Pelenski osip

Kada se u probavni sustav novorođenčeta nasele dobre bakterije, što je proces koji traje do dobi od oko 2 tjedna, može se pojaviti i tzv. pelenski osip ili pelenski dermatitis.

Što je pelenski osip - dermatitis?

Kao što samo ime kaže, pelenski je dermatitis upala kože koja je povezana s nošenjem pelena, a pojavljuje se od prvoga mjeseca pa sve do dobi od dvije godine, iako se čini da je dob od 7 do 12 mjeseci razdoblje kada se taj za djecu i roditelje neugodan problem najčešće pojavi. Smatra se da se pelenski osip ne pojavljuje prije trećega tjedna nakon rođenja. Gotovo da nema dojenčeta ili maloga djeteta koje nije iskusilo ovaj problem u manjoj ili većoj mjeri. Prema nekim istraživanjima do dobi od 2 godine 4% do 36% djece bilo je kod liječnika zbog pelenskog dermatitisa, a oko četvrtina dojenčadi u dobi od mjesec dana ima pelenski dermatitis.

U nekim pedijatrijskim ordinacijama pelenski dermatitis je razlogom 20% dnevnih posjeta djece do dobi od 5 godina. Mnogi slučajevi pelenskog dermatitisa se ne bilježe i prolaze nezamijećeni, pa neki smatraju da kada se uzmu i ta djeca u obzir, učestalost pelenskog osipa raste čak do 70% u dojenačkoj dobi. Pelenski je osip rjeđi u dojenčadi koja su isključivo na prsima odnosno koja se samo doje, a češći je u djece na umjetnoj prehrani.

Podjednako pogađa i djevojčice i dječake, a nešto je češći u djece sa slabijim socijalno ekonomskim stanjem. Svaka promjena hrane odnosno uvođenje neke nove namirnice u prehranu dojenčeta može promijeniti osobine stolice i dovesti do osipa u pelenskoj regiji.  Pelenski dermatitis koji može imati brojne uzroke u dojenčadi zahvaća međicu, prepone, slabine, stražnjicu i područje čmara. Obično prethodno postojeće oštećenje kože značajno utječe na stupanj pelenskog dermatitisa.

Uzroci nastanka pelenskog osipa

Ova se bolest pojavljuje u slučajevima kada je nježna koža dojenčeta izložena vlazi iz pelena, čime se smanjuje prirodna i zaštitna kiselost kože pod utjecajem stolice i mokraće. Sve to dovodi do oštećenja rožnatoga sloja kože koji se sastoji od 20 do 30 slojeva mrtvih stanica (keratocita) koje se stalno ljušte i odozdo obnavljaju.

Između tih mrtvih stanica se nalaze slojevi masnoće koju izlučuju dublji dijelovi kože, čime ovaj sloj kože postaje nepropustan za vodu i štetne tvari. Kako je rožnati sloj kože znatno tanji u djece, mogućnost njegova oštećenja je veća nego u odraslih. Kao što je već naglašeno, rožnati sloj kože ima veoma važnu ulogu u sprječavanju gubitka tekućine kroz kožu, štiteći dublje dijelove kože od oštećenja i prodora potencijalno štetnih mikroorganizama i drugih štetnih tvari i utjecaja.

Učinci mokraće na kožu dojenčeta

Vlažnost sama po sebi oštećuje kožu izazivajući njezinu maceraciju odnosno omekšavanje rožnatoga sloja kože. Mokraća osim vlažnosti ima i dodatne oštećujuće učinke zbog tvari koje se nalaze u mokraći. Ranije se je smatralo da amonijak iz mokraće nagriza kožu, tako da se je pelenski osip nazivalo imenom amonijakalni dermatitis.

Danas se znade da amonijak iz mokraće nije tako jako sredstvo koje oštećuje kožu, već je važnija ureja koju razgrađuju enzimi ureaze iz stolice smanjujući tako kiselost kože. Tako se povećava djelovanje još nekih enzima u stolici (lipaze i proteaze) koji razgrađuju rožnati sloj kože povećavajući njegovu propusnost za žučne soli iz stolice i mokraće, što onda u konačnici dovodi do oštećenja kože.

