Samopouzdanje - taj čuveni pojam koji nas prati cijeli život. Pojam kojim nerijetko objašnjavamo svoja postignuća, radnje, uspjehe i neuspjehe.
I dok je vjera u sebe važna za svakoga, njezin razvoj vrlo rano može odrediti daljnji put. Samopouzdanje kod djece vrlo rano može postati nestabilno, a za vrijeme adolescencije ovaj faktor je dodatno naglašen.
Promjene koje život pruža za vrijeme adolescencije ključan su razlog nestabilnosti samopouzdanja u tom periodu. Prvi pad samopouzdanja moguće je primijetiti već u ranoj adolescenciji (9 - 13 godine) kada je dijete izloženo prvoj većoj promjeni - odvajanju i odbacivanju dječjih aktivnosti.
Drugi veći pad najčešće je moguće primijetiti krajem adolescencije (18 - 23 godine) kada adolescent osjeća strah od neovisnosti i nedoraslost novim životnim izazovima. U svakoj izazovnoj fazi dijete može postati obeshrabreno i sklono negativnim kritikama. Savladavanje ovih životnih promjena može potaknuti vjeru u sebe, djeci dati motivaciju te osjećaj slobode, samostalnosti i sposobnosti. Sve ono što je, naravno, važno i odraslima.
Budući da se samopouzdanje razvija od malih nogu, nije iznenađujuće kako obitelj ima golemu ulogu. Osim odnosa prema djetetu i savjeta koje donosimo u nastavku, vrlo je važno i zadovoljstvo roditelja sa samim sobom. Što se članovi obitelji osjećaju pozitivnije u svojoj koži, odnosi unutar obitelji su kvalitetnije posloženi. No, primjećujete li kako je riječ o dvosmjernom odnosu? Kvalitetniji odnosi u obitelji potaknut će pozitivne osjećaje kod svih članova. I tako u krug!
Dakle, o postojanju samopouzdanja ovisi sretno i zdravo funkcioniranje osobe i obitelji, posebice tijekom adolescencije. I uz redovan rad na sebi, svome djetetu u popravku slike o vlastitim sposobnostima možete pomoći već danas, uz nekoliko jednostavnih koraka.
Što je bilo dobro, što je moglo biti bolje?
Djeca, baš kao i odrasli, svoje samopouzdanje često temelje na rezultatima. Iz tog je razloga jedan loš rezultat ponekad koban za samopouzdanje - on pokazuje da u nekom području jednostavno nismo dobri. To je, naravno, zabluda. Ovdje nastupa važnost komunikacije.
Umjesto pitanja poput: Zar nisi dovoljno učio/la ili trenirao/la, pitanjima kao što su: Što je bilo dobro, a što je moglo biti bolje potaknite dijete da neovisno o rezultatu traži svoj prostor za napredak, a na pogreške gleda kao na priliku za rast bez prevelikog fiksiranja na njih same.
Osvrnite se na trud, a ne rezultat
Samopouzdanje kreira način na koji dijete razmišlja. Tako se ponekad može pojaviti rečenica poput: Znao sam da neću uspjeti ili Nisam talentirana za to. Ako dijete vjeruje da nešto ne može, manje će se truditi i veća je šansa da taj uspjeh neće ni ostvariti, što dodatno može sniziti samopouzdanje.
Umjesto pohvale uspjeha i kritike neuspjeha, učite ih da svoje samopouzdanje grade na temelju uloženog truda koji imaju pod kontrolom, za razliku od rezultata koji je pod kontrolom samo djelomično.
Potaknite ih na nove stvari
Budući da se s niskim samopouzdanjem često pojavljuje i misao Ja to ne mogu, potaknite svoje dijete na proširenje svojih granica kroz nove aktivnosti. Naš mozak je stvarno dobar u učenju novih stvari, a njihovim izlaganjem pomažemo djetetu pri stjecanju novih vještina, što će kasnije povećati i vjeru u sebe.
Bitno je da novi zadaci budu postavljeni pravilno - dovoljno izazovni da zaintrigiraju dijete, ali dohvatljivi i ostvarivi kako bi izbjegli suprotni učinak.
Obrnite perspektivu i tražite savjete
Kako se vi osjećate kada vas netko pita za savjet? Vrlo vjerojatno samopouzdano, sigurno u sebe i zadovoljno. Zamislite tek kako se dijete osjeća kada na taj način pomogne odrasloj osobi. Pitajte djecu za njihov savjet o situacijama primjerenim njihovoj dobi kako biste pokazali da cijenite njih i njihove ideje. Ne samo da grade samopouzdanje, već i uče da je u redu zatražiti pomoć.
U odnosu na koga se uspoređuješ?
Koliko često svoje dijete uspoređujete s drugom djecom: Kako to da je Marko dobio 5, a ti 3? Pokušajte izbjegavati uspoređivanje djece s drugom ili pak s njihovom braćom/sestrama. Takve usporedbe mogu potaknuti djecu na vjerovanje da ne mogu ispuniti vaša očekivanja.
Cijenite trud djece čak i u onom trenucima kada su postigla nešto lošiji rezultat.
Uzmite u obzir i svoje samopouzdanje
Djeca se ugledaju na svoje roditelje. Roditelji su ti koje opažaju svakodnevno i od kojih uče. Kako će ona biti samopouzdana i vjerovati u sebe, ako to niste vi? Radite na svojem samopouzdanju. To ponekad nije lako, ali i ovo je proces koji traje i zahtjeva ulaganje. Isprobavajte i sami nove stvari, učite iz pogrešaka i nakon njih zadržite samopouzdan stav tijela koji neće samo djeci poslati sliku samopouzdane osobe nakon pogreške, već će u tim trenucima pomoći i vama.
S odrastanjem djeca mijenjaju svoje prioritete i prilagođavaju se novim izazovima. Svakim novim izazovom mijenjaju se i stvari koje mogu utjecati na njihovo samopouzdanje. Važno je naglasiti da su te stvari najčešće promjenjive, dok je vaša uloga roditelja stalna i nepromjenjiva. Upravo zato važno je naučiti kako možete graditi samopouzdanje svog djeteta. Primijenite neke od smjernica već danas i, ne zaboravite, radom na sebi pomažete i svome djetetu. Ulažite u vaš osobni rast i razvoj, a ako vam je pri tome potrebna podrška javite se na info@mentalnitrening.hr.
