S obzirom na to da je smrt od prirođene anomalije najčešći razlog perinatalnog umiranja, a troje, neki kažu i sedam od stotinu rođenih ima neku prirođenu manu, jasno je kako je identificirati uzrok i naći načina postaviti antenatalnu dijagnozu dovoljno rano, jedan od najprečih zadaća opstetričara danas.
Otkriće ljudskog genoma i očekivana razjašnjenja mnogih genetskih bolesti čine područje prenatalne dijagnostike jednim od najbrže razvijajućih područja medicine danas. Računa se kako je oko 20-25 % prirođenih anomalija posljedica pogreške u gradnji kromosoma, manjku ili mutaciji jednog ili nekolicine gena i vjerujemo kako ćemo analizom fetalnog genoma idućih godina moći antenatalno otkriti veliki broj prirođenih anomalija.
Genetske anomalije fetusa su:
Anomalije broja i građe kromosoma: poliploidije ili aneuploidije, delecije, translokacije i mozaicizam.
Najčešće su i, danas se cijeni kako ih valja očekivati u oko 1 % novorođenih. Zanimljivo je, međutim, kako učestalost varira između rasa i etničkih skupina i neovisno o dobi. Većina plodova s anomalijom broja kromosoma pobaci se tijekom rane trudnoće ili umire u perinatalnom razdoblju, pa je, s obzirom na mogućnost relativnog dugog života, realno jedini pravi problem Downov sindrom.
Anomalije jednog ili nekolicine gena
Radi se o anomalijama gena autosomnih kromosoma ili o anomalijama gena spolnih kromosoma koje se prenose recesivno ili dominantno. Drži se da se s nekom genopatijom rađa oko 1 % novorođenčadi i da ih je više od 6000, premda se neke anomalije ispoljavaju tek u odrasloj dobi. Dominantno svojstvo ili manu nasljeđuje polovina djece, a zbog raznolike ekspresije bolest može biti različito teška: npr. Huntingtonova bolest, neki oblici mišićnih distrofija, policistični bubrezi itd. Recesivno svojstvo ispoljavaju samo homozigoti, a poznato je više od 2000 bolesti koje se tako mogu prenijeti: vrlo rijetke poremetnje metabolizma zbog nedostatka ili poremećene funkcije enzima, mentalna retardacija, brojne lizosomalne bolesti, cistična fibroza itd.
Spolno vezane bolesti su isključivo vezane uz nasljeđivanje poremećenog X kromosoma. Dominantne su letalne za mušku djecu: rahitis rezistentan na D vitamin, dermalna hipoplazija. Recesivna svojstva prenose se na polovinu muške djece, a polovina kćeri svojstvo prenose dalje: npr. adrenoleukodistrofija su recesivne spolno vezane bolesti koje u 20-50 % nositeljica uzrokuju mentalnu retardaciju, a mogu se otkriti nalazom mutiranog genoma.
Mnoge bolesti posljedica su postojanja "osjetljivog" gena koji se prenosi od majke ili oca i koji tek uz date okolinske uvjete olakšava pojavu bolesti ili mane. Tako se objašnjava nastanak niza anomalija sraštanja neuralne cijevi, anomalije skeletnog i srčano-krvožilnog sustava, pa čak i prirođena luksacija kukova.
Metode prenatalne dijagnostike
Do nedavno genetski materijal fetusa bilo je moguće analizirati iz materijala koji je bilo moguće dobiti samo izravno, invazivnim metodama: rana amniocenteza, kordocenteza, biopsija fetalni korionskih resica. Ti testovi obavljani su od nekih 10-11 tjedana trudnoće ili kasnije. Danas se dijelovi fetalne DNK mogu izolirati iz majčine krvi, dobiti kompletan fetalni genom i analizirati strukturu pojedinih kromosoma, ali i pojedine gene. Materijal se može dobiti ranije, već s 10-11 tjedana u svih raspoloživih testova.
Invazivnim metodama izravno dobivamo uzorak stanica djeteta bilo da se uzima plodova voda, korionskih resice ili krv djeteta. One nose rizik komplikacija u toku trudnoće i mogu dovesti do npr. spontanog pobačaja i prijevremenog poroda. Kromosomi djeteta, odnosno DNK molekule, analiziraju se izravno i daju jasan i precizan rezultat. Izravna analiza fetalne DNK i dalje je zlatni standard za dijagnozu kromosomopatija i genopatija djeteta.
Neinvazivne metode prenatalne dijagnostike nemaju rizik komplikacija trudnoće. To su razne biokemijske metode ili analiza fetalne DNK iz majčine krvi. Metode bazirane na biokemijskim određivanjima u osnovi su statistička analiza parametara i daju procjenu rizika da dijete ima neku gensku grešku (dvostruki, trostruki,četverostruki test, kombinacije itd...). Ti testovi nisu točni, oni su samo gruba procjena.
Neinvazivna pak analiza fragmenata fetalnog DNK koji se dobiva ekstrakcijom iz krvi majke (Nifty, Qualified, Panorama itd..) vrlo su točni, točnost najboljih prelazi 99 %. Ovim postupcima mogu se otkriti sve strukturne i numeričke promjene kromosoma, spol djeteta, a najnovijima moguće je otkriti anomalije pojedinih gena. Tehnikama sekvenciranja moguće je analizirati pojedine gene, dobiti cijeli genom djeteta i tako otkriti rijetke monogenske poremećaje koji nisu vidljivi metodama slikovne dijagnostike i/ili konvencionalnim probirnim testovima u prvom ili drugom tromjesečju.
Mogu li potpuno zdravi roditelji imati dijete s genetskom anomalijom?
To je često pitanje koje postavljaju roditelji. Nerijetko misle da ako u porodici nemaju nikoga sa, na primjer, Dawnovim sindromom, ili bilo kojom drugom DNK malfunkcijom, da ne postoji nikakva mogućnost da dobiju dijete s nekom od kromosomskih abnormalnosti.
Nažalost, apsolutno svi mogu zanijeti dijete s nekom genskom ili kromosomskom greškom, bez obzira na porodičnu anamnezu roditelja, zdravstveno stanje, životni stil trudnice i supruga i slične parametre. Niko nije pošteđen, pa je pametno testiranje ponuditi svima.
Koji neinvazivni genetski test za odabrati?
Najvažniji kriterij pri odabiru testa jeste vrsta tehnologije koja se koristi i ovisi li rezultat testa i koliko o frakciji fetalne DNK u majčinoj krvi. Važna je i dostupnost genetskog savjetovanja. Ako se naime otkriju rijetke aberacije teško je pravilno procijeniti konkretan rizik za dijete i to mora učiniti iskusan genetičar u suradnji s opstetričarom.
Jednako tako, svaki pozitivan nalaz potrebno je potvrditi metodom „zlatnog standarda“, dakle izravnom analizom fetalnog DNK materijala dobivenog npr. amniocentezom.