Učinci hrane

Povezanost između enzima u stolici i pojave pelenskog osipa ukazuje na povezanost prehrane i pojave pelenskog dermatitisa. Već je naglašeno da je pelenski osip rjeđi u dojenčadi na prsima, jer je njihova stolica kiselija i sadrži manje enzima. Zbog promjene u prehrani, pelenski se dermatitis češće viđa u djece u dob od oko 12 mjeseci, jer tada veliki broj dojenčadi jede krutu hranu što onda znakovito mijenja sastav stolice.

U bilo kojem razdoblju kada se prehrana djeteta mijenja bilo od dojenja na zamjensko tvorničko mlijeko ili uvođenjem neke druge vrste hrane, povećava se učestalost pelenskog osipa. Isto tako dojenčad koja se liječi antibioticima češće obolijeva od te bolesti, jer antibiotici mijenjaju bakterijsku floru u stolici. Dojenčad koja je u posljednjih 48 sati imala proljev češće će oboljeti od pelenskog dermatitisa u usporedbi sa zdravom dojenčadi, što je uzrokovano povećanom aktivnošću enzima u stolici koja je brzo prošla kroz crijevni trakt.

Sekundarne infekcije

Kao što je već ranije naglašeno, na vlažnu i fizikalnim ili kemijskim činiteljima oštećenu kožu lakše se naseljavaju potencijalno štetne gljivice, bakterije i drugi mikro organizmi koji mogu izazvati upalu kože.

Infekcija kože pelenskog područja uzrokovana gljivicama

Najčešća gljivica koja se naseljava na pelensku regiju je ona koja izaziva mliječac u ustima dojenčadi i naziva se Candida albicans. U pelenskoj regiji 40% do 75% djece u koje pelenski osip traje dulje od 3 dana može se naći ta gljivica, a u velike većine njih ista klica može se naći i u njihovim ustima. Ako dijete nema vidljivi pelenski osip, naseljavanje navedene gljivice u pelensku regiju je prilično rijetko. Nađeno je da primjena antibiotika amoksicilina može povećati naseljavanje navedene gljivice na kožu pelenske regije.
Bakterijska infekcija kože pelenskog područja

Bakterije iz stolice mogu pogodovati naseljavanju patogenih sojeva bakterija koje mogu izazvati upalu kože pelenskog područja. U velike većine djece s pelenskim osipom rastu u pelenskoj regiji različite patogene bakterije kao što su Staphylococcus aureus, Streptococcus faecalis, Pseudomonas aeruginosa, Proteus mirabilis,  a smatra se da gotovo 50% bakterija koja se izoliraju u toj regiji jesu anaerobi. Te bakterije mogu izazvati mjehuriće s gnojnim sadržajem, te druge vrste upale kože kao što je upala folikula dlaka i sl.

Kako ćete prepoznati pelenski osip?

Pelenski osip ima prvenstveno kožne simptome dakle one koji se pojavljuju na mjestu nastanka bolesti, dok su rijetki opći simptomi bolesti poput vrućice ili lošeg općeg stanja. U neke osjetljivije djece pelenski osip može izazvati nelagodu, nervozu, plačljivost, rijetko bolnost, svrbež naročito za vrijeme mijenjanja pelena ili dodirivanja pelenske regije. Pelenski osip međutim ne izgleda uvijek isto, tako da mogu postojati različiti oblici i izgled oboljeloga područja. U neke djece se može pojaviti tek nekoliko crvenih točkica na malome području, dok će promjene ponekad zahvaćati veliko područje šireći se čak prema trbuhu ili leđima.

Koža osim što može biti crvena, osjetljiva, može biti i toplija od okolnoga područja. Prepoznavanje pelenskog osipa obično ne izaziva poteškoće, jer se vrlo lako zamjećuje, a jedino je važno razlikovati sekundarnu gljivičnu ili bakterijsku upalu kože od običnoga pelenskog dermatitisa. U nekim slučajevima i neke druge bolesti mogu se objavljivati kao pelenski osip i u tome slučaju svakako će biti potrebna pomoć stručnjaka. To se naročito odnosi na one slučajeve kada pelenski osip dugo traje, često se ponavlja ili je njegov izgled ili smještaj drugačiji od promjena  uobičajenih za pelenski dermatitis.

