Ranije smo spomenuli kako se čak 93% poruke koju želimo prenijeti prenosi neverbalnim putem, dok je samo 7% verbalno. Zašto onda brinemo samo o
sadržaju poruke, a puno manje o načinu prenošenja? Pazimo li na usklađenost naše verbalne i neverbalne komunikacije? I na kraju, nedobivena poruka također šalje neku poruku, zar ne?
Održavanje kvalitetnog odnosa ključan je faktor u pružanju podrške djetetu. Ako se dijete osjeća prihvaćeno, više će se truditi, teže odustajati i osjećati veće zadovoljstvo pri bavljenju nekim aktivnostima, počevši od školskih. Iako vođen dobrim namjerama, naš je odnos često isprepleten brojnim pogreškama u komunikaciji koje lako možemo izbjeći.
Još od malih nogu, djeca uče kako komunicirati promatrajući svoje roditelje. Ako roditelji njeguju otvorenu i kvalitetnu komunikaciju, velike su šanse da će i dijete primjenjivati isto. Otvorena komunikacija pokazatelj je djeci da ih roditelji čuju i razumiju, što im pomaže u jačanju njihovog samopoštovanja. Ono što je ohrabrujuće jest da komunikaciju, a tako i odnose, uvijek možemo unaprijediti ma koliko god uspješni bili. Kada dodijelite mjesto dobroj komunikaciji, prihvatite neke alate i primijenite ih, razlike u odnosima možete primijetiti gotovo istog trena.
Što sve možemo njegovati za dobru komunikaciju? Obratite pažnju na sljedeće stvari:
Pripazite na neverbalnu komunikaciju
Dok razgovarate s djecom, sadržaj poruke može biti nejasan zbog poruke koju šaljete neverbalnim putem. Neverbalni dio odnosi se na ton glasa, brzinu govora, ali i ekspresiju lica, stav tijela, pokrete itd. Pripazite da su vam verbalni i neverbalni dijelovi usklađeni.
Komunicirajte na djetetovoj razini
Kada komunicirate s djecom, važno je da se spustite na njihovu razinu, i verbalno i fizički. Verbalno bi trebali nastojati ne komunicirati na način koji djeca nisu u stanju razumjeti. Fizički, pokušajte se spustiti na razinu svoje djece koja je dovoljna za lakše uspostavljanje kontakta očima.
Naučite slušati. Stvarno slušati
Slušanje je vještina koju je potrebno naučiti, a važan je faktor učinkovite komunikacije. Da bi bili dobar slušač fokusirajte se na dvije glavne stvari – kontakt očima i eliminaciju svih distraktora. Ako je kontakt očima zanemaren, a svoju pažnju dijelimo i na druge stvari poput TV-a ili mobitela, šaljemo poruku da nismo zainteresirani u ono što drugi, u ovom slučaju djeca, govore. Alternativa nedostatku vremena za razgovor u određenom trenutku je zakazivanje vremena za razgovor kasnije, u situaciji bez mogućih distraktora.
Držite razgovore kratkim i koristite što manje riječi
Ako se radi o maloj djeci, važno je da razgovori budu kratki. Korisno je postavljanjem pitanja redovno provjeravati slušaju li vas i razumiju. Organizirajte obiteljski sastanak ili vrijeme za razgovor. Jedan vrlo koristan alat za učinkovitu komunikaciju s djecom i obitelji općenito su organizirani obiteljski sastanci. Na ovaj način svaki član obitelji ima svoje vrijeme za govor.
Obiteljski sastanci mogu se održavati jednom tjedno ili češće po potrebi, a moguće ih je organizirati i za vrijeme večere ili drugih aktivnosti. Važno je samo da pažnja u tom trenutku bude usmjerena na komunikaciju i da svaki član obitelji dobije priliku nešto podijeliti.
Priznajte neznanje
Kada djeca postavljaju pitanja na koja roditelji ne znaju odgovor, u redu je to i priznati. U ovom trenutku korisno je pomoći djeci kako doći do informacije koju trebaju te ih uputiti u nekom smjeru.
Rješavajte problem jedan po jedan
Kada je riječ o konfliktu, često se dovodimo u situaciju da pokušavamo riješiti više problema istovremeno, što rezultira još većim sukobom i nejasnoćom.
Pokretanje više tema istovremeno vrlo je zbunjujuće, a posebice za djecu, te se stvarne probleme lako zanemari. Kada definirate probleme, rješavajte ih jedan po jedan kako bi izbjegli neshvaćanje.
Postavljajte pitanja koja počinju s kako i što
Postoje dvije vrste pitanja koje možemo postavljati drugima – otvorena i zatvorena. Dok su zatvorena ona koja traže odgovor u svega 2-3 riječi, otvorena pitanja traže objašnjenje i dodatne informacije. Započinjajući svoje pitanje s kako i što (umjesto zašto) dajete djetetu više opcija i potičete ga na komunikaciju. Iako komunikacija između roditelja i djeteta ponekad može biti izazovna, ne bi nužno trebao postojati strah od pogrešnog odgovora.
Roditelji su ti koji imaju znanje te sami odlučuju na koji način će ga prenijeti. U ovom odnosu upravo roditelji imaju veću kontrolu, a samim time se od njih očekuje i veće ulaganje. U odnose ulažemo usavršavanjem svojih vještina, a kada je riječ o roditeljima i djeci, ne smijemo zaboraviti onu najvažniju – strpljenje!
