Tantrum je normalna dječja reakcija, napad nekontroliranog bijesa na frustraciju. Temeljni uzrok je nezrelost dječjeg mozga da razumije i kontrolira situaciju.
Većina roditelja zatraže savjet tek kada se dogodi „izljev bijesa“ koji njima smeta, izbacuje ih iz njihove “zone komfora“. Tada se uglavnom okrivljuje dijete zbog „lošeg“ ponašanja.
Izljev bijesa nije krivica djeteta, posljedica je složene kombinacije više faktora:
1. dječje nezrelosti i temperamenta djeteta
2. nepoznavanja i neprepoznavanja mogućnosti maloga djeteta
3. nedosljednog vodstva i rastezljivih granica u odgoju djeteta.
4. temperamenta roditelja/skrbnika
Zašto nastaje tantrum?
Svatko od nas (kao roditelj/skrbnik ili gledatelj) doživio je projekt „prelazak ceste“. Scena je sljedeća: Odrasli stoji na pločniku, drži dijete za ruku i vrlo opširno objašnjava djetetu da se ne smije pretrčavati cesta, jer će naići auto, ozlijedit će ga, boljet će ga, ići će u bolnicu, mama, tata i baka bit će jako žalosti. A može i umrijeti! U momentu, kada vam se čini da ste učinili sve za dijete, dali koristan savjet, popustila vam je koncentracija, a djetetu je dosadilo stajanje i vaš govor (koji ne razumije!), „otrglo“ se i jurnulo na cestu! Daljnji scenario i ne treba opisivati! Odrasli frustriran, ljut, uplašen viče na dijete, kažnjava ga. A dijete? Oponaša reakciju odrasle osobe! Ljuti se, vrišti, baca na pod.
Roditeljska reakcija straha za sigurnost djeteta, nesvjestan je proces iz dijela mozga (amigdala) koji niti odrasli ne kontroliraju.
Djetetu je nejasno „u čemu je problem“ jer mu nije razvijen dio mozga za racionalizaciju i kontrolu emocija (tzv. prefrontalni prekorteks).
Sraz emocija je na najvišem nivou, ali i loš “nauk“ djetetu kako se ponašati u iznenadnoj i nerazumijevajućoj situaciji. Ljutnjom i vikom! Kada nešto ne razumiješ viči i vrišti!
Tako nastaje tantrum, dječji izljev bijesa, a zatim slijede tretmani koji također nadilazi djetetove mogućnosti razumijevanja uputa. I tako, od vatrice dječje ljutnje nastaje neugasiv požar tantruma!
Dijete nije mali odrasli
Većina roditelja/skrbnika obraća se djetetu rječnikom za odrasle, ali dijete to ne može razumjeti. „Rječnik“ koji ne razumije najprije ga zbuni, plaši, zatim ljuti i frustrira. Zar se i vi niste našli u situaciji da ne razumijete neki strani jezik? Jeste li u tom momentu postali zbunjeni, pomalo frustrirani? Ako trajno živite i radite u okolini čiji jezik ne razumijete, vi ćete racionalnim dijelom mozga (koji kod djeteta nije razvijen!) odrediti strategije za savladavanje razumijevanja toga jezika! Dijete raste u okolini koja ga uglavnom tretira kao malog odraslog, komunicira s njim „rječnikom“ koji ono ne može razumjeti .
Malo dijete razumije riječi za stvari i situacije „koje vidi“, razumije svrhu i značenje raznih predmeta u kući! Može shvaćati i neke jednostavnije akcije, zahtjeve, pitanja i izjave.
Jeste li se ikada zapitali zašto dijete (do 14 godine!) nije zakonski odgovorno za svoje postupke? Zakon je prepoznao mogućnosti djeteta, ali i odgovornost roditelja/ skrbnika. Punoljetnost se stječe s 18 godina.
Nedavno su neuroznanstvenici utvrdili da niti u toj dobi, mlađi punoljetnici, nisu u potpunosti ovladali vještinom dobre prosudbe i racionalnosti, jer još nije dostignuta potpuna zrelost dijela mozga (prefrontalna kora) koji kontrolira impulsno ponašanje.