Kako spriječiti nastanak pelenskog osipa?

Postoji nekoliko jednostavnih načina kako ćete spriječiti nastanak pelenskog dermatitisa. Evo nekih od njih:

•     Što dulje dojite vaše dijete, jer dojena djeca imaju rjeđe pelenski osip.
•     Učestalo mijenjajte pelene. Taj postupak predstavlja vrlo jednostavan način sprječavanja kontakta mokre ili stolicom onečišćene pelene sa stolicom. Ako je dijete u jaslicama, potrebno je od osoblja tražiti češću promjenu pelena.
•     Isperite pelensku regiju vodom nakon svakog mijenjanja pelena. U tu svrhu mogu poslužiti različiti načini ispiranja uključujući primjenu tekuće vode, u vodu namočenih mekih pelena ili gazica. Nije poželjna uporaba vlažnih maramica koje sadrže alkohol ili mirise.
•      Obrišite dijete bez trljanja samo prislanjajući ručnik na stražnjicu. Ne trljajte stražnjicu ručnikom, jer to može izazvati dodatni nadražaj kože i pogoršanje bolesti.
•     Pazite da pelene nisu pretijesne, jer se tako sprječava ulazak zraka i prirodno sušenje kože toga osjetljivog područja. Osim toga na ovaj se način može poremetiti cirkulacija kroz kožu toga područja zbog urezivanja rubova pelena u kožu potkoljenica.
•     Kada je god moguće dozvolite djetetu da bude bez pelena kako bi se koža mogla zračiti, jer je to jednostavan i najbolji prirodni način sušenja pelenske regije. Kako bi se izbjegao nered i prljanje okoline, potrebno je dijete zabaviti nekom igrom na prostirci tijekom koje dijete pretežno sjedi na ograničenom području.
•     Pažljivo perite platnene pelene primjenjujući blagi deterdžent izbjegavajući tvorničke omekšivače, jer oni mogu sadržavati mirise koji mogu nadražiti kožu. Dvostrukim ispiranjem iz pelena ćete isprati sve nepotrebne potencijalno opasne kemijske tvari koje mogu izazvati oštećenje kože.
•     Nemojte upotrebljavati plastične držače za višekratne pelene, jer oni onemogućuju strujanje zraka i disanje kože. Najbolje je upotrebljavati držače za pelene koji omogućuju disanje i nisu plastični.
•    Redovito upotrebljavajte zaštitnu mast za „guzu“. Ako dijete ima osjetljivu kožu, potrebno je prilikom svake promjene pelena upotrebljavati to zaštitno sredstvo. Sva ta sredstva sadrže petrolej i cinkov oksid koji su već godinama dokazano uspješni u sprečavanju oštećenja kože u pelenskoj regiji. Primjena pudera nije preporučljiva, jer ga dijete može udahnuti, što može dovesti do ozbiljnih poteškoća u dišnome sustavu.
•     Nakon promjene pelena dobro operite ruke kako biste izbjegli možebitni prijenos gljivica ili bakterija na druge dijelove djetetova tijela ili na drugu djecu ili na sebe.

Prema nekim istraživanjima nema razlike u učestalosti pelenskog dermatitisa u djece u koje se upotrebljavaju višekratne pelene i one koja se njeguju jednokratnim pelenama. Učestalost promjena pelena ima utjecaja na učestalost pojave pelenskog osipa. Ona djeca u koje se upotrebljavaju jednokratne pelene sa zaštitnom kremom imaju nešto rjeđe pelenski dermatitis u odnosu na svoje vršnjake u kojih se primjenjuju platnene pelene.

No ne treba zaboraviti da ta zaštitna krema u gotovo polovice djece izaziva alergijski kontaktni dermatitis, što je veliki nedostatak tih pelena. Jednokratne pelene valja češće mijenjati čak i onda ako nisu vlažne ili prljave kako bi se spriječio nastanak pelenskog dermatitisa.

