Najčešće alergije na hranu u djece

Vrijeme čitanja: ~7 min
© Elena Stepanova / Shutterstock

Alergija na hranu nastaje kada organizam na određeni sastojak hrane reagira specifičnom imunološkom reakcijom, ne prepoznajući ga kao koristan. Alergena svojstva prvenstveno imaju bjelančevine iz hrane, na koje se tada usmjeri reakcija.

Nutritivna alergija znatno je češća u djece  (3-8%) nego u odraslih (manje od 3%). Iako bilo koja hrana može biti alergena, najčešće nutritivnu alergiju u djece izaziva ovih 8 namirnica: kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, pšenično brašno, soja, orašasti plodovi, riba i školjke. Do dobi 5 godina većina tih alergija se prevlada te samo mali dio nastavlja se i u odraslu dob. Glavni alergeni iz hrane u odraslih su: školjke, kikiriki, orašasto voće i riba.

Alergijske reakcije treba razlikovati od intolerancije kod koje imamo nepodnošenje određenog sastojka hrane uslijed nemogućnosti njegove probave ili nekog drugog neimunološkog razloga. Tako primjerice u alergije na kravlje mlijeko, reagiranje je prema bjelančevinama iz mlijeka, dok kod intolerancije nema dobre probave mliječnog šećera (laktoze) uslijed manjka enzima koji je odgovoran za njegovu razgradnju.

 

Uzroci razvoja alergije

Vrlo važnu ulogu za razvoj alergije ima genska predispozicija, zrelost organizma, ali i okolišni čimbenici. Geni koje nasljeđujemo od roditelja predisponiraju naš organizam za normalno ili alergijsko reagiranje. Tako je u obiteljima u kojima jedan ili više članova ima neku alergiju, znatno veći rizik za dijete da ju također razvije. Nezrelost probavnog trakta i njegovih imunoloških funkcija (neoptimalna funkcija probave, smanjena količina sekretornih protutijela, slabije veze među epitelnim stanicama probavnog trakta) kod male djece razlog su radi kojeg je alergija tada najčešća. Dobno uvjetovano prirodno sazrijevanje omogućava da se većina alergija spontano preraste.

Naš crijevni mikrobiom i okolišni faktori koji na nj utječu također su važan čimbenik u razvoju alergije. Crijevni mikrobiom formira se po porodu, a ovisi o genetici, majčinom mikrobiomu i okolini. Porod carskim rezom, prehrana djeteta (pr.izostavljanje majčinog mlijeka), primjena antibiotika, tendencija hiperhigijenskim uvjetima mogu djelovati na promjene mikrobioma koji onda pospješuje alergijsko reagiranje. Prema novijim saznanjima nedostatak D vitamina i nepovoljan omjer višestruko nezasićenih masnih kiselina u hrani također su svojevrstan rizik. Globalno gledajući, upravo iz navedenih razloga, alergijskih reakcija iz godine u godinu je sve više.

 

Klinička slika izazvana alergenima

Manifestacije alergije na hranu mogu biti raznolike i zahvaćati različite organske sustave. Tako imamo sistemne reakcije, gastrointestinalne, kožne i sa strane dišnog sustava. Prema brzini nastanka razlikujemo rane i kasne. Rane nastaju nakon par minuta do 2 sata od unosa alergena, a potaknute su IgE protutijelima. Kasne nastaju više sati pa do par dana od konzumiranja alergena radi čega je onda teško uočiti poveznicu između hrane i reakcije.

Najžešća reakcija ranog tipa je anafilaktična reakcija u kojoj dolazi do kolapsa cijelog organizma (edema tkiva, otežanog disanja, pada krvnog tlaka, obilne sekrecije…) što može biti opasno po život. Poznajemo i “gastrointestinalnu anafilaksiju” koja ide samo sa simptomima probavnog sustava; jakim bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem (unutar 1 – 2 h), a slijedi ih proljev.

Blagi oblik ranog alergijskog reagiranja je oralni alergijski sindrom koji se očituje peckanjem, svrbežom, žarenjem ustiju, ponekad otokom usne i nepca ali bez drugih težih simptoma. Nastaje zbog križnog reagiranja alergena iz biljne hrane s nekim dijelovima peludi (stabala, korova i sl). Povoljno je kod ove reakcije da ne prijelazi u težu formu, tim više što se enzimskom i termičkom obradom gube alergena svojstva u ovom slučaju.  Primjer kožne reakcije ranog tipa je koprivnjača s ili bez otoka, dok su otežano disanje i alergijska upala sluznice nosa i oka praćeni sekrecijom i svrbežom simptomi rane reakcije sa strane dišnog sustava.

