Popularnost mindfulnessa među stručnjacima za mentalno i tjelesno zdravlje raste. Mindfulness intervencije koriste se u tretmanima depresivnosti, kronične boli, poremećaja hranjenja, stresa i ovisnosti.
Mindfulness je pronašao svoje mjesto i u školskim kurikulumima nekih zemalja, a stručnjaci spominju potencijal mindfulnessa u unapređenju dječje pažnje, fokusa, pamćenja te samoprihvaćanja zbog čega ga djeca svakodnevno prakticiraju u nekim školama.
Mindfulness trening može biti koristan djeci s ADHD-om u poboljšanju pažnje i fokusa. Rezultati studije iz 2013. godine pokazuju kako je kod dječaka koji su završili 8-tjedni tečaj mindfulnessa došlo do smanjenja hiperaktivnog ponašanja i poboljšanja koncentracije. Kod agresivne djece, takav trening može biti koristan jer unapređuje samokontrolu.
Nadalje, trening mindfulnessa povećava suradništvo u djece, poboljšava interpersonalne vještine i brigu za ostale. Također, pokazalo se da djeca bolje rješavaju konflikte.
Istraživanja pokazuju kako vježbe mindfulnessa mogu unaprijediti i sposobnosti nošenja sa stresom, teškim emocijama, strahom od ispita ili ispitivanja, a mindfulness unaprjeđuje i pozitivne emocije i staloženost.
No na koji način mindfulness potiče navedene dobrobiti? Ima li on direktan utjecaj na funkcioniranje mozga ili se radi o nečem drugom?
Istraživanja iz područja neuroznanosti ukazuju kako prakticiranje mindfulnessa uključuje procese usmjeravanja pažnje, detekcije situacija kada um „odluta“, kao i ponovnog usmjeravanja pažnje. Ovi procesi povezuju se sa tri velike mreže živčanih stanica u mozgu, a njihova međusobna suradnja i aktivacija utječu na usmjerenost pažnje i „lutanje“ uma prilikom kojeg dijete utone u misli i nije usredotočeno na ono što radi ili što se događa oko njega.
Rezultati istraživanja iz neuropsihologije koje se bavilo ovom dinamikom ukazuju kako je kod prakticiranja mindfulnessa veća fleksibilnost u izmjeni ovih stanja zbog čega je lakše uočiti skretanje pažnje kao i ponovno usmjeravanje pažnje na ono što se izvodi uslijed detekcije „lutanja“ uma kada je dijete prepušteno svojim mislima.
Jedan od razloga zašto mindfulness može biti djelotvoran može se objasniti i načinom na koji se mozak razvija. Istraživanja pokazuju kako meditacija ima velik utjecaj na kognicije u ranim fazama razvoja mozga. Iako se naš mozak kroz život neprestano razvija, veze u prefrontalnim dijelovima mozga najbrže se stvaraju u djetinjstvu.
Izvršne funkcije mozga, kao što su planiranje, organizacija ponašanja, započinjanje i planiranje aktivnosti, odgađanje ponašanja i fokus, upravo su povezane s prefrontalnim dijelom mozga. Prakticiranje mindfulnessa uključuje razvoj vještina koje su kontrolirane upravo od strane prefrontalnog korteksa, a koje mogu imati osobit utjecaj na razvoj samoregulacije, strpljenja ili upravljanja fokusom tijekom djetinjstva.
Nažalost, znanost još nema odgovore na sva pitanja o mindfulnessu i načinima na koji on utječe na mozak. Tako će vjerojatno još neko vrijeme i ostati. No, to ne znači da djecu koja tek uče regulirati svoja unutarnja stanja ne treba podučiti načinima kako to učiniti, a kako ne bi bila prepuštena sebi.
