Tjelesni rast i razvoj dojenčeta

Prosječno donošeno novorođenče teško je oko 3500g, dugo oko 50cm, ima opseg glave oko 35cm, a nošeno je prije rođenja oko 39 tjedana.

Rast i razvoj od rođenja do dobi od 6 mjeseci

Novorođenče (prvih 28 dana života)

Tjelesnom rastu i razvoju novorođenčeta će biti posvećeno najviše prostora zbog toga što su promjene koje se događaju tijekom prvih nekoliko dana ili tjedana života vrlo dinamične i kod roditelja izazivaju najviše zabrinutosti, jer roditelji nisu sigurni je li sve to što se događa s tjelesnom težinom njihova tek rođenog i dugo očekivanog djeteta posve normalno.

Najčešće su zabrinuti roditelji kojima je to prvo dijete, dok je zabrinutost roditelja kada je drugo dijete u pitanju, zbog iskustava koja su stekli s prvim djetetom, mnogo manja.

Prosječno donošeno novorođenče teško je oko 3500g, dugo oko 50cm, ima opseg glave oko 35cm, a nošeno je prije rođenja oko 39 tjedana. Manje od polovice novorođenčadi rađa se na dan kada je izračunat termin poroda, a rođenje od 37 navršenih do 42 navršena tjedna nošenja smatra se terminskim. Težina, dužina i opseg glave djevojčica i dječaka se razlikuju, te ih stoga treba promatrati zasebno. Druga čije rastu prijevremeno rođena i na vrijeme rođena djeca, tako da će se ovdje prikazati rast i razvoj samo terminske odnosno na vrijeme rođene novorođenčadi.

U majčinoj utrobi novorođenče je zahvaljujući posteljici i majčinom organizmu naraslo i dozrelo, kako bi moglo živjeti samostalno izvan majčina organizma. Pri tome je novorođenčetu potrebno pružiti mnogo potpore, a najvažnija je rano dojenje još tijekom kontakta koža na kožu u rađaonici. Rano započinjanje prehrane majčinim mlijekom će novorođenčetu tijekom sljedećih dana, tjedana i mjeseci omogućiti skladan rast i razvoj. Poznato je da dojena djeca (dakle ona koja se hrane majčinim mlijekom) rastu drugačije od umjetno hranjene djece.

Prirast na težini, dužini i rast glavice prate se u tzv. percentilnim krivuljama koje je nedavno ponovo objavila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), a one se odnose na dojenu odnosno prirodno hranjenu djecu. Naime, smatra se da je prirodna prehrana standard prehrane dojenčeta, te se napredak sve djece pa i one umjetno hranjene treba pratiti u odnosu na taj standard, a ne obratno. Ove krivulje prihvatila je i Američka pedijatrijska akademije sve do dobi od 2 godine, što govori o važnosti njihove primjene u praćenju rasta i razvoja dojenčadi i djece kao standarda. Što su percentilne krivulje?

Već je rečeno da je prosječno novorođenče teško 3500g, što znači da će 50% novorođenčadi biti teže od 3500g, ali isto toliko njih lakše. Rast je biološki pojam i raspon normalnog rasta je vrlo širok, kao i sve u prirodi i biologiji.  Uzmimo primjer trenutka kada je dijete prohodalo. Normalno je da dijete prohoda s 10 mjeseci, ali i sa 15 mjeseci, a jedno i drugo dijete se može ubrojiti u kategoriji „normalno“ razvijene djece. Tako je i s rastom odnosno težinom, dužinom i opsegom glave. Na primjeru porođajne težine djeteta može se smatrati da je normalna težina od 2800g i 3900g. Kada težinu muškog novorođenog djeteta koja se nalazi na ordinati za dob, unesemo za dob od 0 mjeseci na apscisi, vidjet ćemo da se ta težina nalazi na krivulji koja ima oznaku 15, što se naziva 15. percentila, a označava da je 15% dječaka iste dobi od našega dječaka lakše, a 85% njih teže.