Valja istaknuti da je svejedno kakve se pelene upotrebljavaju jednokratne ili višekratne. Jedino što je važno je učestalost njihove promjene. Ako vašem djetetu ne odgovara jedna vrsta pelena potrebno je probati drugu.

Što kada se pojavi pelenski dermatitis?

Najbolji način liječenja pelenskog dermatitisa je da kožu održavate što je više moguće čistom i suhom. Obično je potrebno nekoliko dana kako bi se koža posve oporavila i kožni osip u pelenskoj regiji nestao. Važno je upotrebljavati zaštitne masti ili kreme koje su na bazi ulja, a najčešće sadrže različite zaštitne tvari. Katkada će se upotrebljavati preparati na bazi petroleja, cinkova oksida, ribljeg ulja. Sva ta sredstva dostupna su bez recepta i mogu se kupiti u ljekarnama ili drogerijama. Obično se zaštitna ili ljekovita sredstva nanose u tankom sloju na oboljelo mjesto. Masti, kreme i paste mogu imati manje nadražujuće djelovanje od losiona ili drugih otopina.

Katkada međutim sloj masti onemogućuje dotok zraka i provjetravanje kožnih promjena što može utjecati na njihovo cijeljenje, za razliku od kreme koja se osuši i propušta zrak. Uvijek je u dojenačkoj dobi potrebno upotrebljavati proizvode koji su namijenjeni i deklarirani za primjenu kod dojenčadi. Za njegu zdrave kože potrebno je izbjegavati komercijalne vlažne maramice pogotovo tijekom prva dva tjedna života, kao i za njegu bolesne kože (pelenski osip) jer one sadrže tvari kao što su mirisi, benzalkonij klorid, izotiazolinon i alkohol koje mogu nadražiti kožu i izazvati njezinu upalu.

Primjena ljekovitih masti, krema ili pasta može smanjiti učestalost pelenskog dermatitisa prema nekim istraživanjima od 39% na samo 18%. Zaštitne kreme djeluju tako što smanjuju kontakt štetnih tvari s kožom, no djelovanje svih tih sredstava je barem dvojako:

•     stvaraju zaštitni sloj na oštećenoj koži s jedne strane, te
•     osiguravaju prodor masti sadržanih u zaštitnim preparatima u rožnati sloj kože, oponašajući tako prirodno stanje prodora lipida iz donjih dijelova kože u pokrovni rožnati sloj koji se tako štiti.

Ljekovite masti ili kreme valja nanositi 2 do 4 puta dnevno kada se mijenjaju pelene. Osim petroleja, cinkova oksida, te nekih drugih tvari zaštitne kreme mogu sadržavati i vitamine A, D, E. Nije dokazano da lokalna primjena masti koje sadrže vitamin A povoljno utječe na smanjenje učestalosti pelenskog dermatitisa. Postoji cijeli niz ljekovitih masti ili krema koje su istraživane u liječenju pelenskog dermatitisa. Najvažnija od svega je ipak dobra higijena kože, jer je ovo ipak samo ograničavajuća bolest, koja će uz dobru njegu i sama proći, dok primjena ljekovitih sredstava samo ubrzava ozdravljenje.

Kada zatražiti pomoć liječnika?

Kao što je već naglašeno, pelenski osip se uglavnom uspješno rješava kod kuće bez potrebe odlaska liječniku. Ipak ako se stanje kože vašega djeteta ne popravi nakon nekoliko dana ranije opisanog liječenja, potrebno je zatražiti stručnu pomoć. Katkada će se na mjestu pelenskog dermatitisa pojaviti tzv. sekundarna ili nakalemljena infekcija uzrokovana gljivicama ili bakterijama, što će onda iziskivati propisivanje odgovarajućih lijekova. Ako se pojavi neko od sljedećih stanja, svakako je potrebno zatražiti mišljenje liječnika:

•     povišena temperatura,
•     promjene kao što su mjehurići ispunjeni mutnim sadržajem,
•     jaki osip koji prelazi granice pelenske regije,
•     vlaženje ili gnojni iscjedak.

