Prijašnja istraživanja na konzerviranoj tuni iz 1993. i 2004. pokazala su razinu zagađenja živom ali ne tako loše kao sada.
Nedavna testiranja na koncentraciju žive u nekoliko uzoraka konzervirane tune pokazala su da je od 55% testiranih uzoraka koncentracija žive bila iznad dozvoljenih vrijednosti za ljudsku upotrebu a stanje se i dalje pogoršava.
Imajući u vidu prosječne vrijednosti zagađenja živom pronađenih u tuni, znanstvenici preporučuju da bi prosječan 9-godišnjak povećao dozvoljenu razinu čak ako bi konzumirao tunu svakih 6 tjedana. Nedavno istraživanje na Harwardu u svezi utjecaja žive u tuni pokazalo je da bi se granica dozvoljene zagađenosti trebala smanjiti za polovicu, međutim sadašnji propisi dozvoljavaju čak 10 puta više količine žive nego što je dozvoljen limit pa je tako naša riba sa dozvoljenih 20 puta većom koncentracijom žive dozvoljena za uporabu.
Ali bez obzira na dozvoljenu količinu žive u ribi prema standardima Agencije za zaštitu okoliša, ta razina ipak nije dovoljna zaštita za trudnice tako da je preporučljivo da bi sve trudnice koje konzumiraju ribu trebale provesti testiranje na živu čak i prije začeća. Test je vrlo jednostavan - iako trovanje živom zahvaća cijeli organizam dovoljan je test na uzorku kose. Istraživanja na djeci koja su podvrgnuta na štetnosti žive pokazala su da nijedan dozvoljen nivo žive u organizmu nije siguran, ali riblja industrija se ne slaže s rezultatima istraživanja.
Živa nije samo problem za djecu. Živa i ostali zagađivači u ribi mogu povećati rizik od fibrilacije atrija - nepravilnost srčanog ritma povezanim s moždanim udarom, demencijom, srčanim arestom ili skraćenim životom. Ribe nisu jedini izvori otrovnih teških metala. Živa je pronađena i u proizvodima Ayurvedske medicine kao što je visoka koncentracija škroba u kukuruznom sirupu.
