Kada se liječnik nađe kraj uzglavlja bolesnog djeteta nerijetko je suočen sa dvije inicijative, više opasne nego neprijatne. Član obitelji uvjeren da zna koja je bolest u pitanju, počinju sa "postavljanjem dijagnoze" koja u velikom broju slučajeva može biti totalno kriva.
Kada se liječnik nađe kraj uzglavlja bolesnog djeteta nerijetko je suočen sa dvije inicijative, više opasne nego neprijatne. Član obitelji - obično otac ili majka - uvjeren da zna koja je bolest u pitanju, počinju sa "postavljanjem dijagnoze" koja u velikom broju slučajeva može biti totalno kriva. Takvih "liječnika" u obitelji je oduvijek bilo, međutim, ekspanzijom interneta i većom pristupačnosti medicinskih tema široj publici, u posljednje vrijeme takvih je "liječnika" sve više. Ne kažemo da će oni biti u krivu, međutim, za to nisu školovani i bolje je da kroz odgovore na pitanja pravog liječnika, pomognu svojem djetetu. Pravi će liječnik lakše zaključiti o čemu se radi, ako u dijagnozu ne uđe s već formiranim mišljenjem (to je oblik predrasude, a svi znamo da su predrasude loše)!
Suradnja bolesnog djeteta i njegove obitelji je neophodna ali da bi bila uspješna mora se zasnivati na dva osnovna principa: prvi je da se do dolaska liječnika dijete njeguje, ali ne smijete poduzimati nikakve mjere koje bi mogle naškoditi djetetu, umjesto da mu pomognu. Drugi je da se pažljivo bilježe svi znaci bolesti kako bi liječniku mogli dati što više korisnik informacija. Ova dva pravila pogotovo se odnose na majku djeteta koja je zapravo uvijek prva koja će biti "medicinska sestra" ili "liječnik" svojem djetetu.
Dolaskom liječnika, majka ga izvještava o ranijim bolestima i trenutnim stanjem djeteta. Ona će pružiti osnovne fiziološke podatke o malom bolesniku, kao i o kretanju temperature, frekvenciji otkucaja srca, disanju, broju pražnjenja (mokraće, stolice). Spontano ili odgovarajući na njegova pitanja, majka će liječniku dati one najbitnije informacije potrebne za uspješno liječenje.
Mjerenje temperature
Za kontrolu tjelesne temperature djeteta termometar postaviti u pregibu prepone ili pod pazuho na period od 5 minuta (ukoliko imate živin termometar, svakako ga prije upotrebe protresite da budete sigurni da se živa spustila!). Za mjerenje pulsa dovoljno je da se zahvatom palca i kažiprsta uzme lijevi dio ruke iznad šake i pipajući pažljivo dok se ne osjeti arterija izbroje otkucaji u minuti (u prosijeku, kod djeteta od 1 do 6 mjeseci starosti, puls iznosi 130 otkucaja; od šest do dvanaest mjeseci - 120; od dvije do tri godine - 110). Frekvencija disanja, koja se ocjenjuje polaganjem ruke na grudni koš također se mjeri na period od jedne minute (u prosjeku, za prvih deset dana života, broj udisaja kreće se oko 40-50; u prvim mjesecima - oko 35; poslije navršenih 6 mjeseci - 30; u drugoj godini - 25 udisaja). Temperatura, frekvencija pulsa i disanja mjere se dnevno 3 puta (ujutro, u podne i kasno navečer). Svako mjerenje obavezno zapišite na papir (možete si napraviti i tablicu) na kojoj ćete zabilježiti i eventualne simptome bolesti, kako bi liječnik imao vjerodostojnu sliku stanja.
Kada dijete oboli, nježno i strpljivo ponašanje prema njemu neće biti dovoljno! Od izuzetnog je značaja ostati miran, bez stresa, straha, uplašenosti i panike. Isto tako, pametno je u prisustvu djeteta izbjegavati razgovore o bolesti. Jer, iako je dijete navršilo dvije ili tri godine, ono je pažljivo, više je u stanju shvatiti i podložnije je dojmovima nego što se to obično misli.
Strah od liječnika
Isto toliko, vrlo je važno dijete naučiti da se liječnika niti lijekova ne smije bojati. Na žalost, još je uvijek velika većina roditelja svoju djecu smiruje na način da ih straše da će ih odvesti kod liječnika da ih "bocne". Prema tome, ako spadate u takve roditelje, neka vas ne iznenadi ukoliko je dijete preplašeno ili radi scene prilikom pregleda ili liječenja.
Najuspješniji način postupanja s bolesnim djetetom sastoji se u pozivanju na njegove sposobnosti da razumije i rasuđuje, ili u stvaranju uvjerenja o nužnosti da ga liječnik pregleda i da započne s liječenjem koje će rezultirati njegovim ozdravljenjem. U takvim je situacijama pametno i ohrabriti dijete da ukoliko brzo ozdravi, da će dobiti neku igračku, ili da će se brže smjeti igrati s prijateljima...
Ukoliko ovakav pristup ne urodi plodom (što se često dešava kada dijete mora primiti injekciju ili popiti lijek neprijatna okusa) ne preostaje vam ništa drugo nego da se poslužite autoritetom da bi djelovali energično i brzo. Zapamtite, pri suzbijanju bolesti, svaka nesigurnost ili odgađanje je štetno. Sve ovo vrijedi i za slučaj da liječnik preporuči smještaj djeteta u bolnici.