Razvoj dječjeg mozga
Zahvaljujući modernim tehnikama oslikavanja mozga, danas možemo saznati kako mozak raste, razvija se i sazrijeva. Dijete se rađa s 25% težine mozga u odnosu na odraslu osobu. Težina je tek manji dio problema, glavni problem je nezrelost. A put sazrijevanja mozga je jako, jako dug!
Rast i razvoj mozga određen je nasljeđem/genima i okolinskim faktorima.
Dijete se rodi s milijardama moždanih stanica (neurona) ali one nisu odmah funkcionalne. Između neurona trebaju se najprije razviti veze, poveznice - sinapse. Na svakom neuronu najprije rastu ogranci – dendriti, koji se povezuju s ograncima drugih neurona, tako se uspostavljaju veze, neuroni se umrežavaju. Ove veze moraju i „očvrsnuti“ dobiti svoju (mijelinsku) ovojnicu. Veze koje su dobile svoju mijelinsku ovojnicu brže prenose podražaje od onih koja to nisu. Mijelinizacija se odvija određenim redoslijedom. Veze koje prenose osjetne/senzorne podražaje počinju proces mijelinizacije ubrzo nakon rođenja, dok veze predodređene za kompleksne procese u mozgu (asocijativne, kognitivne) mijeliniziraju znatno kasnije.
U procesu sazrijevanja mozga milijarde neurona moraju se povezati (umrežiti) a poveznice očvrsnuti (mijelinizirati).
Najprije se umrežavaju i mijeliniziraju neuroni za osjete (dodir, ravnotežu, sluh i vid), nakon toga se umrežavaju neuroni za motoriku (većina djece prohoda oko 15 mjeseci života), zatim neuroni za govorne vještine.
Neuroznanost je potvrdila da se, od pete do sedme godine, umrežavaju dijelovi mozga koji omogućuju djetetu kognitivne (spoznajne) vještine da uči i zapamti pojmove „koje ne vidi“.
Neuroni u prefrontalnim dijelovima mozga, koji kontroliraju ponašanje, emocije i impulse imaju jako dugi put sazrijevanja, neki nisu potpuno umreženi niti u doba punoljetstva. Stoga neuroznanstvenici zrelost mozga povezuju s prefrontalnom korom, koja dostiže punu zrelost u dobi oko 25 godina! Tada se usvaja neovisnost, kao jedan od glavnih pokazatelja zrelog uma, koja podrazumijeva pravne aspekte, napuštanja roditeljskog vodstva i financijske potpore.
Sazrijevanje mozga je dugotrajan proces, uvjetovan nasljeđem (genima) i okolinom. Odrasli razmišljaju prefrontalnim, racionalnim dijelom mozga o dobroj prosudbi i dugoročnim posljedicama. Djeca (i tinejdžeri) razmišljaju emocionalnim dijelom mozga –amigdalom.
Tantrum znakovi i simptomi
Kada nastaje tantrum?
Kada se malo dijete dodatno isfrustrira, a okidači mogu biti:
1. fiziološki: umor, glad, bolest ili manja ozljeda
2. frustracija situacijama koje ne razumiju
3. istovremena želja za roditeljskom pažnjom i prirođen nagon za samostalnošću
4. nezrele vještine suočavanja s jakim emocijama.
5. brzinsko „učenje“ da su napadi bijesa učinkovit način da dobiju ono što žele ili izbjegnu ono što ne žele
6. djeca uče istražujući svoju okolinu i postaju jako frustrirana kada ih netko u tome sprječava (primjerice zabrane iz sigurnosnih razloga)
Kako se ispoljava tantrum - simptomi
Tipični uobičajeni tantrum
Većina ispada bijesa kod djece od 1.do 5. godine, dio je normalnog ponašanja. Napad bijesa uključuje: plač, vrištanje, vikanje, padanje na pod, mlataranje, udaranje, bježanje, guranje, bacanje predmeta, zadržavanje daha, guranje ili grizenje.
