Miomi su dobroćudni tumori građeni od mišićnih stanica miometrija. Vrlo su česti, a njihova učestalost jako raste s dobi žene. Među zdravim ženama nebirane populacije susreću se u oko 40% bjelkinja i čak 60% crnkinja.
Među trudnicama miomi veći od 1 cm u promjeru nadjeni su u 1-10% žena. Dijele se najčešće na one smještene neposredno uz sluznicu endometrija; to su submukozni miomi, one koji su ispod seroze; to su subserozni miomi i one koji su unutar stijenke mišića maternice; to su intramuralni miomi.
Koje tegobe mogu uzrokovati miomi?
Najčešće ih je jedan ili dva, no može ih biti mnogo, a dimenzijama nerijetko prelaze 10 cm ili više. Manji obično ne uzrokuju tegobe, veći ili brojniji mogu uzrokovati produljena i obilna menstrualna krvarenja, pritisak, nelagodu, smetnje s mokrenjem, stolicom itd. Miomi se u menopauzi smanjuju.
Utjecaj mioma na trudnoću
U žena s miomom koje ostvare trudnoću može se očekivati porast veličine mioma u njih oko trećine. Nema dobrih studija koje bi korelirale ishod trudnoće i karakteristike mioma, njihov broj ili veličinu, ali svi se autori uglavnom slažu da miom nema neki izrazito nepovoljan utjecaj na tijek trudnoće. Kod nekih žena može biti krvarenja u ranoj trudnoći ili već učestalost hipertenzije i zastoja rasta djeteta. Prezentacija djeteta može biti poremećena; češći je stav zatkom ili poprečni položaj, češći je poremećeni položaj posteljice i ima dokaza da su češća postporođajna krvarenja u žena s miomima. Svakako, trudnoća žene s miomom uvijek je rizična i valja je pažljivo pratiti.
Utječu li miomi na začeće?
Godinama se pak raspravlja imaju li miomi i kojih osobitosti negativan utjecaj na reprodukciju.
Premda se sumnja da miom remeti krvotok u maternici, remeti njen oblik, remeti gibanje mišića, peristaltiku, mijenja sastav tvari neophodnih za uspješnu implantaciju itd., utjecaj na prirodno zanošenje i iznošenje prirodno zanesenih trudnoća slabo je istražen.
Tek posljednjih godina napravljeno je nekoliko studija, ali njihovi su rezultati i dalje vrlo kontroverzni. Većina istraživača se slažu da je miom jedini uzrok neplodnosti u ne više od 1-2% neplodnih žena. Kod fertilnih žena nađeno je pak da miomi, neovisno o njihovom broju, položaju i veličini nisu povezani s učestalošću spontanih pobačaja do 20. tjedna trudnoće.
U žena koje ne mogu zanijeti istraživanja je više i njihovi rezultati precizniji. Velike metaanalize posljednjih godina ponovno potvrđuju da je nepovoljan utjecaj na začeće i učestalost ponovljenih pobačaja značajno povezan samo s postojanjem submukoznih mioma, ali ne u onih intramuralnih i subseroznih.
Nepovoljan je učinak značajno povezan s postojanjem mioma koji dodiruje i mijenja oblik miometrija, a jedna velika studija iz 2017. g. jasno pokazuje da miomi koji ne remete oblik unutrašnjosti maternice nemaju nepovoljan učinak na začeće ili iznošenje trudnoće u postupcima potpomognutog začeća.
Najveći je problem, naravno, što učiniti ako žena ima miom i želi ostvariti trudnoću. Istraživanja učinjena do sada pokazuju da je učestalost začeća nakon operacije, u usporedbi s učestalošću začeća neoperiranih žena s miomom, nešto bolja samo u žena čiji je miom submukozan.
Kod intramuralnih i, posebno, subseroznih mioma uspjeh začeća operiranih žena nije ništa bolji od onih neoperiranih.
Kada se preporuča operacija mioma?
Operacijom se ne postiže smanjenje učestalosti ponovljenih pobačaja neovisno o lokaciji mioma.
Operirati ili ne, važno je pitanje jer kod operiranih žena su komplikacije u trudnoći češće, posebice one vrlo opasne; npr. prsnuće maternice u mjestu ožiljka. Ona se susreće u porodu i, na žalost i prije njegovog početka u relativno visokom postotku trudnica (1-1,5%) i tada je nerijetko izravni uzrok smrti djeteta.
Prema našim istraživanjima, nakon miomektomije, u usporedbi s trudnoćama žena s miomima koje nisu bile operirane, vaginalno rađa samo 12% trudnica, u 4,3% došlo je do rupture maternice, i perinatalna je smrtnost djece bila nekoliko puta viša no u djece neoperiranih žena.
Stoga su preporuke kojih se valja držati: u žene koja može začeti i nije prethodno imala spontane pobačaje, miomi se ne operiraju prije trudnoće. Posebno u koliko se radi o ženi starijoj od 35 godina, operacija i oporavak odgodit će trudnoću, pa uz ionako smanjenu mogućnost začeća u starijoj dobi, operacija je još manje preporučljiva.
Kod žena koje imaju problema sa začećem ili održavanjem trudnoće problem je složeniji, valja uzeti u obzir brojne okolnosti, no, uopćeno, preporuka je prije pokušaja iduće trudnoće operirati samo miome koji dodiruj endometrij i remete unutrašnjost maternice.
