Prekomjerna dnevna pospanost je česta i neprepoznata a nepovoljno utječe na neurokognitivni razvoj, kognitivne vještine i školski uspjeh školaraca.
Prekomjerna dnevna pospanost školaraca
Pospanost je poteškoća održavanja željene razine budnosti, a prekomjerna dnevna pospanost (PDP) je povećana sklonost drijemanju u okruženju gdje se očekuje da je dijete budno i „bistro“. PDP zahvaća 10% do 20% mlađih školaraca, a čak 16% do 47% adolescenata. Roditelji je uglavnom ne prepoznaju a profesionalci nedovoljno vrednuju. Djeca uglavnom ne znaju prepoznati ili ne mogu verbalizirati unutarnje stanje "pospanosti".
PDP nepovoljno utječe na razvoj neurokognitivnih vještina potrebnih za dobar školski uspjeh, osobito nepovoljno utječe na verbalne sposobnosti i složene kognitivne funkcije. To su razumijevanje čitanja, usmeno/sintaktičko razumijevanje, pravopisne i matematičke vještine.
Djecu s PDP se etiketira kao lijene, nepažljive, nemotivirane i razmažene što dovodi do niskog samopoštovanja djece, a to otvara Pandorinu kutiju nedaća u neurorazvoju i budućnosti djece. Roditelji zamjećuju različite probleme kod djeteta ali ih ne povezuju sa PDP, jer vanjske manifestacije mogu biti varljive, naizgled paradoksalne i ovise o dobi djeteta.
Kako prepoznati pretjeranu dnevnu pospanost djece
Neka djeca mogu verbalizirati osjećaj umora, dosade, smanjenog raspoloženja, zijevaju, trljaju oči, pada im ili klima glava. Mlađa djeca su nepažljiva i hiperaktivna a starija impulzivna, ćudljiva, promjenljiva raspoloženja, apatična, nedovoljno zainteresirana, slabije pažnje i otežane koncentracije. Poznatiji nam je pojam školskog umora, ali bi ga trebali razlikovati od PDP. Umor je osjećaj nedostatka energije i nenormalna razina iscrpljenost nakon normalnih aktivnosti. Ponekada se i preklapaju. U školaraca se javljaju dvije grupe vanjskih manifestacija PDP: pojačana i smanjena aktivnost.
Prekomjerna dnevna pospanost s pojačanim aktivnostima
Dijete je nemirno, stalno se vrpolji, nepažljivo, snižene koncentracije, emocionalno labilno, trajno je negativističko. Ima odbijajuće ili čak neprijateljsko ponašanje, razdražljivost, agresivnost i najrazličitije pretjerane reakcije u ponašanju uz slabiji školski uspjeh. Ova stanja su slična, bolje poznatom poremećaju ADHD-u (hiperaktivnosti s deficitom pažnje), stoga se često zamjenjuju.
Prekomjerna dnevna pospanost sa smanjenim aktivnostima
Školarci su tihi, bezvoljni, nepažljivi, neusredotočeni, zaboravljivi, povučeni i izolirani jer su zbog PDP propustili neka društvena zbivanja i socijalnu interakciju s vršnjacima. Anksiozni su, depresivni i često žrtve vršnjačkog nasilja.
Koji su uzroci Prekomjerne dnevne pospanosti
PDP u većine djece je uzrokovana nedovoljnim trajanjem noćnog spavanja (za dob) i poremećajima spavanja. Djeca su u zadnjem stoljeću „izgubila“ prosječno oko jedan sat spavanja. Važnu ulogu u ometanju dječjeg sna imaju vanjski utjecaji, koji dovode do cirkadijalne neusklađenosti tzv sindrom odgođenog spavanja/buđenja ili „spavanje do podne“, zatim neprimjerene dječje aktivnosti tijekom budnosti (manjak tjelesnih aktivnosti, sjedalački način života, pretilost) i „ gubljenje“ noći uz „ekrane i igrice“. Rjeđe su uzrok zdravstvena stanja (poremećaj disanja u snu, kronična bol, noćni napadaji) a izuzetno rijetko neurološke bolesti (narkolepsije, idiopatske hipersomnije).
Kako se dijagnosticira Prekomjerna dnevna pospanost?
S obzirom na visoku zastupljenost i potencijalne negativne posljedice, brzo otkrivanje, dijagnosticiranje i tretiranje PDP važna oblik pedijatrijske skrbi.
Prvi korak je upoznavanje roditelja, učitelja i opće populacije sa problemom koji poprima sve veće razmjere u školske djece. Dobro je da i profesionalci više vrednuju PDP.
Nepravilna dijagnoza može dovesti do neprimjerene upotrebe lijekova, koji bi mogli pogoršati pospanost, kao i posljedične zdravstvene tegobe, poremećaje ponašanja i poteškoće učenja.
Kada se roditelj javi pedijatru ili neuropedijatru uz anamnezu i klinički pregled djeteta učiniti se i dodatne pretrage, na primjer Epworthova mini ljestvica za procjenu pospanosti, krvna slika i elektroencefalogram (EEG). EEG snima aktivnosti mozga u različitim stadijima budnosti, pospanosti i spavanja. Stadiji su specifični za dob djeteta, po duljini i grafozapisu. Nekoj djeci će biti potrebno učiniti cjelonoćno EEG polisomnografsko snimanje, kojim će se dobiti podaci o kretanju očiju, mišića, radu srca, disanja, zasićenosti kisikom. Nekoj djeci će se učiniti MSLT test, za dodatnu procjenu postojanja poremećaja spavanja, pogotovo prekomjerne dnevne pospanosti i narkolepsije.
Kako se liječi Prekomjerna dnevna pospanost
Prema dobivenim podacima (gore navedenih pretraga), planira se tretman za svako pojedinačno dijete.
Općenite preporuke u tretiranju PDP su pridržavanje optimalnih količina sna prema dobi. Školarci (mlađi i stariji) trebali bi spavati noću 9 do 10 sati. Jutarnje buđenje ne bi trebalo biti teško. Vikend produžena spavanja bi trebala biti u razumnim granicama.
Spavanje do podne nije poželjna opcija. Opće higijenske mjere uključuju spavanje noću. Dnevni, cirkadijalni (dvadesetčetverosatni) ritam reguliran je unutrašnjim biološkim satom, određuje osnovne fiziološke funkcije, pa tako i spavanje noću. Preporučuje se izbjegavati predugo korištenje ekrana, različite vrste (TV, mobilni, tableti, igrice) tijekom cijelog dana, a osobito neposredno prije spavanja jer može dovesti do teškoća usnivanja, manje ukupne količine sna i prekomjerne dnevne pospanosti.
