Povišena tjelesna temperatura definira se kao tjelesna temperatura iznad normalne razine posljedično promjenama u termoregulacijskom centru koji se nalazi u dijelu mozga koji zovemo hipotalamus.
Šta je to povišena tjelesna temperatura i koji su načini njezinog mjerenja?
Povišena tjelesna temperatura definira se kao tjelesna temperatura iznad normalne razine posljedično promjenama u termoregulacijskom centru koji se nalazi u dijelu mozga koji zovemo hipotalamus.
Normalna tjelesna temperatura zdravog djeteta kreće se od 36 do 37 C na površini kože mjereno ispod pazuha, a na sluznicama (usne šupljine i rektalno) te u uhu mjeri 0,5-1 C više. Uz to je prirodno temperatura u večernjim satima viša za oko 0,3 C od one jutarnje.
Blago povišena temperatura (subfebrilitet) mjerena ispod pazuha je već ona koja prelazi 37C, a značajnije ona preko 38C. Preko 39C su jako visoke temperature. Rektalno i u uhu, blago povišenom smatramo temperaturu preko 37,5C, preko 38,5C značajno povišenom, dok je preko 39,5C vrlo visoka temperatura.
Iako već dodirom ponekad možemo ustanoviti da dijete ima povišenu temperaturu, takav postupak je nedovoljno pouzdan i preporuča se kod malog djeteta uvijek precizno ju izmjeriti.
Dojenčadi i maloj djeci radi pouzdanosti češće mjerimo temperaturu rektalno, a starijima ispod pazuha.
Nekada su se za mjerenje temperature pretežno koristili živini toplomjeri. Danas ih zbog toksičnosti zamijenjuju toplomjeri koji umjesto žive sadrže galij ili leguru na bazi galija, indija i kositra, te digitalni toplomjeri. Za rektalno mjerenje dovoljno je 1-2minute, tj. prestajemo sa mjerenjem kada vidimo da temperatura više ne raste. Ispod pazuha mjerenje traje oko 5 minuta. U slučaju ako koristimo digitalni toplomjer mjerenje je gotovo kada toplomjer zvukom označi kraj.
Danas su sve više u upotrebi bezkontaktni ili ušni infracrveni toplomjeri, trakice s kristalima koji reagiraju na toplinu i koje se prislanjaju na kožu čela, flasteri s kristalima koji kontinuirano do 48 sati mjere temperaturu djeteta. Glavna zamjerka svim tim metodama je da znaju biti neprecizne. Također postoje i toplomjeri u obliku duda varalica kod kojih je važno da ih beba drži u ustima bar 3 minute neprekidno, što je nekad teško postići, pogotovo ako je dijete zbog bolesti razdražljivo.
Koji su razlozi povišene tjelesne temperature kod djece?
Najčešći razlog povišene tjelesne temperature kod djece je akutna bolest. No ona može biti povišena i uslijed pojačane tjelesne aktivnosti , velike vrućine u okolini tijekom ljeta ili kod preutopljavanja djece odjećom
Koji simptomi najčešće prate povišenu temperaturu kod djece?
Povišenu temperaturu kod djece često prate i drugi simptomi što zavisi od bolesti o kojoj se radi. Ona je najčešće kod djece praćena respiratornim simptomima: curenjem nosa, kašljanjem, kihanjem, no može biti praćena i povraćanjem, proljevom, klonulošću, odbijanjem hrane ako je njezin razlog crijevna infekcija.
Može li temperatura biti opasna?
Temperatura može biti opasna uslijed naglog porasta kada kod malog djeteta zbog nezrelosti mozga može dovesti do febrilnih konvulzija. Febrilne konvulzije se očituju grčevima mišića pri čemu dijete ne diše, poplavi i izgubi svijest. Mogu trajati nekoliko sekundi do nekoliko sati. Nakon dugotrajnijih napada mogu se pojaviti znaci oštećenja mozga različitog stupnja.
Osim toga povišena temperatura je opasna jer se tijekom njezinog trajanja gubi više tekućine nevidljivom perspiracijom ( ubrzanim disanjem I preko kože) pa ako ne unosimo dovoljno tekućine prijeti opasnost od dehidracije. Temperatura kod novorođenčeta I mladog dojenčeta zahtjeva nakon skidanja odmah posjet pedijatru jer može biti znak ozbiljnjijih infekcija.
Što učiniti kada se izmjeri povišena temperatura?
Kad se djetetu izmjeri povišena temperatura, korisno je:
- dijete raskomotiti, tj. lakše ga obući, u prozračnu, pamučnu odjeću
- prostoriju također ne pregrijavati, optimalna je temperatura oko 21C
- povećati unos tekućine; dijete češće nuditi piti ili ako se doji, stavljati na prsa
- okupati dijete u mlakoj vodi ili staviti obloge od vode na sobnoj temperaturi
Kada i koje lijekove koristiti?
Ako je temperatura pod pazuhom preko 38C, a rektalno ili u uhu preko 38,5C uz ranije navedene mjere potrebno je koristiti lijekove za snižavanje temperature (antipiretike). Lijekove je važno znati pravilno dozirati i pridržavati se navedenih uputa.
Prvi izbor za djecu je paracetamol. Primjenjuje se 10-15mg/kg/dozi, nikako ne češće od svaka 4 sata. Previsoke ili prečeste doze mogu rezultirati ozbiljnim toksičnim efektima za dijete.
U slučaju da je temperatura jako visoka (pr. 39,5-40C) ili je razmak od prethodnog paracetamola manji od 4h izbor je dati ibuprofen. Primjenjuje se 5-10mg/kg , ne češće od 3-4x u istom danu.
Dojenčadi se obično daje terapija rektalno, u formi čepića, a većoj djeci na usta, u obliku sirupa ili starijima može i u obliku tablete.
Važno je napomenuti da se aspirin NE primjenjuje u dječjoj dobi jer može dovesti do akutnog zatanjenja jetre I encefalopatije poznate pod nazivom Reyov sindrom
Kada posjetiti liječnika?
Ako dijete ima samo povišenu temperaturu koja se lako spušta bez jačih popratnih simptoma, te je dobrog općeg stanja i uobičajeno se ponaša, tada se prvi dan bolesti rijetko može utvrditi uzrok bolesti i nije nužno odmah ići liječniku.
Sama za sebe visina temperature ne govori uvijek za težinu bolesti djeteta, o tome nam više govore prateći simptomi tipa zimice, tresavice, profuznog povraćanja klonulosti, bolnosti, otežanog disanja, osipa koji ne blijedi na pritisak, a koji mogu biti združeni uz temperaturu i mogu biti signal da je dijete ozbiljno bolesno. Također važan parametar nam je i dob djeteta.
Stoga je, dijete nužno što prije odvesti liječniku ako:
- je mlađe od 3mjeseca
- ima zimicu i tresavicu, klonulo je ili bolno
- pospano je ili se ne može razbuditi
- ima neobičan osip
- temperatura se ne može sniziti
- ima jaku glavobolju i povraća ili ima ukočen vrat
- otežano diše, stenje, pjeni i hvata zrak
