Respiratorni Sincicijski Virus uzrokuje akutne infekcije dišnog sustava u osoba svih životnih dobi.
RSV je ubikvitaran. Kako se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi često kažemo da je RSV uzročnik tihe sezonske godišnje epidemije. U odraslih osoba i djece školske dobi najčešće uzrokuje blagu kliničku sliku.
Teže kliničke oblike bolesti uzrokuje u dojenčadi i male djece koji se najčešće prezentiraju bronhiolitisom i /ili pneumonijom te u starijih osoba i osoba s poremećajem funkcije imunološkog sustava u kojih dovodi do značajnog morbiditeta i mortaliteta. RSV infekcija se javlja sezonski tijekom zime i ranog proljeća u razdoblju od studenog do travnja tako da do druge godine života gotova sva djeca prebole RSV infekciju.
Budući da imunološki odgovor na RSV infekciju ne štiti protiv reinfekcije, stopa obolijevanja za sve izložene tijekom sezone iznosi oko 40%. Rizik infekcije je najveći u djece koja pohađaju kolektiv, djece koja su izložena štetnom utjecaju duhanskog dima i djece koja nisu hranjena majčinim mlijekom. Samo 1-2 % djece zaražene respiratornim sincicijskim virusom zahtijeva bolničko liječenje.
U dojenčadi i mlađe djece RSV je jedan od najznačajnijih uzročnika bronhiolitisa i pneumonije. Tijekom prvih tjedana života, poglavito u prijevremeno rođene dojenčadi, RSV infekcija se manifestira tek neznatnim znakovima respiratorne bolesti. Pospanost, razdražljivost, slabije uzimanje obroka koje je ponekad udruženo s pojavom apnoičkih ataka mogu biti jedini znakovi RSV infekcije.
Ranije zdrava dojenčad koja oboli od RSV infekcije uglavnom ne zahtijeva bolničko liječenje. Od bolnički liječene djece, većina se uz suportivne mjere otpušta na kućno liječenje unutar pet dana. Stanja koja povećavaju rizik razvoja teških (ponekad fatalnih) oblika RSV infekcije su cijanotične i složene srčane pogrješke, kronične plućne bolesti (poglavito bronhopulmonalna displazija), imunodeficijencije, prematuritet.
Kako se prenosi respiratorni sincicijski virus?
Čovjek je jedini izvor infekcije. Respiratorni sincicijski virus se prenosi kapljičnim putem (kihanjem, kašljanjem) i direktnim kontaktom putem kontaminiranih ruku ili predmeta. Potvrđeno je da virus na rukama može preživjeti do pola sata, na kontaminiranim površinama se može zadržati i nekoliko sati što upućuje na veliku važnost provođenja općih higijenskih mjera kao prevencije širenja virusa.
Koji su simptomi respiratornog sincicijskog virusa?
Starija djeca i odrasli najčešće imaju znakove upale gornjih dišnih puteva ali se mogu javiti znakovi upale donjih dišnih puteva, egzacerbacije astme.
U zdravih odraslih osoba i starije djece bolest je samoograničavajuća i često može proći neopaženo ili se manifestira kao obična prehlada.
Stariji bolesnici, osobito oni koji su imunokompromitirani ili kardiopulmonalni bolesnici mogu razviti teži oblik bolesti koji najčešće zahtijeva bolničko liječenje.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke prezentacije, dobi pacijenta, epidemiološke situacije i pregleda pacijenta.
Kao dodatni alat u obzir dolaze laboratorijske pretrage (osobito u slučaju razvoja komplikacija) i brzi antigenski testovi kojima se dokazuje prisustvo virusa u nazofaringealnog obrisku.
Liječenje respiratornog sincicijskog virusa
U kliničkoj praksi posto i manjak učinkovitih specifičnih terapijskih postupaka. Terapija počiva na simptomatskim mjerama liječenja i potpornim postupcima.
Kako je zamijećeno da primjena oksigenoterapije primjetno poboljšava stanje bolesnika, svi terapijski postupci su usmjereni na održavanje adekvatne oksigenacije i hidracije.
Medikamentozna terapija ima značajno ograničenu ulogu u liječenju RSV infekcije u djece.
Većina djece i dojenčadi se oporavi u periodu do dva tjedna. Nakon preboljenja RSV bronhiolitisa u ranoj dojenačkoj dobi, pojedina djeca razvijaju sklonost ponavljajućim bronhoopstrukcijama. Ta povezanost često obasjava skrivenu predispoziciju razvoju reaktivne bolesti dišnih puteva nego li posljedicu preboljenja RSV infekcije.
Infekcija se može prevenirati provođenjem općih higijenskih mjera ( pranje ruku, izolacija bolesnika, dezinfekcija kontaminiranih površina ).
Pasivna profilaksa se provodi pomoću monoklonskog protutijela protiv RSVa ( palivizumab) smanjuje učestalost hospitalizacije u visokorizične djece.
Isplativa je samo u visokorizične djece koja imaju veliki rizik za razvoj teškog kliničkog oblika bronhiolitisa ( hemodinamski značajna srčana pogrješka, kronična bolest pluća, prijevremeno rođena dojenčad, djeca s imunodeficijencijama). Prva doza se primjenjuje neposredno prije početka sezone RSV-a. Ostale četiri doze se primjenjuju u razmacima od jedan mjesec tijekom sezone RSVa.
Prevencija RSV bronhiolitisa u visokorizične dojenčadi palivizumabom može prevenirati razvoj piskanja nakon preboljenja RSV bronhiolitisa.
Usprkos pedesetogodišnjem istraživanju, još uvijek nema licenciranog cjepiva koje bi zaštitilo visokorizične pacijente od RSV infekcije.
