Crijevne i želučane viroze su akutne virusne infekcije koje zahvaćaju probavni trakt. Mogu se javiti u svakoj životnoj dobi, a osobito su česte u male djece, do 5 godine života.
U ljetnim mjesecima najčešće uzročnici su virusi iz skupine Enterovirusa, Adenovirusa te Noro virus. U zimskim mjesecima, na prvom mjestu po učestalosti je Rota virus.
Kako dolazi do crijevne i želučane viroze?
Prijenos ovih infekcija ide najčešće preko nečistih ruku koje se stavljaju u usta, diranjem kontaminiranih površina i igračaka, dalje preko vode i hrane, a za neke viruse i kapljičnim putem. Izvor zaraze je stolica oboljele osobe, a prijenos zaraze opet se dalje nastavlja putem prljavih ruku kojima se dalje onečišćuju površine, hrana i voda. Kad uđe u organizam virus se veže za sluznicu stanica probavnog trakta i razmnožava te uzrokuje poremećaj motiliteta probavnog trakta, povećanu propusnost, zbog čega nastaju gubitci tekućine i elektrolita.
Koliko traje inkubacija i koji su simptomi crijevne i želučane viroze?
Inkubacija je vrlo kratka, u pravilu par dana. Glavno obilježje bolesti su probavne tegobe: proljev, zatim povraćanje, bolovi u trbuhu, mučnina i povišena temperatura. Svi simptomi ne moraju biti izraženi, u većine dominiraju tegobe sa strane crijeva tj. proljev, nešto rjeđe gornjeg probavnog trakta kada prevladava povraćanje. Iako se radi o istom uzročniku, u različitih pojedinaca niti intenzitet ne mora biti isti. Obično su simptomi teži, što je dijete mlađe. Kod dojene djece češće imamo lakše oblike bolesti jer majčino mlijeko sadrži određene imunološki protektivne komponente. U pojedinim slučajevima, pr. kod Adeno i Enterovirusa može biti i simptoma sa strane drugih organskih sustava, primjerice dišnog ili pojave osipa.
Koliko obično traju crijevne i želučane viroze?
Ove viroze najčešće se spontano povlače kroz 3-5 dana, no mogu se razvući i na 7, a u najgorim slučajevima i do 14 dana.
Komplikacija koje se najviše bojimo je dehidracija koja nastaje uslijed pretjeranog gubitaka vode i elektrolita proljevom i/ili povraćanjem i/ili temperaturom. To, a ne sam uzročnik iscrpljuje organizam i može ugroziti dijete ako se pravovremeno ne reagira.
Najvažnija je spriječiti dehidraciju
Roditelji se nerijetko pitaju kako znati je li dijete dehidrirano. Važno je pratiti kako pije, jesu li mu usne i sluznice vlažne (najbolje gledati jezik i usnu šupljinu), je li klonulo, mokri li dobro (bar 1x u 6 sati). Maloj djeci treba gledati i fontanelu je li uvučena više no inače, a također i vagati dijete. Ako dijete ne može piti, ili pije malo ili ne tolerira na usta tekućinu, ima suhlje sluznice i usta, upale podočnjake, ima uvučenu fontanelu te rijetko mokri, važno je da ga procijeni liječnik.
Sprečavanje dehidracije, i rješavanje blage dehidracije koja ne narušava opće stanje djeteta, postiže se pojačanim davanjem tekućine na usta. Pored vode i drugih napitaka tipa čaja, juhe i slično, preporučuje se davanje oralne rehidracijske otopine (ORS). Takve otopine imaju prednost pred vodom i drugim napitcima, jer sadrže uz tekućinu i optimalnu koncentraciju elektrolita čija je ravnoteža često narušena.
Danas postoji veliki izbor ORS-a raznih okusa kako bi ih djeca radije uzimala. Kod djece koja povraćaju preporučuje se davati uporno malo po malo, primjerice 5ml (mala žličica) svakih nekoliko minuta, kako bi se ta tekućina zadržala u tijelu i spriječilo novo povraćanje. Djecu koja su na prsima potiče se na češće dojenje. Ako je dehidracija jaka, tj. dijete je klonulo i/ili ne može uzimati tekućinu na usta zbog povraćanja, i/ili su stolice jako brojne te se tekućina ne može nadoknaditi samo unosom na usta, tada je potrebna nadoknada putem infuzije. No, čim se primarni gubici nadoknade i dijete može tolerirati tekućinu na usta nastavlja se s takvim vidom hidracije.
Kako se liječi crijevna ili želučama viroza?
Virusne crijevne infekcije ne liječe se antibioticima, dapače isti ih mogu i pogoršati, stoga ih nikako ne treba davati.
Što je s prehranom? Nekada su se kod proljeva primjenjivale vrlo agresivne dijete, međutim pokazalo se da to nije dobro jer ne samo da ne pomaže, već dodatno iscrpljuje organizam. Preporučuje se cijelo vrijeme uzimati hranu, jer se i samo crijevo „hrani“ sastojcima iz hrane. Izbjegavati valja samo osmotski aktivne tvari poput slatkih napitaka, slatkiša, voća….
Poželjno je davanje probiotika, jer se pokazalo da imaju pozitivne efekte u smislu skraćivanja i ublažavanja intenziteta tegoba. Najboljima su se pokazale čiste kulture LGG, Saccharomyces boulardi i Lactobacillus reuteri u velikom broju. Također, primjena racecadotril-a (Hidrasec) može smanjiti gubitke tekućine putem crijeva.
Ako proljev traje preko 2 tjedna tada više ne govorimo o crijevnoj virozi već kroničnom proljevu koji zasigurno i ako je počeo kao virusni, više nije virusnog porijekla. Takvo stanje može biti posljedica oštećenja sluznice koja se još nije oporavila uslijed prethodne teže akutne infekcije, ali se mora misliti i na neke druge neinfektivne uzroke koji to možda podržavaju. Stoga se u takvim slučajevima odlučuje na dodatnu gastroenterološku obradu.
Kako spriječiti širenje infekcije?
I na kraju glavne upute kako spriječiti širenje ovih infekcija. Na prvom mjestu je higijena, pranje ruku tekućom vodom i sapunom, bar dvadeset sekundi, osobito prije i kod pripreme jela, konzumacije hrane, nakon toaleta i mijenjanja pelena. Isto tako dobro pranje svih namirnica koje se konzumiraju svježe, pod mlazom vode, redovno pranje posuda, daski za rezanje i pribora koji se koristi kod pripreme hrane. Termička obrada hrane, najčešće već temp. preko 70 stupnjeva celzijevih, uništavaju uzročnike. Preventivno je izbjegavati držanja hrane dulje vrijeme na sobnoj temperaturi. Za piće upotrebljavati sigurnu pitku vodu, a ne neprovjerene izvore vode.
