U svakodnevnom radu često susrećemo roditelje koji se pitaju je li njihova beba spremna za sjedenje. Što oni mogu učiniti da potaknu sjedenje? Treba li početi bebu stavljati u sjedeći položaj da lakše „nauči“ sjediti?
Kada govorimo o razvoju motorike u prvoj godini života, dijete točno određenim slijedom i u određenom vremenskom periodu usvaja motoričke vještine. Nazivamo ih prekretnicama motoričkog razvoja, engl. milestones.
Motoričke prekretnice kod djece
Sva djeca imaju isti redoslijed razvoja motoričkih prekretnica, ali svako dijete ima svoj ritam, odnosno brzinu razvoja istih. Sve bebe prvo počinju s okretanjem do boka iza kojeg slijedi okretanje na trbuh. Potom nauče okret s trbuha na leđa. Velika većina beba koje su često na trbuhu idu prema četveronožnom položaju nakon čega uslijedi puzanje, dizanje na noge i samostalni hod.
Rođenjem beba nema kontrolu mišića koji uspravljaju kralježnicu. U prvim danima života uči podizati glavicu i kontrolirati položaj glavice u prostoru. Možemo reći da motorički razvoj kreće od glave prema stopalima, prvo uči držati glavu i vrat, potom razvija i kontrolira mišiće ruku, leđa i na kraju noge.
Postupno mišići uz kralježnicu bivaju čvršći. To najlakše možemo vidjeti na trbuhu kada se beba uspravlja na ispružene ruke i dovodi u četveronožni položaj. Najveći broj beba baš iz tog položaja krene u samostalno posjedanje. Upravo ta sposobnost da samostalno zauzme sjedeći položaj znači da je beba spremna za sjedenje. Da bi kralježnica bila uspravna, aktivirana, potreban je zajednički rad mišića trbušnog zida, leđa i zdjelice.
Kada su te skupine mišića dovoljno čvrste beba sjedi uspravnih leđa, ramena su opuštena, a stopala mekana. Suprotno tome kada središnji dio trupa nije čvrst beba je pognuta u donjem dijelu kralježnice, ima ukočena ramena, a stopala su čvrsta. Kažemo da beba ukočenim ramenima i krutim stopalima kompenzira slabost mišića trupa i na taj način održava sjedeći položaj.
Dakle, odgovor na postavljeno pitanje – kada sjediti – nije jednostavan.
Posebno ako trebamo dati točan vremenski period. Svaka beba ima svoj ritam razvoja. Tablice neuromotornog razvoja su rastezljive, ali uopćeno možemo reći da velika većina beba četveronožni položaj zauzima između 7.-9. mjeseca života, nakon čega uslijedi samostalno posjedanje.
Važno je imati na umu da dodatnu zbrku radi sama definicija sjedenja. Je li sjedenje održavanje položaja bez podupiranja ili je sjedenje kada beba sama može zauzeti taj položaj. Svima dostupne tablice motoričkih prekretnica (engl. milestones ) od strane Svjetske zdravstvene organizacije (engl. WHO) kažu da je vrijeme sjedenja između 4.-9. mjeseca života.
Treba naglasiti da su podaci dobiveni tako da su bebe posjedane od strane ispitivača i procjenjivala se njihova mogućnost zadržavanja sjedećeg položaja bez podupiranja. Pri tome se nije vodilo računa o izgledu kralježnice, asimetriji položaja trupa niti o aktivnosti mišića trupa.
Savjet roditeljima je da potiču vrijeme provedeno na trbuhu jer je upravo potrbušni položaj od iznimne važnosti u jačanju mišića kralježnice. Čvrsti mišići trupa su preduvjet za zdravo i sigurno sjedenje.
Koliko dugo je preporučljivo da beba kontinuirano sjedi?
Još jedna važna napomena – savjetujemo što manje vremena provoditi u sjedećem položaju. Živimo u vremenu kada je važno kretanje, stoga ne zaboravimo poticati i naše bebe na kretanje. Bebe koje su od najranije dobi u potrbušnom položaju u pravilu nauče puzati i biti u pokretu. Sjedenje u takvim okolnostima traje vrlo kratko i beba stalno izmjenjuje položaje – četveronožni, puzanje, posjedanje, dizanje na noge, spuštanje u klečeći položaj - I tako redom.
Bebe „puzači“ nemaju vremena sjediti. Dobne aktivnosti najbolje potiču motorički razvoj, razvijaju mišićnu snagu i ravnotežne reakcije koje su preduvjet razvoja samostalnog hoda.