Za dječaka koji je imao porođajnu težinu od 3900g, odgovarajuća percentila je 85., što znači da je 85% njegovih vršnjaka lakše, a samo 15% teže od toga dječaka. Smatra se da su sve vrijednosti težine za dob koje se nalaze između 10. i 90. percentile normalne (što se odnosi i na dužinu i opseg glave), a sve vrijednosti iznad govore o tome da je dijete ili prelagano ili preteško za svoju dob. Dakle prema ovome principu, jedan i drugi novorođeni dječak su posve normalni za svoju dob. Očekuje se da će se njihov rast u sljedećim mjesecima života nastaviti po istoj toj krivulji na kojoj su se nalazili kada su se rodili.

Naime kao što se vidi na slici 1, naša dva dječaka bi u dobi od dva mjeseca trebala imati manji 4900g, a veći 6200g. U tome slučaju moći ćemo smatrati da je rast obadvojice dječaka iz primjera skladan i uravnotežen. Slično je i s rastom u dužinu (o dužini govorimo do dobi od 3 godine, a potom o visini), kao i s rastom opsega glave.

Standardne krivulje rasta SZO za djevojčice i dječake možete pronaći ovdje, a na našem portalu postoji i kalkulator rasta i razvoja djeteta u kojem možete unijeti točne podatke o datumu rođenja djeteta te izmjerenu težinu na dan kada je dijete vagano, a kalkulator će precizno izračunati na kojoj se percentili nalazi trenutni razvoj vašeg djeteta. Isto je moguće i za podatke o dužini/visini, opsegu glave, težini prema dužini djeteta, čime će se moći pratiti raste li dijete skladno.

Kada se pogleda na krivulje rasta djece u dobi od rođenja do 5 godina, vidi se da je rast ovisan o dobi djeteta i njegovome spolu. Djevojčice i dječaci rastu drugačije, a djevojčice su uvijek nešto sitnije od dječaka. Važno je pratiti rast djeteta u različitoj dobi i vidjeti kakva je njegova krivulja rasta odnosno ide li krivulja prema gore, prema dolje ili prati onu krivulju koju je dijete imalo kada se je rodilo. Praćenje rasta i razvoja je važan alat za procjenu općeg zdravstvenog stanja djeteta, te je nezamjenjiva metoda koja pomaže u svakodnevnom radu pedijatara. 

Slika 1. Standardne krivulje težine dječaka za dob od rođenja do dobi od dvije godine (SZO)
(na krivulji se nalaze ucrtana dva primjera dječaka koji su rođeni s 2800g i 3900g, te njihovoj očekivanoj težini u dobi od dva mjeseca – sve označeno križićima)

Novorođenče gubi na težini: treba li se zabrinuti?

Pad na težini novorođenčeta nakon rođenja je uobičajena pojava, te se stoga i naziva fiziološki pad na težini. Najčešće pitanje zabrinutih majki prvih dana nakon poroda je gubi li njihovo dijete na težini, a to je povezano i s velikim strahom da nemaju dovoljno mlijeka i da će tako naškoditi svome djetetu, jer mu nisu kadre osigurati dovoljno hane za normalno napredovanje. No dijete se mora prilagoditi na novi način života i hranjenja.

Samostalan život nije nimalo lagan! Bilo je daleko lakše i lagodnije živjeti u utrobi matenice gdje je hrana dolazila gotova i spremna za upotrebu preko krvi  posteljice. Sada je novorođenče izloženo novoj situaciji samostalnog života u kojoj se mora instinktivno izboriti za zadovoljavanje svojih potreba, što najčešće izražava vrpoljenjem, budnošću, pokretima usana poput sisanja, meškoljenjem, a na kraju i plačem.

Neiskusne majke često neće prepoznati ponekad suptilne znakove kojima dijete izražava svoju želju da bude u bliskom kontaktu s majkom najčešće na dojci i sišući. To bi majke koje su prvi puta u prilici da se susretnu s novorođenčetom trebalo naučiti. Novorođenče će često zahtijevati kontakt s majkom (znači često će sisati na dojci), s ciljem da što dobije onoliko mlijeka koliko mu treba, onoliko ljubavi i pažnje koliko mu treba. Svako novorođenče je drugačije i količina mlijeka, pažnje i ljubavi su za svako dijete individualni.