Liječnik će pregledati cijelo dijete i odlučiti radi li se samo o jačem pelenskom dermatitisu ili pak o nekoj od bolesti koje mogu podsjećati na pelenski dermatitis. U nekim slučajevima bit će potrebno zatražiti mišljenje dermatologa, a u rijetkim će slučajevima bolesti koje započinju poput pelenskog dermatitisa biti potreban i boravak djeteta u bolnici kako bi se isključile neke ozbiljnije ili rijetke bolesti.

Katkada se vrlo težak oblik pelenskog dermatitisa može pojaviti kod dojenčadi s crijevnim malapsorpcijskim sindromom, te ako postoji stalno izlaženje stolice kao što je slučaj kod nekih oboljelih sa spinom bifidom (defekt neuralne cijevi) ili drugom bolešću s nesvjesnim otpuštanjem stolice.

U malapsorpcijskim sindromu stolica može izgubiti svoju prirodnu kiselost zbog brzog prolaska iz tankog u debelo crijevo, što može dovesti do zaostatka velike količine neprobavljenih ugljikohidrata uz nazočnost crijevnih enzima, te povećanu učestalost stolica. Teški pelenski dermatitis u tome slučaju može biti simptom težeg poremećaja prehrane ili čak dehidracije, što zahtijeva vrlo pomnu obradu. U te djece treba redovito provjeravati pH stolice, prisutnost ugljikohidrata, te pritajenog krvarenja, uz praćenje broja i količine stolica.

Ishod pelenskog dermatitisa

U velikoj većini slučajeva pelenski će dermatitis već za nekoliko dana proći. Ako se radi o jednostavnoj bolesti bez sekundarne infekcije (gljivicama ili bakterijama) ili u podlozi nije neka druga bolest, ishod je uvijek očekivano povoljan. U slučaju kada dijete ima proljev može se katkada odužiti pelenski dermatitis, no uvijek treba imati na umu ako promjene na guzi traju dulje od 3 dana, uvijek postoji mogućnost gljivične infekcije.

Slično je i u djece koja se moraju liječiti antibioticima. Sve dotle dok traje liječenje antibioticima, teško ćete se nositi s liječenjem pelenskog osipa dok se ne regenerira crijevna bakterijska flora. Uništavanje crijevne bakterijske flore pogoduje infekciji gljivicama. Najvažnije je da znadete da ćete dojenjem smanjiti šansu obolijevanja vašega djeteta od pelenskog dermatitisa, stoga dojite što dulje. Pri uvođenju druge hrane (dohrana) treba se držati principa postupnosti i strpljivog uvođenja novih namirnica. I na kraju nemojte se razočarati ako se pelenski dermatitis bude ponavljao, jer u neke djece koja imaju osjetljivu kožu to je moguće. Tada ćete se nakon razgovora s vašim pedijatrom morati uvjeriti da se stvarno radi o pelenskom dermatitisu a ne o nekoj drugoj prikrivenoj bolesti.

Najčešći uzroci pelenskog dermatitisa

• Podražaj kože stolicom i mokraćom
• Uvođenje nove hrane ili dohrana
• Uvođenje novih sredstava za njegu (vlažne maramice, pelene s gotovim zaštitnim sredstvom)
• Osjetljiva koža
• Bakterijska ili gljivična infekcija kože
• Mehaničko oštećenje kože
• Proljev
• Primjena antibiotika

Prevencija pelenskog osipa

• Često mijenjate pelene
• Nakon svakog mijenjanja pelena operite djetetovu „guzu“ vodom
• Obrišite nježno (bez trljanja) djetetovu „guzu“ nježnim ručnikom
• Pazite da pelene nisu pretijesne
• Izložite pelensku regiju zraku
• Višekratne pelene pažljivo operite s malo deterdženta, bez omekšivača i dvaput isperite
• Upotrebljavajte redovito zaštitna sredstva za „guzu“
• Nakon promjene pelena dobro operite ruke