Nekoliko je mogućih manifestacija alergije kasnog tipa na probavnom traktu. Jedno je kronični proljev, uz što djeca znaju biti nadutog trbuha, slabije napreduju na težini, a može biti pridružena i anemija i manjak proteina.  Dalje, prvenstveno u dojenačkoj dobi  manifestacija može biti pojava krvi i sluzi u stolici. Nastaje radi alergijske upale završnog dijela debelog crijeva, sa sitnim krvarenjima iz tog područja. Može se javiti i u isključivo dojene djece, zbog alergena prenesenih putem majčinog mlijeka.  Također simptomi alergije na hranu mogu biti i profuzno povraćanje koje počinje nekoliko sati nakon unesene alergene hrane, a često nastavlja proljevom, dehidracijom i klonulosti djeteta. Klinička slika može biti vrlo dramatična te je ponekad potrebna infuzija kako bi se dijete lakše oporavilo.

Reakcije miješanog tipa sa strane probavnog trakta mogu biti eozinofilne upale jednjaka, ali i drugih dijelova sluznice. Ako je zahvaćen jednjak, javljaju se smetnje gutanja, povraćanje, bol iza prsne kosti, a kada su zahvaćeni niži dijelovi probavnog sustava bol u trbuhu, mučnina, povremeni proljev, gubitak proteina i slabije napredovanje na tjelesnoj masi. Dokazuje se biopsijom sluznice, dok su klasični alergijski testovi često negativni.

Posebno česta alergijska reakcija na koži je atopijski dermatitis. Radi se o pojavi suhe koža s crvenilom i ekcematoznim promjenama koje svrbe. Može početi u bilo kojoj dobi, a većinom između 2. mjeseca i 2. godine života.

 

Dijagnosticiranje alergije

Kao i uvijek u dijagnostici je važna anamneza, tj. povezivanje simptoma s unosom hrane (alergena), što uvijek nije jednostavno osobito kod reakcija koje nastupaju s odgodom. Svakako se kod sumnje na alergiju na hranu savjetuje vođenje dnevnika prehrane.

Uz to kod postavljanja dijagnoze, ali i kasnije prije odluke o eventualnom ponovnom uvođenju namirnice korisni mogu biti i alergološki testovi (kožni ubodni-prick test, specifični IgE na pojedine namirnice, epikutani – atopy patch test, ukupni broj eozinofila..). No, niti jedan test nije 100% osjetljivosti, tako da čak i ako su svi testovi negativni, nije isključeno da alergije nema. Najtočnija metoda u dvojbenim situacijama je pokušaj eliminiranja namirnice, pa iza ponovno opterećenje s tom namirnicom, što svakako mora biti prema odluci i pod kontrolom liječnika.

 

Liječenje alergije na hranu

U terapiji alergije na hranu najvažnija mjera je eliminacija alergena. Ako se radi o djetetu, a posebno dojenčetu i alergiji na kravlje mlijeko, važno je dati adekvatnu zamjenu, jer je mlijeko osnovna namirnica u toj dobi i izvor kalcija. U tom slučaju prehrana se treba bazirati na ekstenzivnim hidrolizatima mlijeka, a ponekad i aminokiselinskim formulama u kojima su proteini industrijski razgrađeni tako da ne podržavaju alergiju. Kozje mlijeko i biljna mlijeka nisu dobra zamjena u dojenačkoj dobi i ne treba ih koristiti.

Poželjno je kod alergije na hranu uključiti i nutricionistu kako bi se jelovnik izbalansirao i ne bi nastajali i drugi nedostaci vitamina ili minerala uslijed restrikcija u jelovniku.

 

Mogu li se alergije prevenirati?

Jedan od faktora koji snizuje rizik alergije je dojenje. Naime vidjelo se da dojeni rjeđe razvijaju atopijski dermatitis i imaju manje epizoda otežanog disanja. U nemogućnosti dojenja, korisne mogu biti i takozvane hipoalergene (HA) formule.

Što se tiče uvođenja dohrane (nemliječnih namirnica) u jelovnik djeteta koje ima rizik za alergiju, nema dokaza da odgađanje uvođenja čak i potencijalno alergenih namirnica ima utjecaja na sprječavanje alergije. Stoga se djeci s rizikom za alergiju preporučuje uvođenje namirnica po kalendaru dohrane kao i ostaloj djeci, naravno uvijek izolirano, jedne po jedne nove namirnice, postupno u rastućim količinama, kako bi se moglo pratiti eventualno reagiranje.