Prirodna pojava

• Rast novorođenčeta je proporcionalan s njegovom veličinom u trenutku rođenja. U prvim danima života rast je uvjetovan mnogim činiteljima, a važno je da li je dijete rođeno kao donošeno ili nedonošeno, je li prekomjerno, dobro ili loše uhranjeno u trenutku rođenja, te je li odvojeno od majke ili je u sustavu tzv. djelomičnog ili potpunog i stalnog zajedničkog boravka s majkom.
• Fiziološki pad na težini je normalan i prirodan proces mršavljenja prvih dana nakon rođenja koji nastaje zbog prvog mokrenja i prve stolice-mekonija, povećanog gubitka tekućine preko kože i disanjem, te nedostatne količine majčinog mlijeka i premalog volumena želuca novorođenčeta da primi veće količine mlijeka tijekom jednog podoja. Dakle fiziološki pad na težini prvih dana po rođenju je znak zdravlja a ne bolesti djeteta i ako se ne dogodi, zabrinuti smo za novorođenče.
• Fiziološki pad na težini počinje neposredno nakon rođenja. Preko 90% novorođenčadi otpušta prvu mokraću i prvu stolicu tijekom prvoga dana života, a relativno velika površina tijela novorođenčeta u odnosu na njegovu težinu povećava gubitak tekućine isparavanjem. Vrhunac pada na težini je oko 3. ili 4. dana života, nakon čega započinje napredak na težini.
• Pad na težini je drugačiji kod vaginalno rođene djece i one koja su rođena carskim rezom, što je prikazano na slikama 2 i 3 u prvih 72 odnosno 96 sati života.
• Gubitak težine dešava se i stoga što je nailazak mlijeka kod majke postepen. Naime mlijeko obično nailazi između 4. i 14. dana. Prva 4 dana stvara se kolostrum koji po svome sastavu najbolje odgovara potrebama djeteta, a nakon toga se do 14 dana stvara prelazno mlijeko. U kolosturmu ima dostatno svih hranjivih sastojaka pa i živih stanica i antijela koja novorođenče štite od infekcija. Obično 4. dana po porodu dolazi do naglog nailaska mlijeka, no volumen želuca novorođenčeta nije dostatan da bi podnio veće količine mlijeka, pa ono često bljucka. Prvih dana života postepeno se povećava volumen želuca djeteta i ono podnosi sve veće količine hrane. Ono učestalijim sisanjem nadoknađuje ovaj nedostatak - nemogućnost sisanja većih količina mlijeka za svaki podoj.
• Tijekom prvih nekoliko dana nakon rođenja novorođenče puno spava. Neporedno nakon rođenja novorođenče je budno i željno kontakta s majkom i jedino ga smiruje sisanje dojke i blizak kontakt s majkom. No kasnije je njegova aktivnost mnogo manja, jer se dijete odmara nakon porođajnog stresa i spava oko 16 do 20 sati dnevno. U maternici, gdje je temperatura okoline bila stalna i omogućavala optimalno korištenje energije, plodu je bilo mnogo lakše nego novorođenčetu nakon rođenja kad mora koristiti mnogo energije za funkcije koje nije imalo u maternici (termoregulacija, disanje, probavljanje hrane). Osim toga nakon rođenja fizička aktivnost novorođenčeta je relativno veća nego u maternici zbog brojnih poticaja iz okoline koji utječu snažnije na osjetila i spoznavanje svijeta oko sebe.

Slika 2: Prikaz pada težine donošenog novorođenčeta u prva 72 sata života ovisno o načinu rođenja
(iz Pediatrics. 2015 Jan; 135(1):e16-23. doi: 10.1542/peds.2014-1532.)

Zbog čega dolazi do fiziološkog pada na težini?