Napadi bijesa javljaju se u prosjeku jednom dnevno i traju do tri minute u dobi od 1,5 do 5 godina. Najčešće trajanje bijesa je do 1 minute, s normalizacijom raspoloženja i ponašanja između napada.
Vanjske manifestacije tantruma modificiraju dob djeteta, naslijeđeni temperament djeteta i naslijeđeni temperamentu roditelja. Ozbiljnost, učestalost i duljina napada smanjuju se odrastanjem djeteta.
Atipični napadi bijesa mogu biti prethodnica poremećajima ponašanja ili psihijatrijskim problemima
1. javljaju se kod djece starije od 5-6 godina
2. traju dulje od 15 minuta
3. javljaju se redovito više od pet puta dnevno
4. javlja se ekstremna agresija s ozljeđivanjem sebe, osoba oko sebe uz uništavanje stvari oko sebe.
Kod atipičnog tantruma dobro je posavjetovati se s neuropedijatrom, dječjim psihijatrom i psihologom. Osobito ako dijete ima i poremećaj spavanja, enurezu ili negativno raspoloženje između napada bijesa.
Fizički pregled djeteta s tipičnim napadima bijesa je uredan i nisu potrebni laboratorijski testovi. Kod djece koja zadržavaju dah u napadu može se učiniti pretraga krvne slike (moguć nedostatak željeza i anemija). Frustraciju mogu izazvati neprepoznati poremećaji vida i sluha, te se sugeriraju pretrage u tom smjeru.
Kako racionalno postupati kod sprječavanje nastanka tantruma?
Postoje brojne upute i preporuke i sve su najčešće slabo učinkovite jer je većina preporuka usmjerena ka „popravljanju“ dječjeg lošeg ponašanja. Kako su nama profesionalcima roditelji korisni za suradnju često ne propitujemo njihove odgojne metode, granice, karakteristike ličnosti, temperament, obiteljske i radne odnose. Neki roditelji, tek kada se dogodi „izljev bijesa“ koji njima smeta, izbacuje ih iz njihove “zone komfora“ potraže pomoć profesionalaca i često se dijete okrivi za loše ponašanje.
Najjednostavniji i najučinkovitiji postupak za sprječavanja nastanka tantruma je prepoznavanje okidača napadaja, to su umor, glad, bolest ili ozljeda, ali i brojni faktori koji frustriraju nezrelo dijete (mi ih odrasli ne prepoznajemo!).
1. Rutina je iznimno važna
Korisno je uspostaviti rutinu svih dnevnih aktivnosti: za jelo, odmor, spavanje, izlaske u šetnju. Roditelj isplanira dnevne aktivnosti, pridržava ih se i tako stvori djetetu rutinu dnevnih događanja. Dijete želi imati tu rutinu, jer se u njoj osjeća sigurno i nefrustrirano.
Odrasli svojim odgovornim i racionalnim odlukama (za dobrobit djeteta) vode dijete tijekom dnevnih aktivnosti. Dijete ne zna prepoznati je li gladno i umorno. Tu se sada javlja druga strana problema - roditelj treba biti siguran i odlučan u zahtjevima oko ovih aktivnosti. Pokazati svojim stavom da je siguran u svoje zahtjeve i odlučan u provođenju istih.
Najveća greška su dodatna, opširna objašnjavanja rječnikom za odrasle, koje dijete ne razumije i to ga dodatno frustrira!
Jasno, za ovaj pristup očekuje se da je roditelj i sam siguran u svoje odluke i postavljene granice. Ako je roditelj nesiguran, dijete to vrlo lagano prepoznaje. Nesiguran ili preopterećen roditelj obično prepušta vodstvo u dnevnoj rutini djetetu, jer mu je to lakši način, ali za dijete to nije dobro.
