:
- uzroku poremećaja
- intenzitetu poremećaja
- kronološkoj dobi djeteta
- dobi kada je dijagnosticiran poremećaj i kada je započeta terapija
- stupnju razvoja kognitivne inteligencije djeteta, te fleksibilnosti i stabilnosti CNS-a (postoje li kakve komplikacije u razvoju živčanog sustava, npr. motoričke poteškoće, hiperaktivnost... ili oštećenja zona u mozgu odgovornih za jezik i govor i sl.)
- stupnju razvoja emocionalne inteligencije djeteta
- kompenzatornim mogućnostima djeteta
- redovnim dolascima na logopedsku terapiju
- suradnji, pomoći i uključenosti roditelja u rad s djetetom i kod kuće prema uputama logopeda
- motivaciji i radnim navikama djeteta