• Na porođajnu težinu novorođenčeta osim genetskih činitelja utječu i brojni drugi činitelji. Tako će krupniji i viši roditelji imati relativno težu i dulju novorođenčad, kao i roditelji koji žive u boljim socijalno ekonomskim prilikama, te roditelji u Nordijskim zemljama. Sitniju djecu rađaju roditelji koji žive na višoj nadmorskoj visini, te majke koje puše, pretjerano uživaju alkohol ili droge. Obično će u male i nezrele nedonoščadi pad na težini biti relativno veći od pada na težini normalno uhranjene novorođenčadi. Nedostaščad odnosno novorođenčad prelagana za svoju dob nošenja će imati nešto manji fiziološki pad na težini, a prekomjerno uhranjena novorođenčad može imati veći fiziološki pad na težini.
• Na fiziološki pad na težini utječe i način boravka majki i novorođenčadi u rodilištu, te vrijeme kad je novorođenče stavljeno na prsa nakon rođenja. U rodilištima u kojima postoji zajednički boravak majki i djece tijekom 24 sata, manji je fiziološki pad na težini i brži napredak nego kod djece koja se na prsa donose prema unaprijed određenom rasporedu. Rana uspostava dojenja neposredno po rođenju tijekom kontakta koža na kožu u trajanju od najmanje 60 minuta i kasnije stavljanje novorođenčeta na prsa na njegov zahtjev povoljno utječu na smanjenje fiziološkog pada na težini. Za vrijeme zajedničkog boravka majke i djeteta u rodilištu potrebna je veća potpora majkama (savjeti i praktično pokazivanje dojenja pogotovo prvih dana, treba majke poučiti kako se treba odmarati, majka ne smije imati osjećaj osamljenosti, napuštenosti i prepuštenosti samoj sebi, kad se pojavi problem treba ga početi rješavati i kontrolirati rješavaju li se poteškoće doista).
• Fiziološki pad na težini počinje već u trenutku rođenja, razlozi za tu pojavu su:
  • ispuštanje prve mokraće,
  • ispuštanje prve stolice (mekonija),
  • veliki gubitak vlage putem kože zbog razmjerno velike površine kože u odnosu na težinu djeteta,
  • razmjerno mali volumena želuca,
  • sporost nailaska mlijeka i nemogućnost da dijete posisa veće količine hrane,
  • sušenje pupčane vrpce,
  • upijanje sirastog namaza (verniksa), koji u maternici štiti kožu ploda od štetnih utjecaja plodove vode.

• Fiziološki pad na težini traje obično prva 3 do 4 dana nakon rođenja, a iznosi od 6 do 10% od porođajne težine djeteta. U male nedonoščadi može se dogoditi pad na težini i do 15% pa i više, što svakako treba izbjeći, jer se na taj način povećava šansa pojave različitih poremećaja pa i razvojnih, a takova djeca češće obolijevaju u rodilištu od onih čiji je pad na težini manji. Kao što se vidi na slici 3, pad na težini djece koja je na prsa nošena prema unaprijed ustaljenom redoslijedu bio je oko 300 g (7,3%), a onih u sustavu stalnog zajedničkog boravka s majkama (rooming in) 250g (5,8%), što je znakovito manje.
• Novorođenče u rooming in sustavu brže napreduje na težini i dostiže svoju porođajnu težinu već tijekom prvoga tjedna života u usporedbi s novorođenčadi koja je nošena na prsa prema određenom rasporedu, što se također vidi na slici. U svakom slučaju novorođenčad tijekom prvih desetak dana nakon rođenja dostiže svoju porođajnu masu.
• Po dolasku kući iz rodilišta, novorođenče prolazi kroz razdoblje prilagodbe tijekom kojeg može malo pasti na težini u odnosu na težinu kod otpusta iz rodilišta, a napredak na težini nakon toga pada je stalan. Tijekom prve godine života dojenče potrostruči svoju porođajnu težinu, a udvostruči ju već nakon pet mjeseci. Međutim valja naglasiti da je napredak na težini dojenčadi na prsima nešto sporiji od umjetno hranjene djece. Većina krivulja rasta dojenčadi do pojave standardnih krivulja rasta SZO, su uglavnom rađene na populaciji u kojoj je samo oko 30% dojenčadi hranjeno na prsima. Zbog toga u svim krivuljama osim krivuljama SZO standard prehrane nije bila prirodna prehrana na prsima, već više umjetna prehrana zamjenskim mlijekom, što ne odražava prirodno stanje dojenčeta. Iz krivulja rasta SZO vidljivo je da djeca na prsima napreduju nešto sporije od napretka koji se može naći u ostalim krivuljama rasta. Stoga je važno za praćenje napretka dojenčadi upotrebljavati standardne krivulje SZO.
• Svakodnevno vaganje djeteta nije dobar način praćenja djetetova napretka u kućnim uvjetima, jer su kućne vage premalo osjetljive, a dokazano je da takav postupak izaziva tjeskobu u roditelja i smanjuje njihovo samopouzdanje. Tjedno vaganje je daleko bolje, a ako dojenče na prsima napreduje 150 do 200g tjedno tijekom prva tri mjeseca života, možemo biti zadovoljni i ne paničariti.
• Ako novorođenče smoči barem dvije jednokratne ili šest višekratnih pelena dnevno, te ako je zadovoljno i normalno se ponaša, znači da dostatno napreduje na težini.
• U nekim prilikama međutim pad na težini može biti znak ozbiljnog zdravstvenog problema, te je potrebno zatražiti stručnu pomoć liječnika. Ukoliko je pad na težini veći od 10% do 12% od porođajne težine, a u novorođenčeta postoje znakovi dehidracije (suhe sluznice i jezik, oskudnije mokrenje, malo uvučena velika fontanela – meakni dio na tjemenu, usporeno ispravljanje kože na trbuhu kad se napravi nabor), obavezno treba intervenirati nadoknadom tekućine bilo na usta ili na žilu ako dijete povraća ili ne podnosi nadoknadu na usta. Ukoliko se pojavi i povišena temperatura potrebno je isključiti infekciju. No najčešće se radi o tzv. prolaznom povišenju temperature zbog gubitka tekućine, koju je lako skinuti običnom kupkom i nadokandom tekućine.
• Ukoliko kod majke postoji kasniji nadolazak mlijeka i majka se ne može izdojiti nakon podoja i ponuditi to mlijeko na šalicu ili žličicu, dijete je potrebno dohranjivati nadomjestcima majčinoga mlijeka. Ako se želi dati šansa dojenju, tada je važno da se dohrana daje na žličicu ili šalicu, a ne na dudu kako ne bi došlo do konfuzije bradavica koja smanjuje duljinu i učinkovitost dojenja, jer kad dijete pokuša dojku sisati kao dudu, stalno je nezadovoljno jer mlijeko slabo ide, a kod majke može napraviti puknuća bradavica (ragade) zbog preplitkog položaja bradavice u ustima (između tvrdog nepca i jezika umjesto između mekog nepca i jezika).   