Zamislite malu nezrelu glavicu koja bi trebala odlučiti kada će jesti a kada spavati?! Nesiguran roditelj uz poticaj dr Googla prepušta odgoj svoga djeteta toj „nezreloj glavici“ uz nerazumljiva opširna objašnjenja koja “malu glavicu“ dodatno frustriraju.
Dijete će izrasti u sigurnu i samostalnu osobu samo su ako mu pokažemo granice u kojima se može kretati.
2. Poštujte svoje dijete!
Poštujte njegove zahtjeve, ali uvijek imajte da umu da dijete još nema kontrolu svojih emocija i ponašanja. Preispitajte jesu li vaši pomagači u odgoju dosljedni u postavljenim granicama. Ako se granice mijenjaju ovisno o skrbnicima ili dnevnom raspoloženju, tada je dijete nesigurno „ ne zna što je dopušteno, a što nije“, tada izljevom bijesa traži svoju „pravicu“. Takvo dijete i samo odrasta u nesigurnu osobu.
3. Osjećaj kontrole
Omogućite djetetu da osjeti kontrolu nad malim stvarima, što može zadovoljiti urođenu potrebu za neovisnošću i tako spriječiti izljeve bijesa. Ponudite manje izbore poput biranja vrste soka, odjeće, vremena kada će oprati zube (npr. prije ili poslije kupanja).
4. Zabranjene stvari držite negdje gdje ih dijete neće vidjeti ili moći dohvatiti
Tako ćete smanjiti izazove i onemogućiti bijes. To naravno neće uvijek biti moguće, osobito izvan vlastitog doma, gdje ne možete kontrolirati okolinu. Tada odvratite djetetu pažnju. Iskoristite kratke raspone pažnje i ponudite mu zamjenski predmet umjesto željenog, započnite novu aktivnost da bi nadomjestili zabranjenu ili umanjili frustraciju.
Možete jednostavno promijeniti okolinu. Odvedite dijete van ili u drugu sobu. Budite svjesni dječjih granica. Ako znate da je dijete umorno, nije najbolji trenutak za nabavku ili još samo jedan zadatak na brzinu.
Kako racionalno postupati kada nastupi tantrum odnosno izljev bijesa?
Kada nastupi tantrum, korisni su sljedeći postupci:
1. Ne ostavljajte dijete samo. Dovoljno je što se nosi s emocijama koje ne može kontrolirati, ne mora se još osjećati i napušteno!
2. Ostanite mirni, ne paničarite! Pokažite svojim stavom, mirnoćom da ste sigurni i vi i vaše dijete u situaciji koja je dijete isfrustrirala. Dijete će to prepoznati!! Ako vas gura od sebe, sjednite ili stanite dalje od djeteta i dalje ostanite mirni!
3. Ne pogoršavajte situaciju dodatnim objašnjenima, jer vas dijete u tom momentu ne sluša!
4. Tantrum je obično kratkotrajan, po prestanku napada nemojte ponovno frustrirati dijete objašnjavanjem kako se loše ponašalo, kako bi se trebalo ponašati.
5. Zagrlite svoje dijete, poljubite ga, da osjeti vašu ljubav i toplinu
6. Ponašajte se kao da se ništa nije dogodilo, tako ćete poslati poruku da tantrum nije važan vama, pa će prestati biti važan i djetetu!
7. Tipični tantrumi ne mogu naškoditi razvoju vašeg djeteta!
Zaključno:
Usmjerite sve svoje snage da dijete osjeti da ste Vi sigurni u svoje postupke i odlučni u postavljenim granicama. Dijete ima pravo da se ne snalazi, ali vi ne!
Poštujte djetetovu dob i granice primjerene dobi! Tako ćete izbjeći ili barem smanjiti djetetov izljev bijesa. Jasno, djetetov temperament kao i temperament skrbnika može otežati kontrolu nepoželjne situacije „izljeva bijesa“.
Ako ste pročitali do kraja ovaj poduži članak, to znak je da ste visokomotivirani da proširite spoznaje i tako se uspješnije uhvatite u koštac s višestrukim izazovima dječjeg tantruma.
