Tkivo fetusa u razvoju izuzetno je osjetljivo, a kemijske tvari, manjak neke potrebne supstance ili fizička sila mogu izazvati oštećenje. Zovemo ga teratogenom.
Teratogen je svaka tvar, organizam, fizička sila ili deficit koji tijekom trudnoće može ugroziti normalan razvitak embrija ili ploda i tako uzrokovati abnormalnu građu ili djelotvornost tkiva ili organa. Te tvari nerijetko su nepotrebno propisani lijekovi.
Strukturalni defekt, malformacija javit će se onda kada neki nepovoljni agens poremeti razvoj tkiva ili organa koji se razvija upravo u vrijeme izloženosti agensu ili neposredno nakon izlaganju. Svaki organ ima kritično razdoblje razvoja pa izloženost agensu prije ili tijekom njega uzrokuje malformaciju. Osjetljivost za manje abnormalnosti, pretežito funkcionalne ispade, ne poklapa se s vremenom osjetljivosti za velike malformacije i obično je u nekom drugom razdoblju trudnoće kada proliferiraju ili se diferenciraju stanice konkretnog tkiva ili organa.
Naročito velike defekte uzrokovat će kromosomalne aneuploidije ili strukturalni defekti nasljednog materijala. Isto tako, uzrok velikim malformacijama može biti oštećeni spermij ili jajna stanica.
U vrijeme prvih dana nakon oplodnje blastocista je zaštićena zonom pelucidom, a morfogeneza nije započela.
U ovom razdoblju obično vrijedi fenomen “sve ili ništa”: nakon izlaganja teratogenu plod će se ili pobaciti ili će ostati neoštećen. Stanice embrija u to vrijeme još nisu “upućene” na stvaranje određenih tkiva, one su pluripotentne. Embrij će preživjeti i razvijati se normalno u koliko oštećene pluripotentne stanice može zamijeniti hiperproliferacijom jednakih takvih, novih i zdravih, ili će biti pobačen u predimplantacijskoj ili ranoj postimplantacijskoj fazi razvoja.
Kasnije razdoblje, od 15. do 60. dana nakon oplodnje vrijeme je organogeneze i najosjetljivije razdoblje u životu jedinke za nastanak malformacija. Izlaganje teratogenu najčešće će dovesti do pobačaja u koliko do toga dođe unutar prvih 30 dana (15-45-dan nakon oplodnje).
Nakon 11. tjedna gestacije pa prema terminu fetus je puno otporniji prema toksičkim tvarima.
Nastanak malformacija smanjen je jer su organski sustavi već organizirani I velikih defekata ne može biti. Naime, kada je organiziran i ima definitivan oblik velike malformacije su nemoguće. Međutim, uvijek postoji opasnost od manjih deformacija I funkcionalnih ispada koji se mogu manifestirati tek u doba odrasle jedinke. Kasna izlaganja teratogenima mogu uzrokovati usporenje rasta, bolest djeteta, malfunkciju organa, prijevremeni porod, smrt fetusa ili novorođenčeta, čak i malignome, odnosno konstitucijske bolesti u kasnijem životu..
Izloženi smo desetinama tisuća kemijskih tvari, a svakodnevno industrija nas okružuje novima. Za većinu tih tvari potencijalna teratogenost nije poznata. Svakodnevno se uvode brojni lijekovi čija potencijalna štetnost za fetus nikada nije ili neće biti testirana.
Većinu istraživanja provode ili financiraju farmaceutske kuće kojima je u interesu lijek prikazati boljim no što on objektivno je pa ih se ne može ozbiljno uzeti u obzir prilikom ocjene rizika za trudnoće.
Osim toga, mnoge studije koje bi dale odgovor na pitanje potencijalne teratogenosti, svojim dizajnom nisu etički opravdane. I onda kada nema dokaza da je neki lijek teratogen u smislu izazivanja velikih strukturalnih mana ili teških funkcionalnih ispada, ipak za većinu lijekova nije poznato kako utječe npr. na kombinirane aktivnosti tijela: otpornost na hipoksički incident, otpornost na infekcije, toleriranje pothlađivanja itd.
Zato je strogo zabranjeno trudnicama davati bilo koje novo i nepoznato sredstvo koje nije prošlo rigorozne provjere neštetnosti za fetus. Kako tvari date izravno u cirkulaciju, parenteralno, ne prolaze proces metaboličke preinake u crijevu, i jetri i djeluju praktički nepromijenjeni, ovo pravilo posebno se odnosi na davanje lijekova u injekcijama.
Postoji klasifikacija lijekova u nekoliko skupina kako bi liječnicima olakšala pristup i propisivanje:
Skupina A.
Lijekovi za koje su kontrolirane studije pokazale da nisu opasni ako se daju tijekom prvog tromjesečja trudnoće ili kasnije, odnosno za koje postoji minimalna bojazan da bi mogli biti opasni čak i u posebno osjetljivih jedinki.
Skupina B.
Ispitivanja na životinjama nisu pokazala rizik za potomstvo, ali nema kontroliranih studija u humanih trudnoća, ili istraživanja na životinjama pokazala su opasnost, ali ta opasnost nije bila potvrđena u kontroliranim studijama na humanim trudnoćama tijekom prvog tromjesečja.
Skupina C.
Studije na životinjama pokazale su potencijalnu teratogenost, a studija na humanim trudnoćama nema. Lijek se smije propisivati samo u koliko očekivana korist opravdava moguću štetnost
Skupina D.
Postoji dokazana opasnost od teratogenog učinka u ljudi, ali korist od lijeka je tolika da nadvladava potencijalnu štetnost
Skupina X.
Dokazana teratogenost. Opasnost veća od potencijalne koristi od lijeka. Lijek je kontraindiciran tijekom trudnoće
Ovakav pristup zapravo znači sljedeće: osloni se na lijek za koji dugogodišnje iskustvo pokazuje da je koristan i nije štetan za potomstvo, a izbjegavaj propisivati lijekove kojih potencijalna štetnost nije isključena, posebno ako postoji zamjena sa sigurnim sredstvom.
Danas znamo da mnogi antibiotici: npr penicilini i cefalosporini nisu teratogeni, među lijekovima za kontrolu povišenog krvnog tlaka to je metildopa, među sredstvima za smirenje diazepam, za bol acetil salicilna kiselina I paracetamol.
Na sreću, velika većina trudnoća prolazi posve normalno, bez potrebe za lijekovima. One najčešće tegobe mogu se riješiti s lijekovima koji su dokazano neopasni. Za sve ostale situacije, najpametnije je ne uzimati ništa novo i nepoznato, posebno je to zabranjeno tijekom prvog trimestra. Neprovjereni lijekovi dopušteni su isključivo u slučaju vitalne indikacije za trudnicu, a to je zaista beskrajno rijetko. U mojoj dugogodišnjoj kliničkoj praksi ne mogu se sjetiti ni jedne jedine trudnice kojoj smo trebali dati potencijalni teratogen zbog neke teške vitalne indikacije koju nismo mogli drugačije razriješiti.