Kad se treba javiti pedijatru?

• ako je pad na težini veći od 7-10%,
• ako dijete rijetko jede, a na prsima je lijeno i loše siše,
• ako se dijete drugačje ponaša nego obično, pospano je,
• ako je jako žuto ili je prljavo žute boje,
• ako bljucka velike količine hrane i ne napreduje,
• ako povraća u luku želučani sadržaj bez žuči,
• ako ima temperaturu,
• ako zaudara pupčana ranica i ako je crvena i upaljena,
• ako je mokraća jako tamna, a stolica bijela poput bijele kave,
• ako su roditelji izgubili samopouzdanje i ne znaju što će,
• ako su roditelji jako zabrinuti.

Kako dijete raste?

• Tijekom prvoga mjeseca života dijete može napredovati od 500 do 1000 g, odnosno 150 do 200 g tjedno. Dužina se prosječno poveća za 2 do 3 cm, a opseg glave obično naraste za oko 1-2 cm. Uvijek je dobro težinu, duljinu i opseg glave pratiti u percentilnim krivuljama. Dojenče uglavnom prati jednu krivulju rasta bez velikih odstupanja, a harmoničnost rasta se očituje i praćenjem težine u odnosu na tjelesnu duljinu.
• Vaganje djeteta nije potrebno češće od jednom u tjedan dana, a tzv. pokusno vaganje (prije i poslije obroka) u kućnim uvjetima nije dobro jer smanjuje samopouzdanje roditelja i skraćuje dojenje, povećavajući tjeskobu i zabrinutost kod roditelja. Običo je jednomjesečni razmak u vaganju, mjerenju dužine i opsega glave sasvim dostatan za praćenje rasta zdravog dojenčeta bez poteškoća. Samo u izuzetnim prilikama potrebno je to činiti češće.
• Niti vaganjem niti izdajanjem ne možemo točno odrediti pojede li dijete dovoljno po jednom obroku ili ne. Naime dojka nikada nije prazna, jer i onda kad se čini da je posve prazna u njoj ima mlijeka, a dijete sišući uvijek nešto posiše. Osim toga nikada ne zaboravite da se sišući dojku dijete može hraniti (sisanje u svrhu hranjenja – nutritivno sisanje), ali katkada samo zadovoljava svoju potrebu za kontaktom, rješavanjem tjeskobe i frustracije (nenutritivno sisanje).
• Napredak na težini djeteta ovisi o gestacijskoj dobi, porođajnoj težini i uhranjenosti djeteta. No ukoliko je napredak stalan i prati liniju u percentilnim krivuljama, smatra se da je u tome slučaju napredak zadovoljavajući.

