Ako pitate učenike koje su njihove prve asocijacije na učenje vrlo vjerojatno će u svojim odgovorima spominjati riječi dosadno i teško. O oba bi se aspekta mogli napisati brojni članci, no u ovom ćemo se zadržati na definiranju učenja teškim.
Iako se kaže da je svaka ocjena za đaka realno je stanje velika usmjerenost na onu najbolju ocjenu - peticu. Naime, petice predstavljaju ključ koji otvara sva vrata i ključ koji se, stoga, nikako ne smije izgubiti. One se nagrađuju i hvale, a ponekad, u ekstremnim slučajevima, jedine i toleriraju.
Takvim velikim inzistiranjem na odličnim ocjenama djeca uče da su pogreške i loše ocjene dokaz neuspjeha. Stoga, učenje počinje biti teško jer njegov ishod mora biti isključivo onaj najbolji. No, nije samo prevelika usmjerenost na rezultat jedini razlog zašto je učenje teško. Tu su i poteškoće s organizacijom vremena, lošim ranijim iskustvima ili pak neučinkovit pristup učenju. Problem nastaje kada se zbog ovakvog pogleda na učenje kod djece počinje javljati strah.
Može li strah biti koristan?
Strah i učenje su pomalo kao voda i ulje - možete ih uliti u istu čašu, no baš i ne idu dobro zajedno, ne miješaju se. Prilikom doživljaja straha u tijelu je pojačano lučenje hormona stresa - kortizola. I dok niske i umjerene količine mogu doprinijeti učenju, veće količine iznimno negativno utječu na njega, kao i na pamćenje. Kada osjećamo strah tijelo se priprema za borbu ili bijeg, a ne za upijanje novih informacija.
Dakle, mala doza straha neke učenike može učiniti opreznijima i potaknuti ih na više ulaganja. Međutim, kada ne znaju kako se nositi sa strahom on se nagomilava i dovodi do blokade prilikom učenja te glupih pogrešaka ili pak odustajanja.
Često strahu prethode disfunkcionalne misli poput moram dobiti pet ili ovo je preteško, ja to ne mogu naučiti, a posljedice se ne javljaju samo u pogledu osjećaja, već i fiziologije (ubrzani otkucaji srca i dr.), te ponašanju (odustajanje, prokrastinacija i sl.). Borba protiv straha prilikom učenja ne mora biti zahtjevna. Postoje savjeti koje možemo primijeniti već danas.
Što možemo učiniti?
1. Identificiranje
Pomozite djetetu otkriti što točno uzrokuje osjećaj straha. Je li to strah od neuspjeha, boji se da će razočarati nekog drugog ili pak nešto treće - nema veze. Poučite ga da primijeti negativne misli poput ovo je preteško ili ja to ne mogu, ulovi ih, zapiše te zajedno pokušajte na njih odgovoriti. Zašto su se pojavile? Što je najgore što se može dogoditi? Nakon toga, krećemo na kreiranje plana!
2. Plan akcije
Prilikom učenja korisno je izraditi plan učenja, odnosno točno definirati koliko si vremena dajemo te do kada želimo završiti određeno poglavlje. Pri sastavljanju plana ne smijemo zaboraviti na pauze, odmor, a čak ni na male nagrade za uspjeh!
Pravilnim definiranjem i dopuštanjem odmora koji je unaprijed dio rasporeda smanjit ćemo neugodne osjećaje poput krivnje ako dođe do pada produktivnosti. Također, postavljanjem manjih, kratkoročnih ciljeva održat ćemo jednaku razinu motivacije.
3. Rutina
Pomozite djetetu u stvaranju učenja kao rutine jer ono tada postaje jednostavnije. Ako si dopustimo dovoljno vremena za učenje, točnije krenemo na vrijeme, svaki dan napredujemo, a da to jedva i primjećujemo. Posljedično možemo povećati zadovoljstvo sobom i osjećaj sigurnosti u svoju izvedbu.
Također, ako smo učenje dugo vremena vezali isključivo uz odricanje aktivnosti koje volimo (npr. Sljedeća tri dana ne mogu/ne možeš nigdje jer moram/moraš učiti!), nije iznenađujuće ako ono postane dosadno ili se izgubi motivacija. Svi trebamo u danu učiniti i nešto za sebe, po vlastitom guštu, a malim koracima svaki dan ostale aktivnosti neće morati čekati neko drugo vrijeme.
4. Promjena okoline
Ponekad je okolina u kojoj dijete pokušava učiti mogući uzrok manjka koncentracije. Dopustite mu da ju prilagodi sebi i svojim potrebama, a u blizini neka se ne nalaze stvari koje mogu lako odvući pažnju poput mobitela, računala i sl. I nema varanja, ugasite i zvuk! :)
5. Mindfulness meditacija i ostale tehnike opuštanja
Tehnike opuštanja dugo se vremena koriste za smanjenje osjećaja nelagode, poboljšanje fokusa i povećanja opće dobrobiti. U posljednje vrijeme posebno je popularna Mindfulness meditacija kojom pokušavamo osvijestiti naša osjetila s ciljem smanjenja broja misli, a posljedično i opuštanja.
Postoje razne mindfulness aktivnosti koje su lako primjenjive, poput jednostavnog usmjeravanja na ono što vidimo ili čujemo i zadržavanja pažnje na tome. Osim toga, možemo se usmjeriti i na vlastito disanje te ne dopustiti mislima da odlaze na nešto drugo već ih vraćati isključivo na jednu stvar - disanje! Na ovaj način rješavamo se negativnih misli koje u nama pobuđuju osjećaje straha, nelagode, anksioznosti i dr.
Prilikom učenja i izvršavanja ostalih školskih obaveza, osjećaj straha je uobičajena reakcija. Ako je prisutan u manjim količinama, strah nam može biti koristan i usmjeravati nas prema uspjehu. Ipak, ako su prisutne velike količine straha te nam ono ne dopušta da napravimo sljedeći korak, korisno je poznavati savjete kako ga možemo kontrolirati ili čak u potpunosti spriječiti.