Ukratko

• Fiziološki pad na težini je normalna pojava koja ne izaziva zabrinutost,
• To je znak zdravlja, a ne bolesti djeteta,
• Dnevno i pokusno vaganje ne smanjuje pad na težini, a povećava tjeskobu i zabrinutost roditelja, te tako može skratiti dojenje,
• Na početku je vaganje u kućnim uvjetima potrebno jednom tjedno samo ako postoje poteškoće, a po mogućnosti se izvodi uvijek na istoj vagi, u isto vrijeme i u istim uvjetima tj. dijete uvijek mora biti posve golo i bez pelene,
• Napredak na težini djeteta je oko 150 do 200 g tjedno, odnosno 500 do 1000g mjesečno. Veći napredak djeteta na prsima nije zabrinjavajući, jer se djeca na prsima uglavnom ne mogu preuhraniti,
• Ako dijete želite dojiti nemojte ga napajati dodatnom slatkom tekućinom na dudu, jer ćete u djeteta izazvati konfuziju bradavica, a dojenje će se skratiti,
• Dijete može sve svoje potrebe za hranom i tekućinom zadovoljiti sišući dojku,
• Ako se pojave poteškoće koje vas zabrinjavaju uvijek možete posegnuti za savjetima vaše patronažne sestre ili liječnika, a postoje i nevladine udruge koje daju korisne savjete i potporu.

Slika 3. Ovisnost fiziološkog pada na težini o načinu skrbi za novorođenčad u rodilištu
(odvojeni od majke i nošeni na prsa po ustaljenom rasporedu ili u stalnom 24 satnom zajedničkom boravku s majkom – Rooming in)

Rast dojenčeta od jednoga do šest mjeseci

Nakon prvih dana života i fiziološkog pada na težini nastupa razdoblje kada dijete do oko 14. dana života dosegne svoju porodnu težinu i nakon toga stalno napreduje na težini. Kada pogledamo na krivulje rasta tada se vidi da je porast težine strmiji do dobi od 6 mjeseci, a kasnije se porast usporava, te iako je stalan i uzlazan, ipak je sporiji. U razdoblju brzoga rasta, sve dok ne niknu prvi zubići, što je u većine dojenčadi do dobi od 6 mjeseci, dojenčad se treba hraniti isključivo mlijekom. Prema preporukama SZO i Američke pedijatrijske akademije (APA) dohrana se uvodi tak kada dojenče navrši 6 mjeseci, što je i razumljivo, obzirom na prirodan tijek razvoja, nicanje zubi, sposobnost gutanja sitno usitnjene ili krute hrane.

O tome kada započeti s dohranom vode se neprestane rasprave, tako da neka ugledna društva preporučuju uvođenje dohrane s 4 do 6 mjeseci, što bi prema SZO i APA trebalo biti izuzetak, te da bi ipak trebalo pričekati navršenih 6 mjeseci. Neka dojenčad niti tada neće biti spremna za uvođenje dohrane, tako da je važno promatrati spremnost djeteta i poštivati želje i mogućnosti djeteta. Ovo pišem zbog toga što o načinu prehrane ovisi i napredak djeteta, ali treba svakako uzeti u obzir i druge parametre poput porodne težine, genetskih osobina, geografskog porijekla, rase, nadmorske visine na kojoj trudnica i dijete žive i sl. Što se težine tiče, u ovome razdoblju dojenče podvostručuje svoju porodnu težinu.

Što se dužine tiče dijete mjesečno naraste od 2 do 3 cm u dužinu, a opseg glave se mijenja tako da raste 1 do 2 cm mjesečno. Osim toga promatra se odnos težine djeteta u odnosu na njegovu dužinu. Idealno je kada je taj odnos takav da se nalazi na 50. percentili, što znači da je dijete idealne težine za neku dužinu. No u prirodi je rijetko kada nešto idealno, tako da ponekad dojenče može biti teže nego duže, pa je u tome slučaju iznad 50. percentile, ili pak duže nego teže pa je taj odnos ispod 50. percentile. To ćemo prikazati na slici 4 na tri primjera (vidjeti sliku 4).

Slika 4. Standardne krivulje težine prema dužini djevojčica od rođenja do dobi od 2 godine (SZO)

• Primjer A: Djevojčica ima 55cm i težinu od 4500g, što znači da je to za tu dužinu idealna težina;
• Primjer B: Djevojčica ima 59cm i težinu od 5000g, što znači da je duža nego teža, odnosno radi se o djevojčici koja je mršavija i duga;
• Primjer C: Djevojčica ima 65cm i težinu od 7800g, što znači da se radi o djevojčici koja je kraća a teža - bucmasta.

Osim percentila postoje i tzv. Z-krivulje koje govore koliko je neka vrijednost težine, dužine ili opsega glave dojenčeta ovisno o dobi, udaljena od središnje odnosno prosječne vrijednosti. Prihvatljivo je da se dijete nalazi u rasponu plus ili minus 2 z, što će se prikazati na primjeru opsega glave djevojčica na slici 5.

Slika 5. Standardne z-krivulje opsega glave djevojčica od rođenja do dobi od 2 godine (SZO)

• Primjer A: Djevojčica od 4 mjeseca ima opseg glave 38 cm, što je -2z, još uvijek prihvatljivo, no treba uzeti u obzir kako je do toga trenutka glava rasla, te ako je prethodno bila – 1z, a za mjesec dana je -2z treba pronaći uzrok toga stanja;
• Primjer B: Djevojčica od 5 mjeseci ima opseg glave 41,5 cm, što je na 0z, odnosno prosjek za tu dob;
• Primjer C: Djevojčica od 6 mjeseci ima opseg glave 44,5 cm ili gotovo 45cm na +2z, a to opet treba procijeniti prema prethodnom rastu glavice.

Rast dojenčeta od 7 do 12 mjeseci

Kako je ranije rečeno, nakon dobi od šest mjeseci rast djeteta se usporava i to težine, dužine i opsega glave. Razdoblje vrlo dinamičnog tjelesnog rasta je prošlo, dijete je sve aktivnije, savladava mnoge motoričke vještine, u psihičkom smislu postaje sve radoznalije i svjesnije okoline u kojoj živi i koju želi istražiti.

Osim okoline koje je svjesno, dijete postaje svjesno i samoga sebe, tako da istražuje i svoje tijelo i svijet oko sebe. Ta fizička aktivnost zahtijevat će puno energije, tako da će dijete trebati veće količine hrane, te iako će većinom hranjive tvari dobivati iz mlijeka, ipak će započeti jesti i drugu hranu kako biljnog tako i životinjskog porijekla.

Dok je u prvih šest mjeseci došlo do podvostručenja porodne težine, u drugih šest mjeseci dijete dobije još samo jednu porodnu težinu u cijelome razdoblju, tako da na kraju prve godine dijete potrostručuje svoju porodnu težinu (dakle ako je porodna težina bila 3500g, s 5 mjeseci bi orijentacijski bila 7000g, a s 12 mjeseci 10500g). Što se dužine tiče, dijete s godinu dana ima oko 75 cm, što znači da je naraslo u cijelome razdoblju za polovicu svoje porodne dužine. Opseg glave naraste do oko 45 cm, što je oko 0,5 do 1 cm na mjesec.

U zaključku treba naglasiti da je rast djeteta potrebno pratiti tijekom cijeloga razdoblja od rođenja do dobi od godine dana. Važno je da dijete napreduje po istoj percentilnoj krivulji za jedan parametar (težinu, dužinu, opseg glave, težinu prema dužini). Ako to ne bude tako, potrebno se je posavjetovati s liječnikom koji će znati što treba učiniti i ima li potrebe za bilo kakvom obradom, te radi li se o poremećaju ili fiziološkoj varijaciji.

Pri donošenju odluka jako je važno znati kakav genetski miraz ima dijete odnosno koliki su mu roditelji. Ponekad se događa da dijete ima veliku glavu, pa u tom slučaju treba vidjeti kakvu glavu imaju roditelji te braća i sestre ako ih ima, kakav je oblik glave, kakva je veličina velike fontanele (mekanog dijela glavice na sredini tjemena romboidnog oblika). Ako je dijete dobro, a roditelji imaju veliku glavu, vrlo vjerojatno je da se radi o naslijeđeno velikoj glavi, što svakako treba i dokazati, isključivanjem ozbiljnih bolesti. Slično je i s drugim parametrima rasta.